U traganju za mikrokozmosom privatizacijske grabeži i gubitka zajedničke kulturne infrastrukture teško da bismo – makar u Zagrebu – našli bremenitiji primjer od bloka smještenog između Tesline 7 i Gajeve 8. Praktički svaki pedalj tog nevelikog, ali nevjerojatno važnog prostora u zadnjih tridesetak godina značajan je ako želimo shvatiti procese koji su zadesili ovo društvo; svaki njegov segment ili nosi tragove ili je aktivno poprište borbe između privatnog i javnog interesa, u kojoj uglavnom pobjeđuje prvi, drugi je pretežno u defanzivi, a ponekad su, kao u slučaju BP Cluba, na gubitku svi.
Nažalost, proces postepenog rastakanja resursa koji održavaju kulturnu relevantnost Zagreba na životu ovih je dana doveo do još jednog poraza. Galerija Nova, koju zadnja dva desetljeća vodi WHW, naš međunarodno najznačajniji kustoski kolektiv, mora napustiti prostor u Teslinoj, u kojem je, usprkos svim nedaćama, djelovala od 1992. godine. Vijest je to koja nije neočekivana – praktički čitav vijek Galerije na toj lokaciji bio je obilježen nesigurnošću i rizikom od gašenja. Podsjetimo, još su se sredinom 2013. pojavile vijesti da WHW-u prijeti raskid ugovora o poslovnoj suradnji s AGM-om, Holdingovom podružnicom pod kojom je prostor Galerije bio od devedesetih. Srećom, taj je rasplet – u tom trenu dodatno opasan zbog nezainteresiranosti tadašnjih gradskih vlasti za WHW-ovu sudbinu – izbjegnut, a Galerija Nova je pod svojim nezamjenjivim voditeljicama istrajala još jedno desetljeće.
Ono što se tada spriječilo unutarnjim dogovorima unutar gradskih struktura sada su ipak dovršili procesi denacionalizacije, provedeni u navodnom skladu sa Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Naime, prije desetak dana WHW je informiran da je prostor Galerije Nova pravomoćno vraćen nekadašnjim vlasnicima. Novo je to poglavlje u dugogodišnjoj pripovijesti o postepenoj demontaži bloka na uglu Tesline i Gajeve.
Uslijed njegovih brojnih transformacija, danas je možda manje poznato da taj prostor nije naprosto nakupina izloga i ugostiteljskih objekata među kojima su se pukim slučajem krajem osamdesetih godina smjestili Zagrebačko kazalište mladih, Centar za kulturnu djelatnost, Radio 101 (tada Omladinski radio), OTV i BP Club. Kao dio intenzivne izgradnje koja je pratila Univerzijadu, čitav je blok 1987. temeljito transformiran prema projektu arhitekta Branka Silađina u novi Omladinski kulturni centar. Između ostalog, tada je adaptiran prostor u koji se smjestio ZKM, oblikovan je atrij koji povezuje Teslinu i Gajevu, a uređene su i dograđene zgrade na obodu bloka, kojima je potkrovlje potpuno adaptirano i stavljeno u funkciju. "Uza sve početne nedostatke", pisao je tada povjesničar umjetnosti Ivo Maroević, novi OKC "čvrsto je sjeo u povijesni donjogradski prostor, označivši proces sve šireg i demokratskijeg korištenja unutrašnjosti donjogradskih blokova, koje je stvorio urbanizam devetnaestog stoljeća."
U skladu s tranzicijskim prepuštanjem gradskog tkiva privatnom interesu, taj je proces nasilno obustavljen svega nekoliko godina kasnije. Institucionalnu demontažu OKC-a, iza kojeg ostaju AGM kao nasljednik Centra za kulturnu djelatnost i ZKM, prati agresivna komercijalizacija prostora, prije svega kroz ugostiteljsku okupaciju dijelova atrija i dijela prostorija Kazališta. Ipak, početkom devedesetih događa se i jedna pozitivna promjena koja će obilježiti daljnji život bloka između Tesline i Gajeve: nakon trogodišnje izlagačke pauze, Galerija Nova 1992. pronalazi stanište pod AGM-om, smjestivši se u dvorišnom prizemlju preko puta glavnog ulaza u ZKM.
Premda će i tijekom devedesetih biti važan izlagački prostorom, današnji značaj Galerija ponajprije duguje razdoblju otkako su je početkom novog tisućljeća preuzele članice kolektiva WHW, Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović, kojima treba pribrojiti i Dejana Kršića kao "pridruženog člana". Nije pretjerano reći da je izložbeni, diskurzivni i edukacijski program koji se pod njihovim vodstvom provodi zadnjih dvadeset godina formativan za čitavu nezavisnu i suvremenoumjetničku scenu u Zagrebu i Hrvatskoj. Kustosica Nataša Bodrožić na sljedeći će način pojasniti WHW-ov značaj.
- U okolnostima diskontinuiteta s nasljeđem socijalizma, opustošenog institucionalnog pejzaža, opterećenog izgradnjom "nacionalne kulturne paradigme" devedesetih, što je sa sobom povlačilo provincijalizaciju i više nego skromnu internacionalnu razmjenu, posebno onu s nezapadnim svijetom, WHW se postavio kao jedan od značajnijih subjekata koji predstavlja suprotnost svemu navedenom. Njihov rad pratim negdje od vremena kada su preuzele Galeriju Nova u Teslinoj, u kojoj su nizom snažnih "kustosko- aktivističkih" gesti dovodile u pitanje modele i prakse "dominantne politike kulture". Mnoge će kolege/ice reći da su se upravo tamo počele politizirati – zauzimati pozicije, kritički sagledavati vlastito djelovanje u kulturnom polju, neodvojivom od društveno-političkih procesa koji ga oblikuju. Kolektivi(teti), kolektivna kreacija, samoedukacija – ključni pojmovi i prakse naše generacije – uvelike su artikulirani programskim postavkama WHW-a - navodi nam Bodrožić.
Nažalost, njihovo upravljanje Galerijom u velikoj se mjeri odvija u sjeni procesa koji ugrožavaju čitav blok, pri čemu je privatnom interesu na ruku išla Bandićeva vlast. Kao što je, izvještavajući 2017. godine o slučaju Radija 101, pojasnio Nacional, povrat nekretnina u bloku Teslina-Gajeva zatražili su nasljednici dioničara njihovog nekadašnjeg vlasnika, tvrtke Jadransko levantsko parobrodarsko društvo. Gradski ured za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada donio je tada rješenje u njihovu korist.
Problem je, ističe se u Nacionalovoj analizi, što je time zaobiđena nekolicina odredbi Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, koje su omogućavale da se, umjesto naturalnog povrata nekretnine, bivšim vlasnicima možda isplati novčana naknada, čime bi se očuvali sadržaji od javnog značaja. Između ostalog, Nacional navodi da je nadležni gradski ured ignorirao činjenicu, koju je potvrdio i sam arhitekt Silađin, da je pri izgradnji Omladinskog kulturnog centra izvršena potpuna rekonstrukcija zgrada u njegovom sklopu, što predstavlja potencijalni temelj za izbjegavanje naturalnog povrata.
Galerija Nova dio je iste zgrade na čestici 3213/1 o kojoj je riječ u Nacionalovom tekstu i njezina je sudbina također vezana za proces povrata imovine prijašnjim vlasnicima, koji je početkom ove godine zapečaćen na WHW-ovu (i ne samo njihovu) štetu. Gorak okus ostavlja činjenica da ju se možda moglo izbjeći da je u prošloj gradskoj upravi, odnosno Uredu za imovinsko-pravne poslove, bilo volje da se zaštiti javni interes i učini sve kako bi važni prostori ostali u gradskom vlasništvu. Srećom, izgleda da takva volja itekako postoji u slučaju nove vlasti i Gradskog ureda za kulturu, koji se, sudeći prema WHW-ovom priopćenju povodom napuštanja Tesline 7, angažirao na pronalasku novog rješenja za Galeriju Nova, ali i na privremenom udomljavanju tekućih projekata njenih voditeljica.
Premda napuštanje njihovog dosadašnjeg doma predstavlja značajan gubitak, moguća pozitivna posljedica ove situacije je da WHW u razumnom roku dobije na raspolaganje prostor bitno funkcionalniji i primjereniji svojim potrebama. Uza svu njenu važnost, naime, galerija u Teslinoj bila je limitiranih mogućnosti i na neki način je odražavala, usprkos svojoj prestižnoj lokaciji, marginaliziranost WHW-a u okviru prijašnje gradske politike. Što se pak ostatka bloka između Tesline i Gajeve tiče, ovime nipošto ne završava priča o vlasništvu nad ekskluzivnim nekretninama koje se u njemu nalaze. Srećom, davanje prednosti javnom nad privatnim interesom, osobito kada je riječ o gradskom prostoru, konzistentna je značajka politike aktualne vlasti u Zagrebu. U tom smislu, izvjesno je da možemo očekivati bolju zaštitu gradskih resursa, osobito kulturne infrastrukture koje ionako kronično manjka.
