Ana ima 43 godine i tijekom tjedna od 9 do 17 radi u jednoj školi u Slavonskom Brodu kao čistačica. No kada dođe doma posao za nju ne staje. Nakon što je odmorila oko sat vremena, a ponekad čak ni to, sjeda u automobil i kreće s dostavama koje radi preko Glova, svaki radni dan od 18 do 22 sata. Vikendom radi po 12 sati, od osam ujutro do osam navečer, uz pauzu od oko dva sata za ručak. Suprug ne radi, a Ani se sviđa fleksibilnost koju platformski rad nudi, a kojega koristi za dodatnu zaradu.

- To mi se najviše sviđa na ovom poslu, što sami sebi određujete kada hoćete raditi, u koje doba. Nitko vam nije nad glavom, nemate šefa, nema stresa - govori nam.

Plus tog dodatnog posla joj predstavlja i minimalni doticaj s ljudima. Ana uživa i u vožnji i ona ju opušta, tako da kaže da joj je dostava koju radi za Glovo "jedan od najljepših poslova" koje je radila. Ne želi da stane.

- Odradim svoj posao kada želim, dođem doma, tako da sam jako zadovoljna s ovim poslom. Jest da je manje žena u dostavi, ali nas ima - kaže Ana.

Ana je nakon promišljanja ipak odlučila da ne želi napustiti sigurna primanja u školi. Na pitanje je li joj ipak teško s obzirom na to da radi svaki dan, bez odmora, odgovara da ima osjećaj da "neće dugo ovo još trajati, jer sam već par kilograma skinula, umor je to"

Iako prema podacima Europskog instituta za ravnopravnost spolova (EIGE) preko platformi radi nešto manje žena (42 posto) nego muškaraca (58 posto), broj žena koje koriste takav oblik rada proteklih godina raste, na što je djelomično utjecala i pandemija Covida-19, ali i širenje digitalnih oblika rada.

EIGE dalje navodi kako umjetna inteligencija (UI) i platformski rad imaju potencijala da utječu na poboljšanje ravnopravnosti spolova na tržištu rada, ali da također postoji i "opasnost od učvršćivanja seksizma i diskriminacije, dok se u isto vrijeme ukorjenjuju nesigurni rad i nedostatak socijalne zaštite".

Nemoguće je, dakle, ignorirati činjenicu da sve veći broj ljudi radi preko brojnih platformi – čiste, vrše dostave, bave se dizajnom ili tzv. klik-radom, da nabrojimo samo neke. Digitalne platforme postale su "uspješne" zbog dva "uzajamno povezana razloga koja su istorijski specifična", kazala je za Nadu Aleksandra Piletić, docentica na King's College London, koja se u svom istraživanju bavila i platformskim radom.

Kako ističe Piletić, "meteorski rast platformi se nije dogodio u vakuumu, već je nastao u jednom veoma specifičnom istorijskom trenutku: početkom 2010-tih, u godinama posle globalne finansijske krize, a nakon decenija implementacije neoliberalnih reformi". S jedne su strane navedene neoliberalne reforme "postepeno dovodile do fleksibilizacije i prekaritizacije velikog broja radne populacije" te je nakon krize "upravo ta fleksibilizovana i prekaritizovana populacija bila najranjivija i najizloženija ekonomskoj krizi i ti procesi su doveli do munjevitog rasta stope nezaposlenosti".

Ona ističe veliku stopu nezaposlenosti kao jedan od glavnih pokretača tzv. platformske ekonomije, jer se platforme uvelike oslanjaju na konstantan obrt radnika, odnosno na to da su lako zamjenjivi.

Desetljeća liberalizacije i fleksibilizacije dovela su i do slabljenja socijalne države, kaže Piletić. Uz to što žene u sve većoj mjeri sudjeluju u tržištu rada, kućanstva su pod sve većim financijskim i vremenskim pritiskom obavljanja procesa tzv. socijalne reprodukcije kao što su njegovateljski rad, pranje, kuhanje i čišćenje.

Aleksandra Piletić

- Domaćinstva su primoravana da se sve više oslanjaju na privatno tržište ili na jednokratnu pomoć od porodice ili prijatelja – kaže Piletić.

Dok mjere štednje dodatno pogoršavaju situaciju, ona ističe kako se digitalne platforme pojavljuju upravo u tom kontekstu i nude brze, "efikasne" načine da se jednokratno nadomjesti nedostatak vremena ili novca za reproduktivne radnje. U svom istraživanju o platformskom radu EIGE je anketirao gotovo 5000 platformskih radnika i radnica. Cilj je bio razumijevanje tko su ti radnici i radnice, kakvim se tipom platformskog rada bave i s kojim se izazovima suočavaju.

Veći je postotak žena, piše EIGE, njih 36 posto u usporedbi s 28 posto muškaraca, izjavio kako rade preko platformi jer taj tip posla mogu kombinirati s kućanskim poslovima i obiteljskim obvezama. "Međutim, navedena fleksibilnost predstavlja ograničenu praksu, s obzirom na to da mnogi rade noću, vikendom i u satima koji nisu njihov odabir", piše Institut. I Piletić potvrđuje kako dosta platformskih radnika smatra da platformski rad nudi određene prednosti u odnosu na drugu vrstu poslova.

Stavke kao fleksibilnost i nedostatak direktnog nadređenog, tj. šefa u onom tradicionalnom smislu radnici vide kao prednosti.

Suština nije u tome zašto platformski radnik ili radnica biraju da rade preko platforme iako su evidentno eksploatisani, već – koja je alternativa platformskom radu, ističe istraživačica te vrste rada Aleksandra Piletić

- Neosporno je da je u velikoj meri ta fleksibilnost iluzorna, odnosno fiktivna. Tu gde nema šefa, algoritam strukturiše ponašanje radnika kroz razne podsticaje i penale – ističe Piletić.

Međutim, smatra da se vrlo često zanemaruje da radnici vole raditi preko platformi, usprkos činjenici da, primjerice, nerijetko njihovi radni dani traju duže od osam sati dnevno. Kako bismo dobili odgovor na pitanje zašto je to tako Piletić smatra da se opet trebamo vratiti na priču o neoliberalizmu.

- Jer suština nije u tome zašto platformski radnik ili radnica biraju da rade preko platforme iako su evidentno eksploatisani, već – koja je alternativa platformskom radu? Ako je alternativa još gora, još nesigurnija ili slabije plaćena, onda je jasno zašto ljudi biraju, pa čak i u nekim situacijama vole, da rade preko platformi. A da bismo razumeli zašto je nesigurnija ili lošije plaćena, u velikoj meri moramo da se pozabavimo neoliberalnim reformama na tržištu rada proteklih 20, 30, 40 godina - smatra Piletić.

U članku "Iskustva žena na online radnim platformama: uvidi iz globalne ankete" autorica Ume Rani, Nore Gobel i Rishabh Kumar Dhir iz Međunarodne organizacije rada (ILO) stoji kako je rad preko platformi glavni izvor prihoda za oko 40 posto žena koje su sudjelovale u anketi, dok ga njih još 18 posto koristi za tzv. gaže (eng. gig work). Ostale rad preko platformi koriste za nadopunu kućnog budžeta, bilo da imaju stalno zaposlenje ili rade kao slobodnjaci.

Hana (38) je magistra molekularne biotehnologije koja nije uspjela naći posao u struci. Vozila je za Bolt oko četiri mjeseca jer je, uz stalni posao kuharice za koji se prekvalificirala, htjela zaraditi nešto sa strane, pa je znala voziti po par sati dnevno prije ili nakon smjene na primarnom poslu. Dostavljala je koristeći svoj automobil, kao i Ana.

- Osim goriva, koje naravno sam plaćaš, tu imamo i amortizaciju vozila. Dnevno se prelazi i po 100 kilometara kroz gužve grada. Pali-gasi auto non stop, često se nemaš gdje parkirati prilikom dostave pa ostaviš auto nasred ulice pod "sva četiri" na milost i nemilost - govori nam Hana.

Poruke od klijenta

Prema podacima EIGE-a, viši postotak muškaraca koji radi preko platformi obavlja i poslove poput kućanskih, ili brige za djecu, koje na tradicionalnom tržištu rada češće rade žene. To može dovesti do mijenjanja stereotipa o muško-ženskim poslovima i zadacima, navode.

Međutim, EIGE-ov upitnik pokazuje i da su veće šanse da će visokoobrazovane žene preko platformi obavljati poslove koji nisu u skladu s njihovom razinom obrazovanja, kao što je slučaj i s našom sugovornicom Hanom. To može dovesti do tzv. dekvalifikacije, tj. gubitka vještina koje već imaju.

Na naše pitanje je li ikada razmišljala o tome da joj dostava preko platforme bude primarni posao, Hana odgovara niječno.

- Iskreno, plašila me ta nemogućnost zarade ako se štogod desi, na poslu, u prometu ili u privatno vrijeme. Recimo, ako je dostavljač primoran otići na bolovanje, on ne zarađuje. Leži doma bolestan bez prihoda. Također je identično s godišnjim odmorom, nije mu plaćen - kaže Hana.

Više od polovice žena koje rade preko platformi u zemljama u razvoju ovisne su o njima kao glavnom izvoru prihoda, dok je u razvijenim gospodarstvima to slučaj za oko trećinu žena, pišu Rani, Gobel i Kumar Dhir u svom članku. Često te radnice nemaju status zaposlenika te se vode ili kao samozaposlene ili poduzetnice zbog čega nemaju pristup pravu na bolovanje, zdravstveno ili mirovinsko osiguranje.

Hanu su od ideje da dostavljanje preko platforme učini primarnim izvorom zarade odvraćale i neugodne situacije u prometu koje su se događale gotovo svakodnevno.

- Nije lako svakodnevno biti na cesti, koncentriran i fokusiran na promet, pješake, bicikliste, a u isto vrijeme razmišljati o najkraćoj ruti do restorana i kupca te o narudžbi. Ponekad imate više narudžbi za različite kupce u isto vrijeme - govori nam.

Međutim, našoj drugoj sugovornici Ani posao se toliko sviđa da je čak razmišljala da da otkaz na stalnom, primarnom, poslu.

- Znaš kad ga ne smatram poslom, ja uživam u njemu. Samo da još ne rabim i ne trošim svoj auto, bilo bi odlično - govori nam Ana.

Hana u dostavi

Međutim, i njoj je prošlo kroz glavu što bi bilo da doživi prometnu, jer sada puno više vremena provodi u automobilu, a izbjegla je i par situacija u kojima je gotovo doživjela nesreću. Ana je nakon promišljanja ipak odlučila da ne želi napustiti sigurna primanja u školi. Na pitanje je li joj ipak teško s obzirom na to da radi svaki dan, bez odmora, odgovara da ima osjećaj da "neće dugo ovo još trajati, jer sam već par kilograma skinula, umor je to".

Hana nam govori kako je izbjegavala voziti iza 23 sata jer se nije osjećala sigurnom u mraku grada, zgrada i mračnih uličica u koje bi ponekad dostavljala. Uz sve to, kada je vozila za Bolt, na toj je platformi bilo "vidljivo tko vam dostavlja te se jasno vidjela moja slika, a koju sam morala poslati agregatoru prilikom prijave za taj posao". To je dovodilo i do neugodnih situacija.

- Znali su mi vrata otvarati muškarci u gaćama, znale su me grupe mladića pozivati u stan na tulum, itd. – priča.

Sve to stvaralo joj je nelagodu, pa je prestala voziti nakon 23 sata, pogotovo vikendima.

Piletić ističe da neke vrste platformi "ženama omogućavaju da kombinuju plaćeni i neplaćeni, odnosno negovateljski rad", što platforme predstavljaju kao prednost i govore o tome kako ženama ta vrsta rada "odgovara". No Piletić smatra kako pravo pitanje nije nudi li platformski rad fleksibilnost te odgovara li to ženama. Pravo pitanje je, kaže: "Šta je alternativa tom platformskom radu?"

Bira li, primjerice, žena platformski rad od kuće zato što ne može priuštiti da dijete pošalje u vrtić ili zato što je naknada tijekom porodiljnog dopusta toliko niska da je žena primorana suplementirati primanja? Ili možda zato da si, kao Ana, može nešto i priuštiti, a ne stalno krpati kraj s krajem?

- Fleksibilnost nije toliko prednost, koliko je mehanizam za snalaženje, tj. mehanizam za premošćivanje jedne teške situacije otežane u kontekstu decenija neoliberalizacije i pogoršanja tokom globalne finansijske krize – ističe Piletić.

Mehanizam je to za koji se, izgleda, odlučuje sve veći broj i radnika i radnica.

 

Tekst je izvorno  objavljen u prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma