Prije petnaestak ili dvadesetak godina javnost se uglavnom interesirala za prognoze vremena za naredni dan, eventualno još koji dan unaprijed, no uz izniman napredak tehnologije i sve veću dostupnost informacija koje nas preplavljuju sa svih strana, čemu je znatno doprinijela i dostupnost interneta, osobito putem pametnih telefona, sve je veći interes i za druge vrste prognoze vremena.
Vremenskom prognozom podrazumijevamo predviđanje stanja atmosfere za određeno mjesto u određenom trenutku uz pomoć znanosti i tehnologije. To predviđanje podrazumijeva i poznavanje klimatskih posebnosti područja za koje se priprema prognoza kao i točne informacije o stvarnim vremenskim uvjetima u vrijeme prognoziranja. Tako u vremenskim prognozama u medijima, na mrežnim stranicama nacionalnih meteoroloških službi kao i u nekim amaterskim pripremljenim prognozama nailazimo na informacije o budućem stanju atmosfere opisanom kroz najznačajnije varijable: količinu naoblake (pokrivenost neba oblacima), vjerojatnost oborine, vjetar i temperaturu. Pritom se koristi terminologija koja je uobičajena, no ponekad kod nekih izaziva i podsmijeh, moguće i nerazumijevanje. Primjerice podsmijeh je najčešće prisutan kada se čuje ili čita "promjenjivo oblačno sa sunčanim razdobljima". Uz prognozu koja počinje tim riječima često čujemo komentar "lako tako, spomene se sve pa što bude", no zaista ima dana koje smo zapravo svi mi iskusili, a kada se izmjenjuju sunčana razdoblja i ona oblačnija s kraćim naletima kiše, i to čak u nekoliko navrata u toku dana. Takvo vrijeme baš je najčešće u proljeće koje je poznato po toj svojoj promjenjivosti.
Kako bi nastala pouzdana i dobra prognoza potreban je niz koraka. Za početak neophodna su meteorološka mjerenja i opažanja koja se obavljaju na brojnim meteorološkim postajama diljem svijeta, čak i s brodova te plutača, potom radiosondažna mjerenja (meteorološki baloni s radiosondažama puštaju se u atmosferu te nam dojavljuju podatke o tlaku, temperaturi i vjetru po visini) i daljinska mjerenja (sateliti i radari). Podaci se skupljaju, razmjenjuju, neki i šifriraju, potom i crtaju na meteorološke karte koje meteorolozi svakodnevno koriste. Za pripremu prognoze vremena potrebno je analizirati mnogobrojne podatke o trenutnom i prošlom stanju vremena zajedno s izlazima numeričke prognoze vremena. Za taj se zadatak meteorolozi obučavaju niz godina te je iskustvo neophodno da bi vremenska prognoza bila pouzdana. Meteorolozi koji se bave prognozom vremena nazivamo prognostičarima.
Pritom postoje nekoliko vrsta prognoze vremena: kratkoročne prognoze za dan do dva unaprijed, srednjoročne prognoze vremena za do 15 dana unaprijed, produžene prognoze vremena koje mogu sezati i do 46 dana unaprijed te dugoročne prognoze u koje spadaju i tzv. sezonske prognoze. Posebnu primjenu posljednjih godina dobivaju i tzv. kratkoročne prognoze vremena. To su prognoze posebne primjene uglavnom za potrebe upozoravanja na opasne vremenske pojave, zatim u navigaciji i zrakoplovstvu ili pak na neke događaje koji zahtijevaju kontinuirano osvježavanje prognoze za dva do tri sata unaprijed. Za takvu su prognozu jako važni radarski podaci, podaci o munjama i sateliti. U toplom dijelu godine kratkoročnim se prognozama pokušava prognozirati premještanje grmljavinskih oluja i opasnih pojava koje one mogu prouzročiti poput tuče, većeg broja munja, opasnog vjetra ili obilne oborine koja može prouzročiti bujične ili urbane poplave.
Svaka od navedenih vrsta prognoza zahtjeva drugačije vještine i specifična znanja pa se u nekim zemljama meteorolozi usko specijaliziraju za pojedine od tih prognoza, no na području srednje i jugoistočne Europe najčešće svaki operativni prognostičar može i zna izraditi bilo koju od tih prognoza.
Osvrnimo se pobliže na dugoročne, odnosno sezonske prognoze. One se često predstavljaju kao "tercilne vjerojatnosti", odnosno vjerojatnost da možemo očekivati da će neki uvjeti, npr. temperaturni, biti iznad normale, oko normale, ili pak ispod normale. Iznad ili ispod normale nisu ekstremi, već svaki predstavlja događaj koji će se pojaviti u prosjeku jednom u tri godine. Bez prognoze mogli bismo reći da je vjerojatnost bilo kojeg od tih ishoda 33 posto.
Sezonske prognoze koriste klimatske modele za predviđanje ishoda oborine ili temperature tako da mijenjaju omjer u korist nekog od tih ishoda. To su prognoze prosječnog stanja u nekoj regiji, a moguće su zato što se dijelovi klimatskog sustava sporo mijenjaju, kao na primjer ocean. Zamislimo li da imamo dio oceana čija je površinska temperatura viša od uobičajene, on će zadržati tu toplinu još neko dulje vrijeme što će posljedično utjecati i na zrak iznad tog dijela oceana. To će u konačnici utjecati i na cirkulaciju atmosfere i iznad kopna. Analiza površinske temperature oceana i mora daju nam dakle određenu sposobnost predviđanja vremenskih uvjeta i nekoliko mjeseci unaprijed. Jedan od glavnih primjera sporo mijenjajućeg dijela klimatskog sustava je i fenomen El Niño (El Niño Southern Oscillation – ENSO), koji je glavni izvor predvidljivosti na sezonskoj vremenskoj skali. Pri prisutnosti El Niño ili La Niña sposobnost predviđanja se povećava i sezonskim se prognozama može više vjerovati. U tom smislu treba biti svjestan da za određene dijelove svijeta sezonske prognoze daju bolje rezultate s obzirom na to da te regije imaju snažniju povezanost s predvidljivim ponavljajućim uzorcima (engl. teleconnections, weather/climatepatterns), kao što je ENSO. Jedan od poznatijih globalnih centara za sezonsku prognozu je i ECMWF (European Centre for Medium Range Weather Forecasting). Mnogi produkti su u današnje vrijeme besplatno dostupni, primjerice kroz EU-ovu inicijativu Copernicus.
1990-tih Svjetska meteorološka organizacija inicira osnivanje regionalnih foruma koji okupljaju stručnjake nacionalnih meteoroloških službi u svrhu pripreme i konsenzusa pri izradi, odnosno pripremi sezonskih prognoza. Time se omogućuju dogovor i sinteza više izvora prognostičkih informacija.
Ono što se mora imati na umu je da sezonska prognoza nije izvor informacije o tome gdje, kada i koliko će npr. pasti oborine kao što daje dnevna prognoza vremena. Time se nameće činjenica da ona neće svakome biti od koristi jer npr. po njoj nije moguće planirati datum savršenog vjenčanja s mnogo nebeskog plavetnila i ugodne topline ili sl., već nam osigurava drugačiju vrstu informacije, primjerice onu o povećanoj vjerojatnosti pojave suše, toplinskih valova ili pak sezone koja je uobičajena na području za koje se prognoza priprema. Veliku korist sezonskih prognoza ima svakako energetski sektor, ali i mnogi drugi kojima je potreban neki oblik dugoročnog planiranja kada aktivnosti ovise o vremenskim prilikama.
Službena sezonska prognoza DHMZ-a za ljetnu sezonu bit će dostupna najvjerojatnije početkom lipnja, a neki veći prognostički centri poput često citiranog Accuweathera objavit će svoju sezonsku prognozu za razdoblje lipanj-kolovoz možda i nešto ranije.
No prognostički materijali za ljetne mjesece već sada upućuju na nastavak pozitivnog odstupanja srednje mjesečne temperature u sva tri ljetna mjeseca. Prognoza oborine složenija je od prognoze temperature i često je pouzdanost manja nego za temperaturu zraka. U lipnju je prisutan signal za količinu oborine veću od prosječne u dijelovima zemlje, a s obzirom na to da je u tom mjesecu oborina prisutna u obliku pljuskova, vjerojatnost za nejednoliko raspoređenu oborinu je veća i pritom treba znati da uz poneki izraženiji pljusak može bez problema lokalno pasti količina koja je usporediva sa srednjom mjesečnom količinom (npr. 20 do 30 milimetara). Ostali mjeseci prema trenutno raspoloživim materijalima ECMWF-a sugeriraju manjak oborine u odnosu na prosjek.
