Katalin Gennburg zastupnica je stranke Ljevica (Die Linke) u gradskoj skupštini Berlina od 2016. godine. Također je jedna od autora i autorica istraživanja o utjecaju digitalne platforme za kratkoročni najam stanova Airbnb na život u Berlinu, koje je u srpnju objavila Die Linkeova Zaklada Rosa Luxemburg. S njom razgovaramo o ekonomskim, urbanističkim i sociološkim štetama ovog fenomena po Berlin i brojne druge gradove.

U Berlinu već sedam godina imamo zakon protiv kratkoročnog najma, no unatoč njemu nismo uspjeli zaustaviti ilegalno tržište iznajmljivanja jer Airbnb odbija gradskim vlastima ustupiti podatke

U istraživanju navodite da je Airbnb 2019. godine u svojoj bazi imao sedam milijuna stanova i više od 187 milijuna rezervacija te prihode od 4,7 milijardi dolara. Kako je došlo do toga da ta kompanija postane "arhetip platformskog kapitalizma", kako ste je nazvali u istraživanju?

Korijene problema s kojima se danas suočavamo treba tražiti u krizi kompletnog socijalnog sustava u eri neoliberalizma u kojoj živimo posljednjih 30 godina. Tu eru obilježavaju posvemašnja privatizacija i deregulacija svih segmenata javnog sektora, zahvaljujući čemu velike kompanije ostvaruju enormne profite. Sektor stanovanja jedno je od najvažnijih političkih pitanja, a do 1990. godine praktički cijela Evropa imala je jaku regulativu stambene politike. Danas, 30 godina kasnije, živimo krizu sektora stanovanja, njegovu financijalizaciju i tržišne špekulacije. S pojavom sveopće digitalizacije ekonomije započeo je novi val monopolizacije tržišta nekretnina, a Airbnb je jedno od lica te krize. On je stvorio jedan potpuno novi oblik ekonomije i utoliko je uzrok krize o kojoj govorimo. Rad same platforme je vrlo jednostavno organiziran, ona operira samo na internetu, a većina zaposlenih, njih nešto više od 6.000, radi na održavanju platforme, dok se ostali bave lobiranjem u institucijama. Već i iz samog broja oglasa jasno je da kompanija ostvaruje enormne profite, a u kontekstu činjenice da ima tako malo zaposlenih jasno je i da je riječ o monopolističkoj kompaniji koja je danas veća od pet najvećih svjetskih hotelskih poduzeća. Dakle, radi se o golemim profitima i ogromnom svjetskom igraču s minimalnim brojem zaposlenih.

 

Kanibalizacija tržišta

Airbnb više nije samo platforma za najam stanova već se širi i na druge segmente, primjerice u američkim gradovima Orlandu i Nashvilleu uključen je u shemu gdje su cijeli stambeni kompleksi izgrađeni sa svrhom da "regularni" stanari daju svoje stanove u podnajam preko Airbnba, zahvaljujući čemu kompanija ostvaruje dvostruki prihod, od regularnog i od kratkoročnog najma.

Takva ekspanzija povezana je prije svega s činjenom da je Airbnb stvorio jedan potpuno novi sektor koji za posljedicu ima turistifikaciju gradova u cijelom svijetu i pretvaranje ekonomija gradova u ekonomiju turizma. Stvoren je cijeli novi poredak tržišta kratkoročnog najma stanova pa je ranije, primjerice, bilo normalno da više ljudi zajedno živi u istom stanu, dok je sada to praktički nemoguće. U brojnim gradovima moguće je iznajmiti samo takve "servisirane stanove" namijenjene i kratkoročnom i dugoročnom najmu. Dakle, tržište danas izgleda potpuno drugačije nego prije dvadeset godina pa svjedočimo kanibalizaciji stambenih resursa u odnosu na ljude koji su u tim stanovima prije živjeli. Isto tako, slično kao i s Uberom u automobilskom prijevozu, svjedočimo i kanibalizaciji cjelokupnog tržišta uslužnih industrija koje su povezane s ovom komodifikacijom stambenih resursa, a prije su se odvijale u sklopu hotelske industrije.

Po mom mišljenju, Airbnb treba zabraniti i umjesto toga podržati alternative poput kooperativa koje ne profitiraju na podacima svojih korisnika i surađuju s lokalnim administracijama

Kakve su posljedice djelovanja Airbnba na stanovanje u Berlinu i je li se išta promijenilo nakon uvođenja restrikcija za kratkoročno iznajmljivanje?

U Berlinu već sedam godina imamo zakon protiv kratkoročnog najma kojim je dozvoljeno iznajmljivati manje od polovice svoje kuće ili stana, primjerice jednu sobu, jer se to ne smatra komercijalnim iznajmljivanjem. Ako imate drugi dom, možete ga iznajmljivati, ali na točno određen broj dana u godini, a svaki stan mora biti registriran. No unatoč postojanju zakona, nismo uspjeli zaustaviti ilegalno tržište iznajmljivanja jer Airbnb odbija gradskim vlastima ustupiti podatke. Iako je uvedena regulativa, i dalje se iznajmljuje ogroman broj stanova koji nisu registrirani, a lokalna administracija bezuspješno pokušava dobiti uvid u podatke kako bi provjerila koji su stanovi legalno na tržištu. Trenutno je u Airbnbovoj ponudi oko 24 tisuće berlinskih stanova, a primijetili smo i da unatoč pandemiji kompanija nije osjetila nikakvu krizu, dok se s druge strane hotelska industrija bori za opstanak.

Kako turistifikacija i gentrifikacija utječu na život stanovnika Berlina?

Proveden je niz istraživanja o povezanosti kratkoročnog iznajmljivanja stanova i gentrifikacije i sva su pokazala da gdje god djeluje Airbnb, imamo i rast cijena stanarina. Broj stanova za normalno stanovanje se smanjuje, a istovremeno rast turističkih sadržaja uništava kvartove, bivša infrastruktura korištena za svakodnevni život, primjerice dućani u kojima su stanovnici kupovali namirnice, zamjenjuje se turističkih sadržajima. Jasno je dakle da se gradovi fundamentalno transformiraju u platforme za turizam. A iz primjera drugih zemalja znamo i da jednom kada izgubite cijele dijelove grada i njihove ekonomije u korist turističkog sektora, njihovi se stanovnici u pravilu više ne vraćaju. Tu bih pojavu nazvala novim oblikom kolonijalizma s obzirom na to da se radi o velikim međunarodnim igračima koji donose nove oblike ekonomije i pretvaraju gradove u diznilende, a kompletna gradska infrastruktura promatra se isključivo kao infrastruktura koja treba služiti turizmu. Ta tendencija novog urbanog turizma mijenja gradove i kvartove, njihove ekonomske temelje, uvjete stanovanja i strukturu radnih mjesta. Situacija u Berlinu ista je kao u brojnim drugim gradovima u svijetu zbog toga što je svugdje prisutna velika količina kapitala i špekuliranja na tržištu nekretnina, a to znači da mnogi ljudi ostaju bez smještaja. Zato po mom mišljenju Airbnb treba zabraniti i umjesto toga podržati alternative poput kooperativa koje ne profitiraju na podacima svojih korisnika i surađuju s lokalnim administracijama, kako bi gradovi ostali mjesta u kojima će ljudi živjeti.

Koja je još posljedica činjenice da Airbnb odbija ustupiti podatke gradovima u kojima je uspostavio takva monopolistička tržišta?

Airbnb je u suštini platforma za prikupljanje podataka svojih korisnika i iznajmljivača koja te podatke koristi u različite svrhe, primjerice za takozvano mapiranje gradova. Tako znamo da Google Earth ima vrlo kompleksan sustav rangiranja različitih ulica u gradovima, primjerice po kategorijama najpopularnijih ulica ili onih koje treba izbjegavati. Nismo sigurni, ali možemo pretpostaviti da se podaci koje prikuplja Airbnb koriste za ovakvo mapiranje gradova i da kompanija od ustupanja tih podataka ostvaruje goleme zarade.

Recite nešto o pokušajima lokalnih vlasti u Berlinu i drugim gradova da kompanija podijeli podatke i kako se ona tome odupire?

Gradovi diljem svijeta, primjerice Pariz i München, bore se protiv takvog ponašanja Airbnbja, a postoji i mreža gradova i njihovih lokalnih vlasti koje apeliraju na Evropsku komisiju da spasi gradove od ovakvog uništavanja tržišta nekretnina. Budući da u pravilu nisu u mogućnosti dobiti pristup tim podacima, gradovi diljem svijeta spore se oko toga na sudovima, gdje kompanija regulativu o zaštiti osobnih podataka zloupotrebljava kako bi zatajila podatke. To nam pokazuje da nam je potrebna nova regulativa o dijeljenju podataka na evropskoj razini, jednako kao i uvođenje digitalnog poreza.

 

Borba za regulaciju

U slučaju Grada Pariza protiv Airbnbja 2019. godine Evropski sud pravde presudio je da grad nema pravo od kompanije tražiti da pribavi licencu za posredovanje u najmu nekretnina jer je u pitanju tek "pružatelj digitalnih usluga".

Ta je odluka proizašla iz Direktive o elektroničkoj trgovini i dok god je ona na snazi kompanije će se moći, kada budemo tražili podatke, na nju pozivati i tvrditi da su one samo pružatelji internetskih usluga. Komisija trenutno razmatra donošenje nove direktive, no mi ljevičari zbog toga smo zabrinuti jer se bojimo da će Komisija i njezina predsjednica Ursula von der Leyen digitalnim kompanijama nastojati dati još više prostora, uz obrazloženje da su one jako bitan element naše ekonomije pa zato moraju imati još više slobode na tržištu. Razgovara se i o tome treba li Airbnb regulirati unutar Zakona o digitalnim uslugama i u okviru Evropskog zelenog plana. I mi sami koji se borimo protiv Airbnbja unutar sebe raspravljamo trebamo li se zalagati za njegovu regulativu na evropskoj razini. Postoje naime čvrsti argumenti u koristi stava da ne trebamo jer postoji realna mogućnost da će te direktive zapravo ugroziti lokalne i nacionalne zakone o sigurnosti stanovanja s obzirom na to da Airbnb kontinuirano i aktivno protiv njih lobira u Komisiji.

Koje su moguće strategije za rješavanje svih ovih problema?

Važno je reći da se problem Airbnbja zapravo može lako riješiti jer kada platforma ne bi mogla bez kontrole baratati podacima svojih korisnika, ne bi bila toliko uspješna na financijskim tržištima ni zanimljiva investitorima. Da postoji transparentnost u vezi podataka, lako bismo Airbnb transformirali u lokalnu samoupravnu kooperativu kakva je primjerice Fairbnb koju je financirala lokalna vlada Barcelone. Moramo se boriti za regulaciju digitalnog tržišta na evropskoj razini, a također nam treba debata o novom, održivom turizmu jer je ovaj kakav sada imamo odgovoran za komodifikaciju gradskih infrastruktura. Moramo i neprekidno naglašavati da stanovanje ne smije biti nešto na čemu se ostvaruje profit, zaustaviti deložacije najmoprimaca i dokinuti stav da se ljudi tek tako smiju izbacivati na ulicu zbog ekonomskih interesa vlasnika. Nalazimo se usred digitalne ere pa većina političara vrlo nekritički zagovara koncepte poput "pametnih gradova" (digitalizacije podataka o gradskim resursima, op. T. E.). Oni to rade unatoč tome što upravo digitalizacija dovodi do masovne privatizacije i zato prema njoj moramo biti vrlo kritični i zaustaviti takvu eksploataciju gradskih resursa.