Na ponovljenim izborima u Berlinu održanim 12. veljače pobijedio je demokršćanski CDU s 28,2 posto glasova, odnosno golemih 10,2 posto više nego li na izborima iz 2021., poništenima zbog neregularnosti. SPD kancelara Olafa Scholza osvojio je svega 18,4 posto glasova. Premda je to samo tri posto manje nego 2021., ovo je po prvi puta od 1999. da su u njemačkoj metropoli demokršćani pretekli socijaldemokrate. Radi se i o prvom pokrajinskom parlamentu (Berlin, Hamburg i Bremen funkcioniraju kao gradovi-pokrajine) koji je preoteo CDU nakon što je Angelu Merkel na čelu stranke zamijenio Friedrich Merz. Na trećem mjestu su Zeleni i to sa samo 105 glasova manje od SPD-a. Stranka Ljevica je dobila dva posto glasova manje nego li 2021., ali s obzirom na više ozbiljnih poraza ubilježenih posljednjih godina, sadašnjih 12,2 posto biračke podrške se u komentarima ocjenjuje gotovo kao uspjeh. Desnoekstremna Alternativa za Njemačku (AfD) je s devet posto glasova neznatno poboljšala svoj rezultat. Uzroci poraza SPD-a velikim se dijelom pronalaze u neuvjerljivosti njegove gradonačelnice Franziske Giffey, koja predvodi trostranačku lijevu "crveno-zeleno-crvenu" koaliciju (na vlasti od 2016. godine) da riješi probleme poput infrastrukture ili neprestano rastućih najamnina.
Giffey je radila standardne socijaldemokratske pogreške. Umjesto lijeve, redovno je zauzimala centrističku poziciju: primjerice, nije htjela niti verbalno podržati referendum za nacionalizaciju stotinjak tisuća stanova u vlasništvu tvrtke Deutsche Wohnen, omražene zbog lošeg održavanja stambenih jedinica, dok se po pitanju odnosa prema imigrantima povremeno primicala tvrđim desnim pozicijama. Ukratko, za centar grada – koji je većinski birao Zelene – Giffey je previše desno, dok je čitav ostatak Berlina radije birao konzervativni original. Osim toga, važnu ulogu na ovim izborima odigrali su novogodišnji neredi u kojima su sudjelovali mladi migranti i koji su završili s desecima ozlijeđenih policajaca, vatrogasaca, prolaznika i ostalih građana. Šef lokalnog CDU-a Kai Wagner odmah je zaigrao na rasističke osjećaje, zatraživši od policije da objavi imena uhapšenih, kako bi građani mogli ocijeniti da li je riječ o pojedincima stranog porijekla. Rasističke ispade – poput onih o "osmogodišnjim Arapima koji ne poštuju ženske učiteljice" – imao je i sam Merz, pod čijim vodstvom je CDU vidno skrenuo udesno. Unatoč upečatljivoj pobjedi CDU-a, međutim, trenutno još uvijek nije jasno hoće li doći do miješanja karata što se tiče sastava vladajuće koalicije: iako se spominje opcija koalicije CDU-a i Zelenih te premda je lijevi blok oslabljen, "crveno-zeleno-crvena" koalicija osvojila je većinu od 57 posto mjesta u berlinskom parlamentu, pa postoji solidna šansa za nastavak u istom sastavu.
Na nacionalnoj razini ovi izbori ne bi trebali imati izravnih posljedica. Naredni savezni izbori održavaju se tek krajem 2025. godine. Međutim, relativna pobjeda ipak će predstavljati vjetar u leđa CDU-u na narednim pokrajinskim izborima. Za stranku bi zabrinjavajući mogao biti pad njihovog "prirodnog" koalicijskog partnera, liberalnog FDP-a koji nije uspio niti ući u berlinski parlament. Dojam ponekih komentatora je da su liberali u aktualnoj saveznoj crveno-žuto-zelenoj ("semafor") koaliciji izgubili svoj profil. Inače se Scholzova vlada – koja je namjeravala reformirati i modernizirati društvo – našla pred golemim izazovima zahvaljujući Putinovoj invaziji Ukrajine, koja je iz temelja promijenila njen mandat. Scholz je pod pritiskom NATO-saveznika, koji smatraju da Njemačka – unatoč govoru o Zeitenwende, odnosno "prijelomnom trenutku" i dodatnih 100 milijardi eura za Bundeswehr - ne radi dovoljno da pomogne Ukrajini, iako je jedan od najvećih donatora oružja Kijevu. S druge strane, nedostaje samostalna europska (prije svega njemačka) politika koja bi ponudila odgovor na aktualni rat, osim ustrajnog, mada pomalo nevoljkog slijeđenja kursa zacrtanog u Washingtonu. Nadalje, Scholzova vlada našla se pod velikim političkim pritiskom uslijed privrednih problema uzrokovanih odricanjem od ruskog plina. A tu je i pitanje odnos prema Europskoj uniji, koja očito više ne može služiti tek kao tržište za njemačko gospodarstvo. Ukratko, dileme i problemi su golemi – mada se i oni doimaju lakšima od situacije Ljevice. Ona je bila na silaznoj putanji i prije no što su unutar nje izbili sukobi oko rata u Ukrajini, koji je već sam po sebi svaku ljevicu doveo u nezavidnu poziciju.
