Svakog 11. novembra posljednjih šest godina u Poljskoj se održava Marš nezavisnosti, skup u režiji ekstremno nacionalističkih organizacija kao što su Svepoljska mladež i Nacionalni radikalni kamp. Riječ je o masovnom okupljanju koje varira veličinom od stotine do desetak tisuća sudionika, a zadnjih godina promijenila mu se i priroda. Dok je ranije, na primjer 2012. i 2013. godine, to bila vrsta masovnog, ali ipak potkulturnog događanja povezanog s navijačkim skupinama, folklorom sukoba između ekstremista i policije (2012. je uhapšeno 176 izgrednika, a 22 policajca su ranjena; 2013. grupa od 72 desničarska huligana je pritvorena, a 12 policajaca je završilo u bolnici s ozljedama), sada je riječ o ‘normaliziranom’, mainstream skupu. Na njemu većinu čine obični, porodični ljudi koji nose državne zastave i tek pokoji transparent s natpisima kao što je ‘Biti Poljakom, biti katolikom, to je privilegija i čast’, a normalizirane su i poruke poput ‘Poljaci protiv imigranata’ ili čak ‘Smrt neprijateljima otadžbine’. Spravljena je i bina na kojoj su nastupili govornici, a poseban odjek imao je govor Bartosza Berka, aktualnog predsjednika Svepoljske mladeži, zastupnika u parlamentu i, što je posebno zanimljivo, rock zvijezde. Njegov nastup prepun govora mržnje spram migranata, a posebno onih iz Ukrajine, brutalan je i za naše prilike.

Poseban slučaj je relativno jak protestni pokret civilnog društva Komitet za obranu demokracije. Iako se na njihovim marševima mogu vidjeti apstraktne parole, njihova geneza prvenstveno je vezana uz kritiku Ustavnog suda

‘Prošle smo godine okupljeni pod sloganom ‘Poljska Poljacima, Poljaci Poljskoj’ govorili o potrebi da branimo naše granice od najezde tzv. visoko kvalificirane radne snage, a u stvari običnih barbara koji ubijaju i siluju našu djecu i žene. Danas govorimo o tome da je Poljska tvrđava Evrope… Jedan milijun. To je broj Ukrajinaca pristiglih u našu zemlju, a on tendira daljem rastu. A što na to kaže poljska vlada? Ona im daje socijalnu pomoć 500+ (popularna mjera vladajuće Stranke prava i pravde, koja svako drugo i narednu djecu rođenu u obiteljima pomaže s 500 zlota, što iznosi oko 110 eura) i stipendije. Ali nemaju nikakvu ideju kako da asimiliraju te ljude! Kažu da u Poljskoj nema problema s muslimanskom manjinom. Još nema! Ali prava je istina da ta zajednica sukcesivno raste i jača’, glasio je Berkov govor, koji je aktualnim poljskim vlastima sasvim prihvatljiv izuzmemo li činjenicu da je formalnom notom reagirano samo na akt paljenja ukrajinske zastave. Uostalom, poljski predsjednik Andrzej Duda indirektno se obratio sudionicima skupa tako što je pročitano njegovo pismo podrške.

Postavlja se pitanje koliku težinu pridavati ovakvim izljevima. ‘Berk u njima nije usamljen, ali nije ni posebno bitan’, kaže nam Katarzyna Bielinska, filozofkinja i aktivistkinja, koja je upoznata s ovdašnjom i poljskom situacijom. Kako tvrdi, nezgodno je što neki ‘ljevičari’ zajedno s poljskim berekima rade neprincipijelne koalicije protiv ‘banderovaca’ u Ukrajini.

- U počecima je bilo pokušaja da se organizira blokada marša od strane ljevice, no to je završilo neuspjehom jer su disproporcije u odnosima snaga prevelike – tvrdi Bielinska.

Sve što se sada može napraviti su odvojeni skupovi, poput načelnih demonstracija protiv fašizma, uglavnom u organizaciji manjih, anarhizmom inspiriranih skupina, na kojima se ove godine, kaže nam ova aktivistkinja, pojavilo 2000 ljudi.

Nezgodno za jedne, a zgodno za druge je to što je vladajuća i daleko najsnažnija stranka u Poljskoj, koja trenutno nema jaku opoziciju, Stranka prava i pravde (PiS), u ideološkom smislu kombinacija tzv. nacionalnog ponosa, katoličkih vrijednosti, ali i djelomičnih obećanja socijalne države, što situaciju nimalo ne čini jednostavnijom.

Poseban slučaj je relativno jak protestni pokret civilnog društva pod nazivom Komitet za obranu demokracije (KOD), čije su aktivnosti kulminirale u zadnjih godinu dana. Iako se na njihovim marševima mogu vidjeti apstraktne parole poput ‘Nacionalizam izvire iz mržnje’, njihova geneza, kaže nam Bielinska, prvenstveno je vezana uz kritiku rada Ustavnog suda i osudu ideologiziranosti tzv. javnih, a u stvari medija vladajućih. Prije godinu dana izazvali su veliku pažnju domaćih i međunarodnih medija kada je njihova povorka predvođena trima bivšim predsjednicima, Lechom Walesom, Aleksanderom Kwasniewskim i Bronislawom Komorowskim, simbolički zauzela Ustavni trg u Varšavi. Tamo im se pridružio vođa toga pokreta Mateusz Kijowski, koji je na neki način postao i vođom opozicije iako u formalnom smislu ne vodi stranku. Koliko je vlast u Poljskoj skrenula javno mnijenje udesno, dovoljno govore činjenice da se antikomunisti, poput ostarjelog Walese, moraju braniti da nisu bili informatori ‘totalitarnog’ režima.

Pokret KOD još bolje nego li kod kuće kotira u Bruxellesu, gdje njegove članove primaju najviši EU dužnosnici, poput šefa Vijeća Evrope i bivšeg poljskog parlamentarnog zastupnika Donalda Tuska, ali i Fransa Timmermansa, zaduženog za nadgledanje vladavine prava u Poljskoj, ili samog predsjednika Evropskog parlamenta Martina Schulza.

Funkcionerima u institucijama EU-a, ali ne i u klubovima svih stranaka, pošto ih, na primjer, narodnjaci ne primaju, sviđa se postojanje relativno masovnog civilnog pokreta kao odgovora na antievropske i izražene nacionalističke tendencije. Po jednom od istraživanja javnog mnijenja, TNS pollstera, milijun i pol građana Poljske, odnosno pet posto od ukupnog stanovništva, uključeno je u neke od organizacionih oblika KOD-a. Četrdeset posto ispitanih podupire takav građanski pokret, 28 posto njih mu se protivi, a ostali nisu ni čuli da on postoji. Sve to govori da i u Poljskoj nacionalisti ne čine većinu stanovništva, ali su strateški dobro raspoređeni.

Kijowski, jedan od istaknutih aktivista KOD-a i poduzetnik u novim tehnologijama koji ima ambiciju kreirati vlastite medije i think tankove, vidi njegovu budućnost onkraj stranaka. On smatra da glavni zadatak pokreta ne bi trebao bit da postane opozicijom PiS-u, već da razvija kulturu dijaloga u društvu koje je, po njegovom mišljenju, politiku zamijenilo isključivim interesom za osobnim probitkom. Kao i uvijek kad su u pitanju široke građanske koalicije, ideja ‘fronta’ traži žrtvovanje nemalih razlika među učesnicima. Tako koordinatorica KOD-a i stanovnica Bruxellesa Katarzyna Morton inzistira: ‘Mi nismo anti PiS, naš cilj je puno širi. Želimo stvoriti osjećaj zajedništva baziran na dobroti, tome da ste Poljak bez da nekoga mrzite.’ Iako Mortonova sebe smatra ljevičarkom i feministkinjom, zvuči dovoljno neodređeno da bi pokret mogao potrajati, a možda i pomoći opoziciji da preuzme vlast na izborima 2019. godine. No sve ovo bi moglo rezultirati i suprotnim efektom, mišljenja su neki, među kojima je i naša sugovornica Katarzyna Bielinska.