U nepreglednoj količini memova, digitalnih fotografija, videa i ostalog sadržaja koji već godinama nemilice distribuiramo – da ne kažem šeramo – internetom iz minute u minutu, logikom slučaja potkrade se i štogod zanimljivo. Proslijedio mi je tako nedavno prijatelj/kolega amaterski video snimak napravljen mobilnim telefonom, dug tek 12 sekundi. Iz priloženog materijala može se utemeljeno zaključiti da potječe s neke nogometne utakmice igrane negdje u Njemačkoj.

Na videu vidimo dvojicu sredovječnih muškaraca kako stojeći na tribinama ležerno gledaju utakmicu i usto vode neki očito dinamičan razgovor. Pritom je u fokusu prizora muškarac koji oko vrata nosi navijački šal s njemačkim nacionalnim bojama i besprijekorno je stilistički estetiziran. Sve na njemu, s naglaskom na poznatim brčićima i frizuri, nedvojbeno ga čini vjernom kopijom Führera, vođe njemačkog nacionalsocijalističkog režima prije i tokom Drugog svjetskog rata. No nije nam namjera snebivati se nad još jednim neprikrivenim simpatiziranjem, štoviše poistovjećivanjem s nacifašizmom. Stotine hitlerčića svakodnevno paradira ulicama njemačkih, ali i evropskih gradova. U spomenutom videu pažnju nam ne privlači toliko vizualni prizor koliko audio snimak koji ga prati. U pozadini pokretne slike čujemo hihot dvoje ljudi, reklo bi se da je riječ o muškarcu i ženi koji s očitim oduševljenjem snimaju prizor opisanog "Hitlera". Upravo je zvuk tih glasova, taj smijeh više no slika, to što u prizoru nalazimo jezovitim. Ono što plaši i čini takvu recepciju šokantnom.

O nacizmu i fašizmu napisane su stotine relevantnih studija. Radi se o fenomenima kojima se u analizama pristupalo na najrazličitije načine, iz povijesno-socioloških, socio-ekonomskih, društveno-političkih, psihopatoloških... perspektiva. Imali su i imaju o nacifašizmu štošta za reći politologija, povijest, sociologija, filozofija, psihologija... u verzijama različitih orijentacija poput marksizma, psihoanalize ili (post)strukturalizma. No do danas ostaje teško dokučiva ta lakonska strast, spontana lakoća kojom se prizori tog najvećeg zla u historiji imenovanog nacifašizam – čak i u verzijama koje su puno problematičnije i opasnije od one koju simbolizira opisani video – u nemalim dijelovima društava dočekuju i doživljavaju kao svojevrstan spektakl u pozi neopterećene fascinacije.

Upravo to jest ono zastrašujuće u audio snimku, sablasno u naizgled benignom i nedužnom smijehu ljudi koje čujemo u pozadini predočene slike. Ta fascinacija likovima i simbolima koji bi nas trebali osupnuti i razljutiti. Prijatelj je uz video u poruci još dodao i informaciju da je baš taj dan imao gostujuće izlaganje u nekoj galeriji. Učenicima i učenicama jednog osmog razreda pričao je o fašizmu. Nitko od njih navodno nije znao što ta riječ znači.