Sud je ispitivao njemačkog inspektora Kreilingera koji je dao pregled šezdesetosam likvidacija Hrvata u Njemačkoj najčešće se Udba koristila češkom ‘zbrojovkom’ posebnu ulogu imali su jugoslavenski konzulati njemačka istražna sutkinja Ott govorila je kako je svojedobno ispitivala Josipa Perkovića i zasebno Udbina agenta Vinka Sindičića on se žalio još tada da ga zastrašuju… Ovako je doslovno glasio početak ovotjednog, uobičajeno mahnito navijačkog izvještaja elitnog novinara i urednika HTV-a Joze Ćurića sa suđenja Perkoviću i Mustaču u Münchenu.
Nema dvojbe da u ovoj javnoj kući vlada notorna konstelacija u kojoj svaka politička stranka i frakcija imaju svoje novinare, da su ognjištarci nakon pobjede aktualne predsjednice spolno uzbuđeniji nego ikad, da hormoni divljaju uoči povratka HDZ-a na vlast i da Jozi Ćuriću u ovim posve grotesknim izvještajima nedostaje jedino značka Karamarkove stranke na reveru. No da netko u 2015. godini ima sasvim očigledan fetiš na jednog Vicu Vukojevića, to je već stvar ozbiljne homoerotske psihopatologije. O tome svjedoče Ćurićeve riječi kojima je nastavio proces kanonizacije jedne od najmorbidnijih političkih figura posljednjih 25 godina, inače svjedoka optužbe na minhenskom suđenju.
Ćurić: ‘Rijetko je tko zbog borbe protiv Udbe doživio medijski linč i uvrede poput Vice Vukojevića u velikim člancima i jakim TV emisijama čak i na Hrtu optuživan je za silovanje osobe koja ne postoji.’ Zatim idu ton i slika toga dana službujućeg tzv. hrvatskog političkog emigranta, u ovom slučaju imena Petar Hinić. Isti nastavlja konfabulirati o anđeoskom liku i djelu Svetog Vice: ‘Jedna trpnja gospodina Vice Vukojevića je tek jedno svjedočanstvo od bezbroj drugih koji su slične stvari doživjeli u ono vrijeme…’ Što god to imalo značiti.
To da Jozo Ćurić u nekoliko desetljeća nije uspio naučiti naglašavanje interpunkcije dok njegovi sugovornici – emigranti počesto gube vezu između jezika i mozga, manja su zla od okrutne činjenice da protok vremena, napredak društva i evolucija ljudske vrste ne znače gotovo ništa. Militanti Hrta nisu zaspali u 1991., nego još uvijek piju po minhenskim krčmama, s nabreklim zulufima, u kariranim sakoima i šeširićima iz modne sezone 1970.-71.
Izvještaji Joze Ćurića, često potpisanog i kao v.d. urednika Dnevnika, koji očito ovaj složeni posao obavlja u isto vrijeme dok hita Autobahnom iz Münchena, samo su nastavak jednog poluimpotentnog, davnog silovanja u bosanskohercegovačkom logoru drugim sredstvima. Onima Smiljka Šagolja, koja međutim nisu ništa manje neandertalska.
