Od 2016. vodite folkloraše i zbor zagrebačkog pododbora SKD-a Prosvjeta: koliki je interes za očuvanje srpskoga kulturnoga, ponajprije muzičkoga identiteta i u kolikoj se mjeri ljudi učlanjuju u navedene sekcije?
Nažalost, taj interes nije na zavidnom nivou i na privlačenju članstva se mora raditi uporno i intenzivno. Slično se može reći i za cjelokupni nacionalni identitet koji se u velikoj mjeri gradi na suvremenim trendovima, a nedovoljno na onima koji su ga i oblikovali. Srbi u Hrvatskoj baštine bogatu usmenu i pisanu kulturu koja je danas zapostavljena, a neophodna je za formiranje zdravoga nacionalnog identiteta. Sekcije se razlikuju po svom članstvu utoliko što u folklornu dolaze i iz gradova i iz sela, od Vukovara do Omiša - to su uglavnom studenti, pokoji srednjoškolac i podosta zaposlenih, a onoj zborskoj, nazvanoj ZborXop, pridružuju se mahom oni koji već godinama žive u Zagrebu i okupljaju se oko ovdašnje alternativne umjetničke scene.
Je li članovima problem što pjevaju u zboru Srpskoga kulturnog društva i ima li prigovora ‘što u toj sekciji sudjeluju i oni koji nisu srpske nacionalnosti?
Po meni je veoma lijepa i zanimljiva činjenica da su ZborXop osnovali ljudi hrvatske nacionalnosti koji gaje veliku ljubav prema srpskim pjesmama, pogotovu onima s juga Srbije. Krilatica ‘Sa žarom pjevamo srpske tradicijske pjesme’ je proistekla iz stvarnih motiva i poriva, a to se doista može osjetiti i čuti prilikom zborskih nastupa. Za prigovore koje spominjete nisam čula, niti sam o tome razmišljala.
Rade li ovdašnje srpske institucije i organizacije dovoljno na očuvanju kulturnog identiteta Srba u Hrvatskoj i bi li im to trebao biti jedan od prioriteta u radu? I koliko je zapravo prosječni pripadnik te nacionalnosti doista upoznat sa svojom glazbenom i folklornom baštinom, ne ubrajajući u nju tzv. novokomponovanu muziku i turbofolk?
SKD Prosvjeta i SNV ulažu dosta truda u očuvanje identiteta Srba u Hrvatskoj i to u mnogim područjima, ali mi se ipak čini da to nije dovoljno, pogotovu u području usmene predaje, pa tako i muzike. Ne bih se usudila kazati da bi im to morao biti prioritet, ali svakako je veoma važno: pjesma, ples i svirka uvijek su na dobar način okupljali ljude i to se ne smije zaboraviti. Općenito, poznavanja naše baštine je nedovoljno, pa i među stručnjacima za muzičko-folklorno nasljeđe. No ta se bogata tradicija može upoznati, sačuvati i nastaviti kroz međusobna druženja i posjećivanja, samo se treba razvijati svijest o tome. Čini mi se da se publika uvijek raduje nastupima i folkloraša i ZborXopa, prvima možda ipak malo više. naravno folklora ipak malo više. To se potvrdilo i na posljednjim nastupima, kada su svi izvođači bili zadovoljni reakcijama prisutnih.
Vodite i zbor Domaći gosti, koji uz građane i građanke Zagreba čine i oni koji u Hrvatskoj traže azil?
Taj zbor pjesmom i druženjem kroz pjesmu želi nadići predrasude o drugima i drugačijima, čineći istodobno i to da se oni osjećaju jednaki(ji)ma. Izvodimo pjesme svijeta, bez žanrovskih ograničenja i bez obzira na to kada su nastale te uglavnom u vlastitim aranžmanima. Da bih opisala sva iskustva stečena u vođenju tog zbora trebalo bi jako puno prostora, no ukratko mogu reći da sam veoma zahvalna što mi je pružena mogućnost suradnje u tako lijepoj priči.
Kakvi su planovi Prosvjetinih folkloraša i zboraša za ovu godinu?
Stvari se polako kreću uzlaznom putanjom i tu putanju namjeravamo zadržati - u smislu kvalitete, brojnosti članstva i popularizacije sekcija. Planiramo, naravno, i veće izazove i nova ostvarenja; što se konkretno folklora tiče, koreografiju plesova Srba iz Hrvatske.
Jesu li Zagrepčani i Zagrepčanke srpske nacionalnosti prijemčivi za svoje sunarodnjake iz drugih krajeva Hrvatske ili iz Srbije kad se pokušavaju ‘skućiti’ u glavnom gradu zemlje?
Mislim da su u početku pomalo skeptični, ali se s dokazanim pozitivnim djelima i to mijenja. Kao i inače u životu, povjerenje se izgrađuje s vremenom.
