U dva nastupa održana u manje od 24 sata, ZborXop, koji djeluje pri zagrebačkom pododboru 'Prosvjete', obilježio je prvih deset uspješnih godina djelovanja. Koncerti održani 15. juna uvečer u punoj dvorani Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, a onda i naredni dan na Danu nacionalnih zajednica na Zrinjevcu bili su prilika za podsjećanje na proteklih deset godina rada zbora koji je od osnivanja otvoren svim zainteresiranim ljubiteljima etno muzike.

Priča o ZborXopu počinje 2009. godine, kad je voditeljica kazališne scene EHO Svetlana Patafta inicirala osnivanje Muzičke sekcije zagrebačkog pododbora 'Prosvjeta', što je prihvatila i tadašnja predsjednica pododbora Nada Komljenović. Zadatak osnivanja sekcije povjeren je Lidiji Dokuzović, koja je tada pokušala okupiti učenike zagrebačke Srpske pravoslavne opšte gimnazije 'Kantakuzina Katarina Branković' i članove pododbora, no to joj zbog slabog odaziva nije pošlo za rukom. U priču se uključio Salomon Jazbec, koji je zajedno s Dokuzović pri 'Prosvjeti' formirao zbor i u njega pozvao i ljude koji nisu bili pripadnici srpske zajednice. 

- Zbor je kao takav utemeljen 4. rujna 2009. i otpočetka je otvoren prema javnosti. Odlučili smo da neće biti getoiziran, već da će svoj melos izvoditi javno, na ulicama i trgovima te raznim prigodnim manifestacijama diljem Hrvatske, kao raspjevana spona između dvije bliske kulture. Već od pokretanja pitali smo se moraju li u tom srpskom zboru pjevati samo pripadnici srpske zajednice. Zaključio sam da bi dodana vrijednost bila postignuta kad bi u njemu mogli pjevati svi, bez uvjeta ekskluzivnosti po bilo kojoj osnovi. Tek tada bi takvo nešto bilo zanimljivo i izazovno, novo i nabijeno značenjima - naglašava Jazbec.

ZborXop, koji je svoje sadašnje ime dobio 2011., do danas je imao preko 80 nastupa, od čega dvadeset samostalnih koncerata. Izdali su 'Pjesmaricu', prvo izdanje 2011., drugo 2013. godine, a osim dokumentarnog filma, o ZborXopu je snimljen i opsežniji dokumentarni prilog. Gostovali su u više TV i radio emisija i o njima je objavljeno nekoliko desetina tekstova u hrvatskim medijima. Konačno, u proteklih deset godina kroz zbor je prošlo stotinjak članova. Nakon Lidije Dokuzović, ZborXop su od marta 2012. do marta 2013. vodili Allan Skrobe i Aleksandra Namjesnik, a od marta 2013. do septembra 2016. Marta Kolega, nakon čega vodstvo preuzima Jovana Lukić, koja je i danas na njegovom čelu.

- Pošto su uloge podeljene, ne bih sebe nazvala voditeljicom. Moja voditeljska uloga se najviše odnosi na muzički deo. Dakle, ja sam dirigentica, a nikako šefica zbora - govori nam Jovana Lukić.

- Javila sam se Svetlani Patafti, ona me uputila na Martu Kolegu, a njoj se dopalo što sam pevala sa Svetlanom Spajić, iako nisam imala iskustva u dirigentskom poslu. Ja sam diplomirani etnomuzikog s praktičnom obukom u časovima pevanja i etnomuzikologije uz završenu srednju muzičku školu - ističe Jovana.

- Zbor čine slobodoumni mladi ljudi koji su pri kraju sa studijima, imaju završeni fakultet ili rade. I što je bitno, zaljubljenici su u etno melos i pesame koje ZborXop izvodi, najviše iz južnih delova Srbije, s Kosova, iz Bugarske i Makedonije… Akcenat je ipak na okolini Niša, Leskovca, Vranja i Kosovu. To su sve stare pesme, ali niko ne može reći koliko. Eventualno se može reći da su neke starije, a neke novije, da neke potiču iz gradskih, a neke iz seoskih sredina. Nemaju zapisanog autora i prenosile su se s kolena na koleno - dodaje ona.

Probe imaju jednom sedmično, a kad je frka, onda i dva puta. A zadnjih mjeseci bila im je frka zbog čestih nastupa: bili su gosti Partizanskog zbora, imali su nastup na zagrebačkom Adventu, nastupili su povodom 8. marta, godišnjice oslobođenja Rijeke, na Trnjanskim kresovima, Žumberku… Jovana Lukić kaže da bi voljeli da ih više zovu iz drugih gradova, od Beograda do Sarajeva ili Splita, i naglašava da je predivno raditi s mladim ljudima koji se okupljaju oko zbora.

- Prepuni su ljubavi za tu muziku i imaju odličan sluh, imaju svoj integritet i svoje mišljenje, ali najbitnije, ljubav i volju. Zajedno stvaramo sve uspešne nastupe i druženja na njima - kaže Jovana, koja bi do daljnjeg radila s njima, ali bi nakon godina honorarnog rada negdje voljela dobiti stalan posao.

S obzirom da je ona i dirigentica zbora Domaćigosti, pitamo je koliko je različit njihov sastav.

- Ekipa se razlikuje jer je zbor Domaćigosti sastavljen od aktivistkinja koje puno rade i djeluju u području sociološkog faha usmerenog na izbeglice i ljude koji su došli u Hrvatsku. To su žene koje više mare za red i samodisciplinu i bolje su samoorganizovane. Takođe pevaju etno, ali iz celog sveta, ali i popularne rok i folk pesme. Za oba hora je najveći deo posla osmišljavanje aranžmana; sve pesme imaju svoju melodiju koju neki put radim ja, neki put je poverim suprugu, a neki put preuzmemo, ali naznačimo od koga - ističe Jovana Lukić.

Za utiske smo pitali i članicu ZborXopa Saru Grubić, koja završava Akademiju likovnih umjetnosti.

- Za ZborXop sam saznala preko svojih prijatelja koji su bili članovi, a uključila sam se da više naučim o pjesmama naših starijih koje mi se dugo sviđaju. Bila sam sretna kad sam vidjela audiciju za nove članove pa sam im se priključila od studenog prošle godine. Imali smo više nastupa i probe su nam bile intenzivne - ističe Sara.

Dženana Kalamujić za ZborXop je saznala prije četiri godine.

- Ranije nisam znala da postoji zbor koji pjeva tako prekrasne pjesme i čim sam ih čula zaljubila sam se u glazbu koju ranije nisam poznavala. Rad u zboru je prekrasan zbog prekrasnih ljudi koji prekrasno pjevaju. Iako smo međusobno različiti, sve nas veže ljubav prema glazbi. Važno je da je zbor otvoren svima i da mu se svi mogu priključiti. Mi svi činimo zbor i uz tu glazbu nastupi su nam jako zabavni, iako trosatne probe nakon posla za nas koji radimo mogu biti naporne. Znamo biti nervozni, ali sve izguramo jer se isplati - ističe Dženana.

I Salomon Jazbec, koji je na proslavi 10. rođendana ZborXopa održao govor, s nama je podijelio svoje utiske.

- Nisam mislio da će u ovoj zemlji jedan takav projekt zaživjeti i biti aktivan cijelu deceniju, ali su mi nakon svega puni i srca i duša. Htio bih da zbor postoji barem još 20 godina i da napravi katarzični preokret kako bi ljudi shvatili da su sve tradicije jednako vrijedne i da postoji tradicija koju treba obnoviti - zaključio je Jazbec.