João Pedro Stédile brazilski je ekonomist i aktivist, jedan od osnivača Pokreta ruralnih radnika bezemljaša (Movimento dos Trabalhadores Rurais Sem Terra, MST), organizacije koja broji 1,5 milijuna članova, što je čini jednim od najmasovnijih društvenih pokreta u Latinskoj Americi. MST je službeno osnovan 1984. godine, u vrijeme kada je gotovo 80 posto ukupne poljoprivredne površine Brazila bilo u rukama velikih zemljoposjednika, latifundista. Organizacija se otada kontinuirano bori za dosljednu primjenu članka ustava, proglašenog nakon ukidanja vojne diktature, prema kojemu ‘vlasništvo treba obavljati društvenu funkciju’, a vlada u tu svrhu ima pravo na eksproprijaciju zemlje. MST se u svojim borbama služi metodama koje uključuju okupacije zemljišta, upade u državne institucije, pa i uništavanje postrojenja multinacionalnih kompanija koje se bave proizvodnjom GMO usjeva, zbog čega su ga desničarske vlade u nekoliko navrata pokušale proglasiti terorističkom organizacijom i zabraniti ga. Pokret je labavo strukturiran, bez formalnog vodstva, a ideološki se naslanja na marksizam, teologiju oslobođenja i ljevičarske prakse poput direktne demokracije. Sa Stédileom smo razgovarali o trenutnoj političkoj, ekonomskoj i ekološkoj krizi u Brazilu.
Amazonska prašuma gori rekordnim intenzitetom, a međunarodna zajednica napokon je kao odgovornoga prozvala brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara. Zbog čega je Amazonija u plamenu?
Prošle je godine površina ogoljelih područja u regiji Amazonije porasla za 88 posto, a za to postoje dva osnovna razloga. Prije svega, radi se o poljoprivrednoj granici preko koje se latifundisti šire u javna područja kao što su prašume. Ruše stabla i podmeću požare kako bi tamo uzgajali stoku ili soju. Drugi je razlog dolazak na vlast Bolsonara, nesumnjivo kandidata ekstremne desnice. On je već u kampanji obećavao da neće globiti one koji krče prašumu, u potpunosti je oslabio državno tijelo za nadzor i prozvao se ‘kapetanom motorna pila’ jer je u vojsci imao taj čin. Kada je nedavno direktor Državne agencije za svemirska istraživanja INPE, koja je priznata u cijelom svijetu, objavio podatke o uništavanju prašume i time se usprotivio Bolsonaru koji ih je uporno poricao, predsjednik je smijenio direktora i na njegovo mjesto postavio suučesnika u svojim neodgovornim politikama. Sve je to kod latifundista stvorilo klimu nekažnjivosti pa su navalili svom snagom. U Saveznoj državi Pará čak su upriličili ‘Dan vatre’ kako bi obilježili događaj kada je jedna skupina farmera podmetnula veći broj požara. Prošlog je tjedna dim, koji se stvorio na vrhuncu brojnih požara u Amazoniji, stigao do São Paula, na gotovo 3000 kilometara udaljenosti, spojio se s masama hladnoga zraka i u gradu je naprosto pala noć usred popodneva. Ta je slika obišla svijet i postala simbolom posvemašnjega nemara Bolsonarove vlade prema čovjekovom okolišu.
Potez desničarskih vlada
Bolsonaro je rekao da za vrijeme njegova mandata neće biti legalizirano nijedno novo indijansko područje, iako su stotine takvih zahtjeva na čekanju. Obećao je i da će poslati prijedlog zakona kojim će dopustiti eksploataciju ruda i drva u indijanskim područjima
Otkada je Bolsonaro stupio na dužnost stižu upozorenja da bi se mogla dogoditi ekološka katastrofa, no ta su upozorenja ignorirana. Zbog čega?
Bolsonarova vlada je vlada ekstremne desnice u službi međunarodnog financijskog kapitala, a taj isti kapital stoji i iza vodećih medija u svijetu. Bolsonaro je dakle funkcionalan i potreban za ostvarenje tog plana, zbog čega se u tim medijima, kako bi se prikrila njegova prava funkcija, gurala teza da je on, eto, luckast pa ga ne trebamo shvaćati ozbiljno.
Možete li reći nešto o utjecaju politika nove vlade na životne uvjete indijanskih zajednica?
Na isti način na koji vlada sprječava da državno tijelo za nadzor okoliša IBAMA u Amazoniji djeluje protiv latifundista, ona potiče zemljoposjednike da okupiraju indijanske zemlje. Isto tako, Bolsonaro je prije nekoliko dana doslovce rekao da za vrijeme njegova mandata neće biti legalizirano nijedno novo indijansko područje, iako su stotine takvih zahtjeva na čekanju. Obećao je i da će u Kongres poslati prijedlog zakona kojim će dopustiti eksploataciju ruda i drva u indijanskim područjima, što je trenutno zabranjeno. Ako taj zakon prođe, što je moguće jer on ima većinu u Kongresu, to će biti tragedija za indijanske narode i za cijelu zemlju. Također, na čelu državne agencije za zaštitu sjedilačkih naroda FUNAI sada su vojni oficiri, iako se radi o javnoj instituciji koja bi trebala skrbiti za indijanske narode, zbog čega su zaustavljeni svi zdravstveni i obrazovni programi pomoći sjedilačkim zajednicama. Ranije su primjerice izolirana autohtona područja pokrivali kubanski liječnici, zahvaljujući programu ‘Više liječnika’ koji je uvela bivša predsjednica Dilma Rousseff, no Bolsonarova je vlada kubanske liječnike optužila da su ‘gerilci’ pa ih je Kuba povukla uoči njegovog stupanja na dužnost. Otada su ta područja bez liječnika.
Početkom srpnja potpisan je trgovinski sporazum između Evropske unije i latinoameričke trgovinske unije Mercosur, a evropski pregovarači propustili su priliku da brazilskoj vladi nametnu strože uvjete za zaštitu okoliša i radnika. Kakav će utjecaj na njih imati taj sporazum?
Taj je sporazum prije svega propagandni potez desničarskih vlada u Evropi koje su argentinskom predsjedniku Mauriciju Macriju htjele poslati signal da postoji izlaz iz ekonomske krize u kojoj se ta zemlja našla. Taj sporazum nije u interesu evropskih radnika, a još manje radnika i naroda područja Mercosura, zbog čega sumnjam da će ga parlamenti uopće ratificirati. On privilegira izvoz evropskih industrijskih i poljoprivrednih proizvoda, a zemljama Mercosura ponovno namjenjuje ulogu pukih izvoznika poljoprivrednih i mineralnih sirovina. Nadam se da ga ovdašnji parlamenti neće ratificirati i da će nam evropski radnici pomoći da mu se suprotstavimo, jer će izvoz poljoprivrednih proizvoda iz Južne Amerike bez poreza i bez ikakve kontrole dovesti i do propasti mnogih evropskih poljoprivrednika.
Vratili su se glad, siromaštvo i beskućništvo, dok šest najvećih brazilskih kapitalista zarađuje više nego 120 milijuna najsiromašnijih Brazilaca. Narod je za sada miran, prestrašen svime što se događa, no mobilizacija je već prisutna među studentima i profesorima
Amazonija je postala intrigantno međunarodnopravno pitanje. Oni koji se zalažu za njezinu zaštitu smatraju da bi međunarodne institucije, poput UN-a, trebale intervenirati jer su klimatske promjene pitanje međunarodne sigurnosti, dok se brazilska vlada poziva na princip teritorijalnog suvereniteta i tvrdi da je Amazonija brazilsko vlasništvo. Kakvo je vaše mišljenje o toj dilemi?
Amazonija je ogromna kopnena površina pod vlašću sedam neovisnih država. Svaka od tih država – Brazil, Peru, Bolivija, Ekvador, Kolumbija, Venezuela i Gvajana – ima uvjete i legitimitet za očuvanje suvereniteta nad tim teritorijem. Isto tako, u svim tim zemljama postoje društvene snage koje su u većini i koje teže očuvanju bioraznolikosti. Primjerice, mi se ovdje u Brazilu već godinama zalažemo za politiku nulte deforestracije Amazonije. Problem je, međutim, što je u većini tih zemalja trenutno na vlasti ekstremna desnica, ali to je stanje privremeno i prolazno. Ako nam zemlje i narodi Evrope žele pomoći da sačuvamo Amazoniju, ne trebaju prijetiti internacionalizacijom jer to samo ojačava ovdašnju desnicu. Ono što vi trebate činiti jest prestati s uvozom drva, ruda, soje i mesa iz područja Amazonije. Time bi se zaustavili rast profita i eksploatacija koju provode zemljoposjednici navezani na međunarodne izvozničke korporacije. Ako nam želite pomoći da spasimo Amazoniju, pomozite nam da se borimo protiv kompanija kao što su Bayer, BASF, Monsanto i Syngenta, najvećih proizvođača otrova i herbicida koji zagađuju vode i tlo Amazonije, pa čak i kiše koje od tamo dolaze.
Duboka kriza kapitalizma
Bolsonarova vlada širi teorije urote protiv nevladinih organizacija i provodi organizirane pravosudne napade na opozicijsku Radničku partiju (PT). Bivši predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva je u zatvoru, njegova nasljednica Dilma Rousseff je opozvana, a nedavno je i Bolsonarov protukandidat na predsjedničkim izborima Fernando Haddad osuđen zbog malverzacija. Uspijevaju li te strategije delegitimirati ljevicu?
Plan međunarodnog kapitala za izlazak iz ekonomske krize počiva na idejama prisvajanja prirodnih resursa, smanjenja radničkih prava, privatizaciji 133 državna poduzeća s ukupnom neto dobiti od 50 milijardi dolara, privatizaciji javnih usluga kao što su zdravstvo, obrazovanje i mirovinski sustav te potpunom podređivanju naše ekonomije onoj SAD-a. Kako bi proveli taj plan, upogonili su pravosuđe i medije te prvo protuzakonito smijenili Rousseff, zatim postavili marionetsku vladu Michela Temera, a onda i postavili Bolsonara koristeći se mehanizmima manipulacije usmjerenima prema najsiromašnijima, šireći lažne vijesti preko društvenih mreža uz pomoć tehnologije koju je isporučio izraelski Mossad i ljudi koji su vodili kampanju Donalda Trumpa. Interesi naroda i države su dakle poraženi, no ova vlada nema socijalnu bazu, a taj plan predstavnika kapitala može pomoći da nekoliko kompanija ponovno počne stjecati profit, ali neće zaustaviti ekonomsku krizu ni spasiti kapitalizam. Dapače, ekonomska se kriza produbljuje, od 2012. naša ekonomija ne raste, imamo više od 20 posto nezaposlenih, s polovicom radništva u uvjetima prekarijata. Ponovno su se vratili glad, siromaštvo i beskućništvo, dok šest najvećih brazilskih kapitalista zarađuje više nego 120 milijuna najsiromašnijih Brazilaca. Produbila se dakle društvena nejednakost u našem društvu, ali to nema budućnosti, prije ili kasnije narod će se osvijestiti i pojačati socijalnu borbu. Za sada je miran, prestrašen svime što se događa, no mobilizacija je već prisutna među studentima i profesorima, a 58 posto ljudi smatra da je Lula nevin.
O globalnom zatopljenju sve se više raspravlja kao o logičnoj posljedici destruktivne i eksploatatorske prirode kapitalizma, dok elite to odbijaju priznati u namjeri da zaštite svoje interese. Je li moguće zaustaviti klimatsku krizu bez promjene dominantnoga ekonomskog sistema?
Ne postoji jednostavno rješenje. Kapitalizam je predatorski sustav koji u uvjetima krize pribjegava neograničenim nasrtajima na prirodne resurse, maksimalnoj eksploataciji nafte, ruda, voda, šuma i bioraznolikosti. Naravno da bismo mogli uvesti kontrole i ograničenja kako bi se prirodni resursi koristili isključivo u korist općeg dobra. Jedan od faktora koji najviše šteti klimi je upotreba pesticida jer oni eliminiraju bioraznolikost, ubijaju sva živa bića osim soje, kukuruza i pamuka, uzrokujući poremećaje u kišnim razdobljima i klimatsku neravnotežu. Unatoč tome, nitko u Evropi ne govori o zatvaranju kompanija kao što su Bayer, BASF i Syngenta, što ukazuje na veliko licemjerje u iskazima koji od tamo dolaze. No vjerujem da se među mladima i radnicima polako gradi svijest o tome da je potrebno boriti se protiv kapitalizma. On za čovječanstvo više ne predstavlja budućnost, već nazadnost. Iako ne znamo što će se izroditi iz postkapitalizma, sigurno je da se nalazimo u povijesnoj i dubokoj strukturnoj krizi kapitalizma u ekonomiji, društvu, vrijednostima i okolišu. Ta će kriza dugo trajati, no čovječanstvo je uvijek uspijevalo iznaći energije da pronađe napredna rješenja. Zbog toga sam uvjeren da ćemo i ovog puta uspjeti poraziti sile desnice i izgraditi budućnost temeljenu na ravnopravnijem, pravednijem i solidarnijem društvu.
(s portugalskog preveo Želimir Brala)
