Ako u Hrvatskoj želite dobiti otkaz, dovoljno je da radite svoj posao. Posljednji primjer koji potvrđuje tu tezu je Nadzorni odbor HRT-a. Praktički prvi put od preimenovanja iz Radiotelevizije Zagreb u Hrvatsku radioteleviziju, članovi NO-a javnog medijskog servisa odradili su ono za što su plaćeni. Nadgledali su rad HRT-a i detaljno zabilježili sve nepravilnosti koje se u nekim slučajevima slobodno može nazvati teškim kaznenim djelima koja su, kao takva, proslijeđena Državnom odvjetništvu.
Njih petero, valja ih ovdje pobrojati - Anja Šovagović Despot (predsjednica), Katarina Bakija (zamjenica predsjednice), Miroslav Grgić, Šenol Selimović i Darijo Špelić – iznenadili su ne samo one koji su ih postavili na tu funkciju, nego i one koji su bili protiv njihovog izbora prije dvije godine. Upravo zato su i smijenjeni i to s prilično nemuštim obrazloženjem HDZ-ovog komesara zaduženog za medije Jasena Mesića da se ‘u svom radu nisu pridržavali Zakona o HRT-u zbog čega su više puta upozoravani iz Trgovačkog i Upravnog suda’.
Pritom im zastupnička većina nije dopustila niti da se očituju pred saborskim tijelima te objasne što su i kako radili. Presuda je bila donesena unaprijed što je posebno iziritiralo predsjednicu NO-a i donedavnu šeficu HDZ-ovog savjeta za kulturu Anju Šovagović-Despot, koja je takvu politiku smjena usporedila s poslijeratnim brzim sudskim procesima na kojima se, barem formalno, i optuženom dalo da kaže nešto. Jer, kako je napisala u ‘oproštajnom pismu’, članovi NO-a jednako bi prošli i da nisu zatražili od suda da imenuje privremenog upravitelja HRT-om nakon isteka mandata Siniši Kovačiću, što im se uzelo kao krimen. Da nismo to učinili, točno rezonira, Mesić i HDZ bi im nečinjenje uzeli kao krimen.
Čime se NO tako zamjerio vladajućima? Detaljno je u čak 23 sjednice prošle godine pročešljao poslovanje javne kuće, posebno obradivši suradnju s vanjskim producentima. Zaključili su da se nabava vanjskih emisija obavljala netransparentno, bez definiranih kriterija vrednovanja projekata, a ugovori s pojedinim producentima sklapali su se i prije isteka roka za predaju prijava na javni poziv. ‘Umjesto dramskih i dokumentarnih serija, koje bi trebale biti najveći dio nabave od neovisnih producenata, HRT je tijekom 2016. godine od njih nabavljao kulinarske i slične emisije, bez neke veće trajne vrijednosti, koje je mogao i samostalno proizvesti’, što je dovelo do pada slušanosti (0,3 posto dosega) i gledanosti (1,3 posto) programa HRT-a, a onda i do znatnog pada prihoda od oglašavanja. Pad prihoda se, međutim, nije odrazio na kvalitetnije upravljanje novcem, pa su izvansudske nagodbe sklapane bez održanih ili dovršenih glavnih rasprava i ne samo to, nego i bez pribavljenih pravnih mišljenja, a kada su i bila pribavljena, piše NO, ‘tada su bila neprilično uobličena, kao na primjer ‘…da je sutkinja sklonija tužitelju’ i slično’.
Novac se dijelio i šakom i kapom, a da za to nitko nije odgovarao. Nastavilo se i zapošljavanje, kao i angažiranje agencijskih radnika. Oni su na HRT najčešće dolazili preko tvrtke za radno posredovanje Electus DGS, osnivača poduzetnika Nenada Bakića, a koja je samo lani, prema procjenama, za to uprihodila 16,9 milijuna kuna. Agencijski radnici postali su, zaključuje NO, ‘od ključne važnosti za poslovanje HRT-a, premda ‘ne postoji poveznica radnih mjesta s kojih su djelatnici napustili HRT, s radnim mjestima novozaposlenih djelatnika’. Dalje, postoje neka radna mjesta na kojima je broj agencijskih radnika značajniji u odnosu na broj zaposlenika HRT-a, poput kamermana, montažera, tehničar asistenta, šminkera, kostimera…
Sada je na potezu DORH, ako se, s obzirom na ovo iskustvo, uopće usudi ući na Prisavlje, jer, koliko je bilo poznato NO-u, to dosad nije učinio.
