Pitanje je je li uopće Georg Đuro Gavrilović dao ta tri milijuna njemačkih maraka za petrinjsku tvrtku. Zapravo nije dao ništa, sve je to sumnjivog karaktera vezano uz uvoz oružja - zagrmio je Živko Juzbašić, bivši direktor Gavrilovića i ministar u vladi nacionalnog jedinstva 1991.-1992., nakon otvaranja USKOK-ove istrage nad vlasnikom petrinjske mesne industrije zbog ratnog profiterstva, ali i prošlotjednog otkrića da trag novca za Gavrilovićevo stvaranje poslovnog carstva vodi do računa namijenjenih obrani Hrvatske.
O tome se u vladi već tih olovnih 1990-ih godina znakovito šutjelo, iako je i Franjo Tuđman uvidio pogrešku, naglasio je Juzbašić u Dnevniku HTV-a i otkrio dosad nepoznate pojedinosti o tome kako je petrinjski div politički otjeran u stečaj i kako je, što je vrhunac apsurda hrvatske pretvorbe, prodan u vrijeme srpske okupacije. Pritom, ističu Juzbašić i članovi Udruge bivših radnika Gavrilovića, prodaja petrinjske industrije Đuri Gavriloviću bila najgrublja ratna privatizacijska prevara iza koje je stajao najuži državni vrh s krajnje jednostavnim planom.
- Po ovim ili onim vezama dignuti pare, otpustiti ljude i j… se njima, može se to tako reći, za Hrvatsku - naglasio je Juzbašić, navodeći da su važnu ulogu u tom poslu imali tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan, kojem je prva supruga bila Gavrilovićeva sestra, ali i Slavko Degoricija, tadašnji ministar obnove. Juzbašićeve navode Domljan nije htio komentirati, a Degoricija ih je odbacio tvrdeći da Juzbašića u vladi nitko nije htio slušati.
- On je mene molio da ga povežem s nekim ljudima, a ja sam mu rekao: ‘Živko, odradio si svoje, gotovo s tobom.’ Pusti Gavrilović na miru, da ide svojim tokom. Ja sam povezao Đuru Gavrilovića s predsjednikom Tuđmanom. Predsjednik Tuđman apsolutno je to odobrio i podržavao Đuru Gavrilovića - kazao je Degoricija, ne ulazeći u pojedinosti, kako se sada ispostavlja, mogućeg ratnog profiterstva.
No privatizacija Gavrilovića bila je, što je u javnosti zaboravljeno, od samog početka dubiozan posao, jer je prodaja diva u stečaju oglašena usred rata i, vjerovali ili ne, odlukom nadležnog zagrebačkog suda samo dva dana nakon pada Petrinje, 23. rujna 1991. godine. To je, kako je i sam Đuro Gavrilović nedavno istaknuo, njemu savršeno odgovaralo.
- Meni je situacija da su Srbi zauzeli Petrinju očito u ono doba pomogla, jer svi ostali interesenti su se povukli, a ja sam jedini ostao - poručio je Gavrilović sredinom ovog mjeseca, i prije otkrića da je uz pomoć i prema nalogu tadašnjeg ministra financija Joze Martinovića novac dobio od Ivice Papeša, koji je na računu u Deutsche Bank imao oko dva milijuna tadašnjih njemačkih maraka namijenjenih za obranu. Tim novcem, ali i dodatnim ishođenjem kredita na imovinu Gavrilovića preuzetog bez isplate još 11. studenoga 1991., Đuro Gavrilović je ‘skucao’ ukupno 3,3 milijuna maraka za pet poduzeća petrinjskog diva. Novac je, kako objavljuju mediji, uplaćen tek u ožujku 1992., kada je malo tko postavljao pitanja o zakonitosti cijelog posla.
Kako to da je pet od ukupno devet poduzeća, knjigovodstvene vrijednosti tadašnjih 67 milijuna njemačkih maraka, Đuri Gavriloviću prodano za samo 3,3 milijuna, uz kasniju opasku revizije da je ‘kupac preuzeo imovinu, ali nema dokumentacije na temelju koje je obavljeno preuzimanje’? Osim toga, kako su upozorili revizori, postupci pretvorbe i privatizacije nisu bili u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama jer nije utvrđena imovina, cijena je bila za 64 milijuna maraka manja od knjigovodstvene, a Gavrilović je koristio poljoprivredno zemljište koje nije bilo u njegovom vlasništvu i nije smjelo biti uključeno u prodaju.
Bivši radnici Gavrilovića još su oštriji u osudama te čudne privatizacije u kojoj im je poduzeće otuđeno u ratu, a nisu dobili dionice ni pravo na njihov otkup.
- Ni predsjednik Tuđman, koji je primio radnike Gavrilovića još 1996. i obećao pomoć, nije uspio ispraviti nepravdu. Nakon toga, bivši državni odvjetnik Petar Šale pokrenuo je više sporova protiv Đure Gavrilovića, ali sve je zaustavljeno kada je SDP 2001. osvojio vlast. Tada se kao spasitelj Gavrilovića pojavio i Slavko Linić, koji je obavio par razgovora s Đurom Gavrilovićem. Sada, nakon pokretanja istrage, tražimo od neiskrenog socijaldemokrata Slavka Linića odgovor na pitanje zašto su pokrenuti postupci zbog nezakonitosti u Gavriloviću bili obustavljeni - ističe Đorđe Komljenović, član Izvršnog odbora Udruge bivših radnika Gavrilovića.
U sjeni optužbe za ratno profiterstvo, Đuro Gavrilović još i sada potražuje od države brojne nekretnine i shodno tome odštetu za izgubljenu dobit u iznosu od čak 300 milijuna eura. Gavrilović također polaže pravo, i zbog toga vodi spor s državom, na nekretnine, točnije na gotovo pola Petrinje: deset kuća, 440 stanova, 22 garaže i više od 500.000 kvadrata zemljišta. U situaciji u kojoj optuženik za ratno profiterstvo u šaci drži cijeli grad, ali i državu, još se čeka odluka ‘nadležnih institucija koje rade svoj posao’. Najoštriji komentar o Gavriloviću zasad je dao petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović (HNS).
- To je skandal nad skandalima. Ja sam 700 maraka morao platiti kalašnjikov s kojim sam otišao u obranu Petrinje, a netko je omogućio da tim novcem privatiziraju Hrvatsku. Gavrilović je kupio Gavrilović, kaže USKOK, novcem za naoružanje branitelja 1991., a od 1995. naovamo stavio je ‘plombu na Petrinju’. Sramota je što polaže pravo na sve što postoji i hoda Petrinjom. Kao da smo kolonija - zaključuje Dumbović.
