"Radić pobjegao iz zemlje!" To je vijest o kojoj bruji cijela Hrvatska, a njezini odjeci čuju se i u Beogradu. Navodi se da je poznati političar neobjašnjivo nestao iz Zagreba još potkraj srpnja, ali da se tek sada uistinu zna da je riječ o bijegu.
Sve je navodno unaprijed bilo pripremljeno, pa je Radić neometano prešao jugoslavensko-mađarsku granicu kod Drnja, u blizini Koprivnice, a poslije toga otišao u Beč. "Stipičin kukavičluk upropastit će nam stranku", poručuju iz Seljačke stranke, a iz Beograda pak stižu optužbe da je Radić već duže vrijeme u tajnom kontaktu s predstavnicima talijanske vlade.
U novinama je osvanula i neobična priča o sve većoj korupciji u Jugoslaviji.. I u njoj i ovo: "Dok je pokojni Kosta Stojanović bio ministar financija, u ministarskom savjetu jedared se povela riječ o krađama na carini. Jedan je od ministara tom zgodom rekao da je izvor svih zala – carina, jer da tamo svi kradu. Ali mi ovdje ne želimo svratiti pažnju samo na carinu, jer korupcije kod nas ima svuda.
Ako čitamo strane novine nailazimo svaki dan na neku korupcionašku aferu. Ipak, mi mislimo da je korupcija kod nas veća nego u drugim evropskim zemljama, možda zato što je ona kod nas grublja i općenitija, a možda i zato što se naši ljudi, koji u prvom redu stradavaju od nje, boje više prijave nego li u drugim državama. Imamo mi i poštenih ljudi, ali opet, nažalost, istina je da je korupcija zahvatila široke krugove, još šire nego dosad.
Ima primjera korupcije tamo gdje je dosad nije bilo – kod natječaja za gradnje, kod davanja koncesija i drugo. Jedna od najvećih poteškoća kod sprečavanja korupcije jest u tome što se odvija potajno, 'u četiri oka'. Onaj koji prima mito, razumije se, šuti, a onaj koji ga daje također šuti. Ali i tome se može stati na kraj: samo treba, kao u staroj Grčkoj, paziti tko što ima i tko kome i zašto zalazi, kako se odijeva i koliko troši.
Ako je građanin i dalje tajio podatke koliki mu je imetak dospio bi u tamnicu – zbog dugova. Jer, rekla bi vlast, ako ti nemaš velikog imetka i dohotka onda moraš imati velike dugove, pa stoga hajd' u tamnicu dok te dugove ne otplatiš… Sve je lako utvrditi, treba samo vidjeti zašto, recimo, neki carinik stalno zalazi u najskuplje lokale, zašto dnevno mijenja hiljadarke, pa u jednom mjestu kupuje kuću, a u drugom imanje, pa se danas voza fijakerom, sutra automobilom a prekosutra vlastitim konjima.
Zato se tu država mora upitati – otkud njemu, carinskom činovniku s tom i takvom plaćom, novci za tako raskošan život? S time, naravno, ne bi odmah nestalo korupcije, ali bi autoritet države porastao u očima javnosti i ohrabrio građane da se bore protiv korupcije. Ne veli se uzalud da riba smrdi od glave, a te glave se nalaze u parlamentu. Na strankama je, dakle, da zadaju najjači udarac korupciji. One to mogu vrlo lako, samo ako žele…", kaže se uz ostalo u ovoj priči o sve raširenijoj korupciji u državi.
