Nastavi li svijet biznis kao i obično, Zemlja bi do kraja stoljeća mogla izgubiti više od desetine postojećih biljnih i životinjskih vrsta. Pokazuje to novo istraživanje koje su proveli znanstvenici Giovanni Strona i Corey Bradshaw, a dolazi u trenutku kada je više od 2.700 znanstvenika pozvalo svjetske vlade na pošteniju klimatsku akciju, tijekom pregovora na petnaestoj konferenciji Ujedinjenih naroda o bioraznolikosti, koja se trenutačno održava u kanadskom Montrealu (COP15). U otvorenom pismu znanstvenici pozivaju na odgovornost bogatih zemalja, transformaciju poljoprivrednih sustava i opskrbnih lanaca, donošenje politika protiv siromaštva i nejednakosti. Strona i Bradshaw navode da će do 2050. godine nestati šest posto biljnih i životinjskih vrsta, a do kraja stoljeća ta bi brojka mogla porasti na 13 posto. Grabežljivci gube svoj plijen, paraziti gube svoje domaćine – porast temperatura krši i lomi Zemljinu mrežu života – od žaba i morskih pasa, do najzačudnijih biljaka kojima imena ne možemo ni izgovoriti ni zapamtiti. U istraživanju su korišteni superkompjuteri za modeliranje sintetičke Zemlje s virtualnim vrstama. Promatrane su stotine virtualnih planeta nastanjenih s više od 33.000 vrsta, a zatim je analizirano kako se odnosi između biljaka i životinja mijenjaju zbog različitih uzročnika gubitka bioraznolikosti. U najgorem scenariju globalnog zagrijavanja, procjenjuje se da bi do 2100. godine moglo nestati 27 posto biljnih i životinjskih vrsta.

"Ovo je istraživanje jedinstveno jer uzima u obzir sekundarni učinak na biološku raznolikost, procjenjujući učinak izumiranja vrsta u lokalnim hranidbenim mrežama izvan izravnih učinaka", kazao je medijima Bradshaw, koautor istraživanja i profesor sa Sveučilišta Flinders u Australiji. Rezultati simulacija pokazuju da takav efekt lančane reakcije može povećati gubitak bioraznolikosti do 184 posto. To znači da neuzimanje ekoloških interakcija u obzir može dovesti do ozbiljnog podcjenjivanja klimatske krize. Kada vrste izumiru, njihovo izumiranje slabi lokalne ekosustave smanjujući broj veza u hranidbenim mrežama. U najgorem mogućem scenariju, zbog izumiranja različitih vrsta do 2100. godine bi nestala skoro polovica veza u lokalnim hranidbenim mrežama. Razgovor o takvim istraživanjima zato nije puko brojanje vrsta, nego nužnost politika koje se bave životom i zdravljem ljudi, proizvodnjom hrane, dostupnošću vode. (Samo)ubilačkim kapitalizmom, drito i direktno. Parafrazirat ćemo Senidu – imaš superkompjutere da napraviš studije i pokažeš ceo planet, ti si tako jak. A što dalje s mišićima?