Zagreb je na kraju mandata Većeslava Holjevca, 1963., bio prvi grad u Hrvatskoj i Jugoslaviji po broju poduzeća i industrijskoj proizvodnji, a po ekonomskom potencijalu bio je među najvažnijim gradovima jugoistočne Europe sa svjetski poznatim i iznimno posjećenim Zagrebačkim velesajmom – zapisao je arhitekt Ivan Mlinar, autor izložbe "Zagreb Većeslava Holjevca od 1952. do 1963.: Urbanistička vizija i arhitektonski dosezi", u publikaciji uz izložbu u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (od 20. travnja do 20. svibnja) posvećenu tom znamenitom zagrebačkom gradonačelniku o 50. obljetnici njegove smrti. Uz tri Holjevčeve karakteristike koje ističe Mlinar – odvažnost, promišljenost i pravodobnost u odlučivanju – važnu je ulogu odigrala i njegova civilna crta pomirljivosti kao i težnja za normalizacijom zamršenih situacija i društvenih odnosa. Možda je upravo zbog toga bio postavljen i za komandanta grada, u dobi od 28 godina, odmah po oslobođenju Zagreba, u koji je ušao na čelu pobjedničke vojske, u činu pukovnika, 8. svibnja 1945.

Upravo je Holjevac, uz brižno odabrane stručnjake i suradnike, stvorio i danas prepoznatljiv Zagreb, grad čiju dušu nisu uspjele uništiti megalomanske ideje i privatni kapital, pretencioznost i pokondirenost, nebriga i sveopće osiromašenje... Posjetiteljev pogled na izložbi – pored izvornog gradiva, urbanističkih dokumenata, publikacija, memorabilija i fotografija u vitrinama, te dokumentarnih i igranih filmova o Zagrebu tog vremena – snažno privlače obrnute krnje piramide koje vise sa stropa, njih pedeset, presvučene u crno-bijele fotografije, koje predstavljaju pedeset prepoznatljivih zagrebačkih projekata, smještenih ponad golemog "Digitalnog ortofota 1968." na podu MSU galerije. Tu inventivnu ideju postava moguće je čitati i kao potrebu za neprestanim mijenjanjem pogleda, iz prizemne u nebesku perspektivu, iz pragmatike u odvažni uzlet. Kao da autor izložbe time poručuje: nema vizionarstva bez poznavanja blata. A tu i počinje priča o Većeslavu Holjevcu.

U središtu izložbe u MSU-u jest Zagreb Većeslava Holjevca. Suautor u pratećoj monografiji, povjesničar Hrvoje Klasić, bavi se Holjevčevom biografijom i njegovom ulogom u društvenom i političkom životu. Premda se vi u prvom redu bavite arhitektonskim i urbanističkim postignućima u vrijeme Holjevčeva upravljanja Zagrebom od 1952. do 1963., predlažem da razgovor započnemo o samom Holjevcu: Karlovčaninu iz radničke obitelji koji je prekinuo školovanje s 15 godina, predratnom članu KP, aktivnom sudioniku i organizatoru NOR-a, osloboditelju Zagreba koji dolazi na njegovo čelo, kako to kaže Klasić, "slučajno", bez iskustva u upravljanju gradom, u složenim okolnostima poslijeratne obnove i velikog priljeva stanovništva. No u "Holjevčevih jedanaest" (godina) Zagreb je postigao rast i kvalitetu života kakve nijedan gradonačelnik nije uspio dostići. Kako je to bilo moguće?

Većeslav Holjevac bio je sposoban i odvažan na svim zahtjevnim vojnim i političkim funkcijama koje su prethodile njegovim gradonačelničkim mandatima. Bio je jedan od organizatora Narodnooslobodilačke borbe na Kordunu 1941. i istaknuti vojni zapovjednik, a 1945. i komandant grada Zagreba zadužen za normalizaciju života stanovnika i izbjeglica te za organizaciju i ponovno aktiviranje javnih, društvenih i komunalnih funkcija grada. Možda je upravo to zagrebačko iskustvo pridonijelo njegovom izboru za gradonačelnika. U međuvremenu, Holjevac je od kolovoza 1945. bio zapovjednik Vojne uprave Zone B uz tada još nedefiniranu granicu s Italijom, odnosno Zonu A pod angloameričkim zapovjedništvom, zatim je od 1947. do 1948. predvodio vojnu misiju FNRJ u Berlinu i nakon povratka u Jugoslaviju započeo političku karijeru kao ministar za novooslobođene krajeve. Od 1950. bio je ministar rada u Vladi FNRJ, pa od 1951. do 1952. ministar prometa i pomorstva u Vladi NRH. Ordenom Narodnog heroja odlikovan je 1951. Nakon državnih i republičkih funkcija, 1952. izabran je za predsjednika Narodnog odbora grada Zagreba, kako se tada nazivala funkcija koju od početka 1990-ih u Hrvatskoj nazivamo gradonačelničkom, s tek navršenih 35 godina. Hrvoje Klasić sve je to istražio i opisao u monografiji u kojoj čitatelje očekuje niz zanimljivosti iz Holjevčeve biografije.

Jedini je zagrebački gradonačelnik kojemu je Grad Zagreb podigao spomenik. Usput, predlažem novom gradonačelniku da omogući ispravak par pogrešaka na njemu, jer nije primjereno da je krivo napisano Holjevčevo ime i razdoblje njegovih mandata

Ipak, većina Holjevca povezuje s njegovim gradonačelničkim uspjesima, a njih je bilo mnogo, od ekspresne gradnje Zagrebačkog velesajma za manje od godinu dana i svečanog otvorenja 1956. – koje je bilo i prvi izravni TV prijenos uživo Radiotelevizije Zagreb – te niza značajnih zagrebačkih građevina, pa do Novog Zagreba, grada planiranog za 250.000 stanovnika. I sve je to bilo moguće zato što je Holjevac imao jasnu viziju razvoja Zagreba i znao odabrati sposobne stručnjake i suradnike koji su tu viziju podržavali i razrađivali, primjerice Zdenka Kolacija, prvog direktora Urbanističkog zavoda grada Zagreba koji je zaslužan za urbanističko planiranje i razvoj Zagreba tijekom, ali i nakon Holjevčevih mandata. Također, suvremenici napominju da je Holjevac većinu gradskih problema rješavao s lakoćom i entuzijazmom, uz nezaobilazan prepoznatljiv osmijeh, te uz pomoć niza prijatelja i nekadašnjih suboraca koji su mu pomagali kad je trebalo, primjerice oko odluke da se uopće dozvoli gradnja novog Zagrebačkog velesajma južno od rijeke Save.

 

Nestvarni izazovi

Uz njegov život spominju se različite teorije zavjera, njegova vojna i politička karijera nipošto nije bila pravocrtna (ni jednolinijska). Umire relativno mlad, u 53. godini života, i premda "sklonjen" s prve linije, na njegovu se sprovodu 1970. okupilo oko 30.000 ljudi.

Indikativno je da nema dosjea Većeslava Holjevca, a dosjei se uglavnom ne gube slučajno. Bilo mi je zanimljivo to da je Holjevac u pravilu bio raspoređivan na zahtjevne vojne, političke i rukovodeće funkcije koje je uspješno obnašao, pa je vjerojatno zato što je bio uspješan gradonačelnik i bio izabran za predsjednika Stalne konferencije gradova Jugoslavije. Kao predsjednik Matice iseljenika Hrvatske poticao je suradnju i pomirbu kao model odnosa s hrvatskim iseljenicima, a taj model je krajem 1980-ih bila jedna od okosnica političkih programa i promjena u Hrvatskoj. Bio je odvažan, bio je vizionar i znao je s ljudima. I zato su ga ljudi poštovali. Zato je po njemu – ni pet mjeseci nakon što je umro – prema odluci djelatnika i učenika nazvana osnovna škola u novozagrebačkom naselju Siget, a zatim i dio središnje gradske osi, na kojoj mu je 1994. podignut i spomenik. Usput, Holjevac je jedini zagrebački gradonačelnik kojemu je Grad Zagreb podigao spomenik.

Izložba u MSU-u nije bila tempirana pred lokalne izbore, nego je planirana uz 50. obljetnicu Holjevčeve smrti, no zbog pandemije realizirana je tek ovog proljeća. Brojni se sadašnji gradonačelnički kandidati predstavljaju kao svemogući i rado se slikaju uz izložbu ovog vizionara. No poneki su i svjesni da dolazi kraj vremenu šerifovanja. Kako je Holjevac upravljao gradom i kako su samoupravljački mehanizmi tada funkcionirali? Što budući gradonačelnik Zagreba može naučiti iz ove izložbe i monografije?

Izazovi s kojima se Holjevac susretao u svojim mandatima – prvi je započeo samo sedam godina nakon Drugog svjetskog rata, a bilo je tu i problema sa SSSR-om od 1948. nadalje – danas izgledaju nestvarno. Ali oskudica sredstava te operative i koječega očito nije bila prepreka za uspješno upravljanje i razvoj grada, ako odabereš, motiviraš i organiziraš sposobne suradnike. Holjevac je to znao. A svakom budućem gradonačelniku Zagreba želim upravo to – sposobne suradnike i stručnjake, jer samo podobni neće mu biti dovoljni ni za održavanje onoga što je sagrađeno tijekom Holjevčevih mandata. Usput, predlažem novom gradonačelniku da omogući ispravak par pogrešaka na spomeniku Većeslavu Holjevcu, jer nije primjereno da je na njemu krivo napisano njegovo ime i razdoblje njegovih mandata.

U monografiji obrađujete "leksikon" pedeset projekata – radi se, dakako, o odabiru iz još većeg broja projekata koje možemo pripisati Holjevčevoj eri. Pretpostavljam da ste trebali žrtvovati neke projekte radi ove simbolične brojke 50. Koje?

Projekti, odnosno odabrani reprezentativni primjeri urbanističko-arhitektonskih ostvarenja tematski prezentiraju mnoštvo sagrađenog tijekom Holjevčevih mandata, a zbog simbolike broja 50 izostavljeni su primjerice Filozofski fakultet, Građevinski školski centar, Visoka tehnička škola za pogonske inženjere, Studentska naselja "Dr. Ante Starčević" i "Cvjetno naselje", Školski građevinski centar, Dom zdravlja na Trešnjevci, Zgrada narodnog odbora Črnomerec, Tvornica papira Zagreb, Autobusni kolodvor Zagreb te stambena naselja Remetinečki gaj, Novi Savski gaj, Nova Volovčica itd. Da je povod bila stogodišnjica Holjevčeva rođenja, 2017., opet bi bilo izostavljanja jer puno je toga planirano i sagrađeno za njegovih mandata.

Koji su projekti koje je osmislio Holjevac i njegov tim završeni poslije njegove smrti, a koje smatrate posebno vrijednima?

Poslije Holjevčeve smrti završene su značajne zagrebačke građevine, primjerice Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog i Vjesnikov neboder te Sportsko-rekreacijski centar Jarun, ali spomenuo bih i projekte koji još nisu završeni, primjerice opću bolnicu u Blatu, čiju je gradnju inicirao Holjevac, a Zagrebačka riječna luka nije ni započeta. Novi Zagreb bih izdvojio kao posebno vrijedno i sveobuhvatno ostvarenje za koje je Holjevac zaslužan, kao i za jedinstvenu "gradsku galeriju" arhitektonskih ostvarenja u Ulici grada Vukovara.

 

Istraživanje Pionirca

Koje su, po vama, opravdane kritike stručne javnosti vezane uz razvoj i urbanizam grada Zagreba u doba Holjevca? Nije li dualitet prisutan još od srednjovjekovne podjele na Grič i Kaptol pa sve do modernističkog dualiteta Centra i Novog Zagreba bio prisutan i kod Holjevca, u vidu protežiranja razvoja Novog Zagreba u odnosu na povijesnu jezgru?

Holjevac i nije imao neki izbor u realizaciji vizije razvoja grada jer je brzina razvoja diktirala niz potreba, među kojima su industrijski pogoni te stanovi i zgrade komunalnog standarda za mnoštvo pridošlih radnika u Zagreb bili imperativ. Njih je najpraktičnije i ekonomičnije bilo graditi na prostranim slobodnim terenima, pa zato Novi Zagreb nije izgrađen na Trnju s mnoštvom međuratnih kućeraka koje je trebalo kompenzirati, nego južno od rijeke Save. Stoga je Trnje ostalo segmentirano na urbanističko-arhitektonske iznimno vrijedne i zapostavljene dijelove. To bi mogao biti razlog za kritike stručne javnosti, ali argumentacija odluka koje je Holjevac donosio vrlo je jasna. A u povijesnoj jezgri u Holjevčevim mandatima se uglavnom kvalitetno gradilo tamo gdje je bilo mjesta.

Bavili ste se i baštinom Pionirskog grada, koji je također rastao u Holjevčevo vrijeme kao obrazovno-eksperimentalni projekt na rubu grada. Kako studenti kojima predajete gledaju na socijalističku arhitektonsku i urbanističku baštinu? Je li za njih bavljenje tim razdobljem svjetonazorski iskaz, iskaz jugonostalgičarske mistifikacije ili nešto treće?

Većina studenata na Arhitektonskom fakultetu uglavnom je fokusirana na urbanističko-arhitektonske teme, a kreativno su usmjereni prema novom i budućem. No dio njih ima senzibilitet za modernu urbanističko-arhitektonsku baštinu te kontekst u kojem je nastala i jasni su im dosezi socijalističkog društva. Na Ljetnoj školi Ambientura – naziv je akronim pojmova ambijent, urbanizam i arhitektura – vodio sam grupu odabranih studenata koji su 2016. istraživali Pionirski grad. Studenti su bili oduševljeni i inspirirani potencijalima ideje, prostora i građevina građenih od 1948. nadalje. Istraživanje je rezultiralo knjigom "Pionirac 2016." u kojoj su objavljene nove ideje, koncepti i rješenja za Pionirski grad.

Briga o ravnomjernom razvoju stanogradnje, privrede, zdravstva, školstva, kulture, sporta zapravo je imala vrlo pragmatične razloge, premda danas može zvučati kao utopija. Kažete na jednom mjestu da "centar Novog Zagreba još uvijek čeka svoju realizaciju istočno od Zagrebačkog velesajma uz Aveniju Većeslava Holjevca". Nakon 20 godina negiranja društvenog interesa i protežiranja politike pogodovanja privatnom kapitalu, ima li nade da će se opet stvoriti klima za odvažne vizionare poput Holjevca?

Izazovi koji očekuju novog gradonačelnika su brojni, od obnove potresom oštećenih građevina do obnove zapostavljenog grada i zato bi Zagrebu dobro došao gradonačelnik s vizijom i sposobnošću da motivira suradnike i stručnjake, ali i sugrađane koji razumiju i podržavaju opći odnosno društveni, a ne isključivo osobni interes.