Na Trgu sv. Marka u Zagrebu održali ste nedavno prosvjed pomoćnika u nastavi iz cijele Hrvatske. Je li se od tada nešto promijenilo?
Od tada nismo dobili nikakvu povratnu informaciju mjerodavnih institucija, prije svega mislimo na Ministarstvo znanosti i obrazovanja, niti nam je upućen poziv Vlade za sastanak na kojemu bismo porazgovarali o problemima, zahtjevima i mogućnostima za promjene nabolje vezane uz naš radni status i prava.
Kako vam krše radna prava?
Krše ih po svim segmentima. Ima svijetlih primjera škola kod kojih to nije slučaj, ali riječ je o iznimkama. Primjerice, imamo ugovore o radu po kojima određeni broj kolega kada su na bolovanju dobivaju tek 70 posto plaće, dok ostali javni službenici, naši kolege, zaposlenici u školama, ostvaruju pravo na 85 posto plaće za vrijeme provedeno na bolovanju. Nije li sramota i nepravda da nas to prati dugi niz godina? Nadalje, veliki broj pomoćnika u nastavi ne ostvaruje pravo na trošak javnog prijevoza na području gdje rade, ne ostvaruje pravo na prigodnice, primjerice dar za djecu. Problema ima kod isplate regresa i božićnica. Zapravo je jako tužno i jadno da nitko u pojedinim jedinicama lokalne samouprave ne želi zaštiti pomoćnike u nastavi i nema sluha za njihove potrebe, a time ni za potrebe učenika s teškoćama koji su im dodijeljeni. Najveći izvor problema je taj što status i prava pomoćnika u nastavi te način njihova financiranja nije riješen na razini države, što iz školske godine u školsku godinu otvara mogućnost da pomoćnici u nastavi i stručni komunikacijski posrednici ponovno budu zakinuti.
Kako ćete se dalje boriti za rješenje svojih problema?
Planiramo ići na treći korak, a to je štrajk. Iza nas su dva prosvjeda i to sa značajnim vremenskim odmakom. Što je napravljeno po pitanju pomoćnika u nastavi i kolega stručnih komunikacijskih posrednika? Skoro pa ništa. Imamo Pravilnik o pomoćnicima i posrednicima kojim su istaknute njihove obveze, a ne prava, u novije vrijeme objavljen je standard zanimanja. Grad Zagreb je povisio satnicu na 30 kuna, što je pohvalno, no i dalje ima pomoćnika koji su ostali na satnici od 25 kuna. Sve su to privremena rješenja kojima nam ne nude trajne i zadovoljavajuće promjene. Slikovito rečeno, to je kao da kupite malo kvalitetnije gaće, ne one na placu za 12 kuna nego ste, eto, ušli u trgovinu i kupili gaće hrvatskog proizvođača za 20 kuna. Eto, to smo dobili unazad 2,5 godine.
U Hrvatskoj je više od 4000 pomoćnika u nastavi. Koliko je važna njihova uloga?
Uloga pomoćnika u odgojno-obrazovnom procesu je ogromna, ali to uglavnom prepoznaju samo naši dragi učenici, roditelji i mi sami - svjesni smo što i kako radimo, koliko se trudimo, dajemo u taj posao, iako većina nas ima edukaciju samo od dvadeset sati koja zadovoljava formu za bespovratna sredstva i internet portale. Među učiteljima i školama ima onih koji shvaćaju važnost uloge pomoćnika, ali s obzirom da smo u školama prisutni gotovo 15 godina, trebalo bi takvih primjera biti daleko više. Podsjetila bih mjerodavne da neriješenost našeg statusa, nesigurnost našeg radnog mjesta, s obzirom da nam se ugovori preko ljeta prekidaju i odlazimo na burzu rada, te loši i nesređeni radni uvjeti, odražavaju se i na status učenika s teškoćama koji su nam dodijeljeni i na njihovo školovanje na koje imaju pravo.
