Amerika se vratila! Tom frazom je američki predsjednik Joe Biden nakon preuzimanja vlasti u januaru ove godine najavio veliki zaokret nakon navodno izolacionističke politike svog prethodnika Donalda Trumpa. Izjava je među evropskim saveznicima prihvaćena s velikim oduševljenjem. Nakon četiri godine nepredvidive, nesuradljive, a povremeno i kompetitivne politike prema Evropskoj uniji, Biden je najavljivao ne samo popravljanje suradnje, nego i preuzimanje upražnjenog mjesta vodeće sile "demokratskog svijeta".
Ta slika američkog povratka nedavno je ozbiljno narušena ne sasvim koordiniranim povlačenjem iz Afganistana, koje predstavlja ozbiljan poraz tog "demokratskog svijeta", ubrzan jednostranim odlukama SAD-a. Svega nekoliko tjedana kasnije, odnosi ključnih saveznika SAD-a i EU-a dodatno su pogoršani iznenadnom objavom pakta SAD-a s Velikom Britanijom i Australijom, poznatim pod nazivom AUKUS. Pakt je usmjeren jačanju vojnih kapaciteta prije svega Australije, u sklopu priprema za potencijalni sukob SAD-a i Kine. Francuska, koja je formalno vojni saveznik svih triju zemalja potpisnica, nije bila pozvana da se pridruži paktu, unatoč tome što se njezini teritoriji poput Nove Kaledonije ili Francuske Polinezije nalaze u području koje bi pakt trebao obuhvaćati. Još teže od te činjenice Francuska je podnijela otkazivanje ugovora o australskoj kupnji francuskih podmornica teškog preko pedeset milijardi eura. Francuska industrija oružja, jedna od najvećih na svijetu, zapošljava preko 400.000 ljudi. Prema službenom priznanju ministarstva vanjskih poslova, jedna od osnovnih zadaća francuske diplomacije je zaštita interesa te ključne izvozne industrije.
Sklapanjem pacifičkog pakta Amerika je ostavila dojam da je u "zadnji čas uletjela" s boljom ponudom nuklearnih umjesto konvencionalnih podmornica i time Francuskoj otela već dogovoren posao. Francuzi su reagirali oštrije nego što se očekivalo: povukli su ambasadore iz SAD-a i Australije, otkazali niz diplomatskih susreta, a nastoje i pronaći način da dodatno otežaju situaciju saveznicima. Osobito se ističe francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian koji je pakt nazvao "nožem u leđa" i upozorio kako su "evropski partneri" mislili da je vrijeme "unilateralizma, nepredvidivosti, brutalnosti i nepoštovanja" prošlo.
Na nagovor Francuske, u svađu su se uključile i druge zemlje EU-a. Njemački ministar evropskih poslova Michael Roth nazvao je cijeli incident "pozivom na buđenje" Evropi, odnosno upozorenjem da se ne može uvijek pouzdati u svoje saveznike – prije svega Ameriku – kad želi zaštititi svoje interese. Takve izjave bile su češće za mandata Trumpa. Ono što iznenađuje jest da se nije previše promijenilo ni za vrijeme Bidena. No uzrok spora je možda znatno širi od sukoba osobnosti pojedinih političara, a ispod površine posljednjih poteza možda se ne kriju samo podmornice.
S obzirom na paralelne procese slabljenja američkog utjecaja, osobito u odnosu na Kinu, te jačanja evropskih ambicija da EU ima samostalno važniju ulogu na međunarodnoj sceni, tenzije za koje se svojevremeno smatralo da ih uzrokuje Trump su izgleda trajnije naravi. U svojoj orijentaciji prema potencijalnom sukobu s Kinom, SAD nastoji utvrditi snažniju vojnu suradnju sa zemljama poput Indije, Australije i Japana. Ti planovi ne isključuju nužno evropske sile, ali pojedine evropske zemlje, poput Njemačke, ne moraju smatrati agresivno postavljanje prema Kini svojim vanjskopolitičkim prioritetom.
Osim općenite nesposobnosti da uspostavi u potpunosti unificiranu vanjsku politiku među svim zemljama članicama, EU se suočava i s velikom dilemom daljnjeg naoružavanja, odnosno pitanjem želi li se uspostaviti kao jedinstvena vojna sila na svjetskoj razini. Time bi, smatraju zagovornici "evropske vojske", EU mogla postati globalna sila i nevezano o američkim planovima. Glavni zagovornik tog zaokreta je Francuska, koja je nakon odlaska Britanije zapravo jedina zemlja EU-a s globalno relevantnom oružanom silom. Pitanje koje se međutim postavlja jest bi li to snažnije naoružavanje služilo primarno obrani teritorija i "vrijednosti" ili pak interesa industrije oružja.
