Dvadeset i sedmog januara, u Zagrebu je u 94. godini života, preminuo Svetozar Livada, poznati sociolog sela, demograf i kroničar stradanja Srba u Hrvatskoj.

Rođen je na Kordunu, 14. marta 1928. u selu Gornje Primišlje, u općini Slunj. Drugi svjetski rat ostavio je dubok trag u rodnom kraju i njegovom životu. Livada je bio jedan od najmlađih partizana; sudjelovao je u borbama uslijed kojih je nekoliko puta ranjavan. U bolnici je nakon teškog ranjavanja ležao neprekidno sedam godina i za to vrijeme preživio je čak 42 operacije.

Unatoč tome što je bio teški ratni vojni invalid, nakon izlaska iz bolnice završio je gimnaziju pa studij filozofije i historije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Doktorirao je 1975. godine na Poljoprivrednom fakultetu s temom iz ruralne sociologije. Bio je osnivač i jedan od urednika časopisa "Sociologija sela", a kraće vrijeme i vršilac dužnosti direktora Agrarnog instituta u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu predavao je socijalnu demografiju od 1967. do 1972. godine.

Jedan je od osnivača i predavača postdiplomskog studija gerontologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Od 1963. do 1972. godine bio je član savjetodavne ad hoc grupe za ruralnu sociologiju pri međunarodnoj organizaciji FAO UN-a (Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda). Osim svoje znanstvene aktivnosti i istraživanja života na selu, neumorno je radio i na terenu kao član Komisije za utvrđivanje ratnih zločina. Kao istaknuti antifašist s partizanskim iskustvom, dočekao je i ratne devedesete godine u Zagrebu gdje je sudjelovao u obnovi srpskih institucija. Bio je predsjednik Zajednice Srba u Hrvatskoj, te je pokušavao i politički djelovati.

Objavio je na stotine stručnih radova iz oblasti sociologije i drugih društvenih nauka i prava. Napisao je desetak knjiga od kojih su najznačajnije "Etničko čišćenje – zločin vijeka", "Ozakonjen zločin stoljeća", "Kordunski rekvijem" te "Biološki slom i nestajanje Srba u Hrvatskoj". Veliki prijatelj Svetozara Livade bio je bivši saborski zastupnik Simo Rajić koji kaže da je otišao čovjek specifične, bogate biografije i ogromne energije.

- Sveto je bio humanista, znanstvenik i jedan od značajnijih intelektualaca Srba u Hrvatskoj. Bio je revolucionar, imao je u sebi jednu istaknutu i čvrstu dimenziju iskrenog opozicionara. Ustvari, sva ta njegova ratna generacija sa svojim teškim iskustvom, nije mogla lako prožvakati ovo novo vrijeme. Ulazio je u sukobe s neistomišljenicima znajući da će zbog toga biti žigosan i degradiran. Volio je svoj narod, ali nikad nije uradio ništa loše za drugi narod s kojim smo živjeli i s kojim smo sudbinski povezani - priča Rajić. Dodaje da je Livada učinio sve da kao istaknuti ruralni sociolog i demograf, dokumentira sudbinu srpskog naroda.

- Nažalost, u Hrvatskoj nije pokazan veliki interes za njegove knjige. Bolio ga je historijski slom Srba u Hrvatskoj, posebno etničko čišćenje krajiških prostora 1995. Bio je plemenit čovjek, u posljednjem ratu obilazio je stratišta i pomagao unesrećenom narodu. Godinama je ukazivao na biološku besperspektivnost Srba u Hrvatskoj jer se iz izbjeglištva vratila starija populacija koja je došla umrijeti na svom ognjištu. U knjizi "Kordunski rekvijem" napravio je slalom kroz povijest nestajanja Srba na tom prostoru, navodeći koliko nas je bilo i gdje smo nestajali. Bio je veliki prijatelj Stipe Šuvara, Milana Kangrge i Rudija Supeka s kojima je vodio filozofsku Korčulansku ljetnu školu - navodi Rajić. U "Kordunskom rekvijemu" koji je izdao 2008., Livada je iznio podatak da je od ukupno poginulih partizanskih boraca iz Hrvatske bilo čak deset posto, odnosno 5.500 kordunaških boraca.

"Ni jedan narod koji se masovno opredijelio za revoluciju ne može snositi krivicu za pojavu izdajnika i za njihova nedjela. Ali isto tako ne treba zaboraviti da su iz njegovih njedara nikli takvi zločinci i krvnici kao što su bile ustaše, četnici i ostali...", napisao je tada Livada. Prošle godine objavljena je knjiga Vesne Ivanović "Svetozar Livada - mali prilog o iznimnom životnom profilu". Svetozar Livada je sahranjen na Mirogoju, 1. februara 2022.