Zadnjih godina svjedočimo valu lijevih računalnih igara koje dolaze iz malih i nezavisnih studija. Uspjeh "Disco Elysiuma", o kojem smo nedavno pisali u Novostima, a potom i "Citizen Sleepera", zajedno sa sve jačim pokušajima sindikalnog organiziranja u gejming industriji, ponukao je organizatore britanskog socijalističkog festivala The World Transformed da 2023. pokrenu čitav jedan ljevičarski gejming festival, Games Transformed, koji se vraća u lipnju ove godine. Navode da im je cilj pokazati da igre mogu biti inspiracija za političko organiziranje i otpor i da imaju potencijal za podizanje svijesti o vlastitom položaju u strukturama moći u stvarnom svijetu. Primjera za to ne nedostaje, a ovdje ćemo predstaviti tri subverzivne, antikapitalističke videoigre bliske estetici, sadržaju i poruci fantastičnog "Disco Elysiuma".
"Pentiment" iz 2022. je povijesna avantura u tri čina. Gameplay se sastoji od mnogo čitanja – do te mjere da imamo osjećaj da čitamo interaktivni roman – dok akcije i borbe nema ni u tragovima. U prva dva čina vi ste Andreas Maler, umjetnik koji radi u skriptoriju u opatiji u selu u bavarskim Alpama u doba reformacije. To je vrijeme kada tiskarski stroj počinje istiskivati vašu vrstu umjetnosti, što znači i da je crkvena kontrola nad manuskriptima, znanjem, obrazovanjem i informacijama već dobrano uzdrmana. Igra ima elemente RPG-a (role-playing game) – možete odabrati što je Andreas studirao i nekoliko karakternih osobina koje utječu na to kako će se dijalozi odvijati kroz igru. "Pentiment" je žanrovski također svojevrsni murder mystery: nakon ubojstva jednoga od glavnih dobročinitelja opatije, Andreas pokreće istragu kako bi dokazao da njegov prijatelj, brat Piero, nije počinio zločin. Kao i u "Disco Elysiumu", hodamo po mjestu, tražimo ubojicu, ispitujemo stanovnike, njuškamo uokolo i pokušavamo donijeti vlastite zaključke iz brojnih kontradiktornih indicija; kao i u "Discu", u pozadini svega je klasna nejednakost, tinjajuće nezadovoljstvo, i na koncu, pokušaj revolucije i pobune. U ovom slučaju, riječ je o seljačkoj buni kao posljedici sve većih dadžbina i poreza kojima su seljani opterećeni s obzirom na to da opatija zbog tiskarskog stroja sve više ostaje bez tradicionalnih izvora prihoda. Buna se dugo priprema i njezin tijek pratite kroz konstantan kontakt sa seljanima.
Organizatori ljevičarskog gejming festivala Games Transformed navode da im je cilj pokazati da igre mogu biti inspiracija za političko organiziranje i otpor i da imaju potencijal za podizanje svijesti o vlastitom položaju u strukturama moći u stvarnom svijetu
Autori – od kojih jedan, Josh Sawyer, ima i diplomu iz povijesti – jako su pazili da to specifično razdoblje i mjesto prikažu što je moguće točnije i sa što više detalja. Imamo priliku sjediti za ručkom i razgovarati sa seljacima, redovnicima, plemićima, buržujima; sudjelovati u tadašnjim gorućim diskusijama o teologiji, klasnoj nejednakosti, paganizmu, folkloru... Slušajući tračeve i razgovarajući s mještanima upoznajemo širok spektar ličnosti i sve segmente tadašnjeg društva, a povijesno razdoblje nije predočeno, kao u velikoj većini sličnih djela, samo iz perspektive aristokracije i bogatijih i moćnijih slojeva, nego je dobar dio narativa posvećen prikazu "mentalnog svijeta" seljaka. U trećem pak činu preuzimamo lik djevojke sa sela – Magdalene, tiskareve kćeri, koja ima zadatak naslikati mural povijesti grada, pa se upušta u svojevrsno povijesno istraživanje kako bi to učinila što vjerodostojnije. Misteriozna paganska prošlost u pozadini je svega, još je prisutna u mentalnom svijetu seljaka, i vidljiva u mnogim ritualima i običajima, obrascima razmišljanja i ponašanja.
Kao i "Pentiment", "Night in the Woods" iz 2017. primarno je avantura, no nije smještena u stvaran nego "zamišljeni" svijet, ali s mnogim paralelama sa stvarnim mjestima. Dok "Pentiment" kao glavne krivce za stanje stvari identificira konkretne ličnosti i institucije kao što je crkva, "Night in the Woods" dočarava otuđenje uzrokovano kapitalizmom, kao i neispunjeno obećanje o prosperitetu, bez identificiranja konkretnih "zlikovaca" sve do samog kraja. To je priča o dvadesetogodišnjoj Mae Borowski koja odustaje od fakulteta i vraća se u rodni grad Possum Springs. Većinu igre provodite u razgovorima i interakciji sa sugrađanima, i to uglavnom na razini svakodnevice, u slice of life stilu. Mae svaki dan započinje razgovorom s roditeljima, uz mnogo gunđanja i kolutanja očima, i nastavlja odlaskom u grad, na druženje s prijateljima, probu s bendom, kavu ili restoran. Svi dani nalikuju jedan drugome. Ogroman je kontrast između čavrljanja i glupiranja s prijateljima, koje čini glavninu igre, i nadrealnog, mračnog, uznemirujućeg raspleta.
Mae je, spomenimo, antropomorfna mačka; igra se na prvi pogled čini pomalo djetinjasto i nalik dječjem crtiću, ali zapravo je izrazito slojevita i kompleksna. U pozadini svakodnevnih problema s kojima se suočavate tu su dublje teme poput tjeskobe, beznađa, mentalne bolesti, tužne sudbine malih gradova, deindustrijalizacije, kasnog kapitalizma i postfordizma, klasne borbe i urbanog propadanja... Possum Springs nekada je bio rudarski grad s jakim sindikatima, a sada je otužno postindustrijsko mjesto kojim potpuno dominira jedna megakorporacija. Puno je tu poveznica s takozvanim američkim Rust Beltom – područjem na Srednjem zapadu države koje je nekoć ovisilo o teškoj industriji, no koju su od pedesetih godina zadesili deindustrijalizacija i iseljavanje iz gradova. Bez da ga spojlamo, zapanjujući i uznemirujući obrat i veliko "razotkrivanje" tajne grada pred kraj igre itekako ima veze s otuđenjem uzrokovanim neimaštinom i prekarnošću, s dehumanizacijom "Drugoga", propasti malih gradova, ideologijom prosperity gospela, konzervativnog evangeličkog pokreta koji propovijeda prevazilaženje siromaštva ili bolesti kroz pobožnost...
Još jedna sjajna igra s elementima vizualnog romana i RPG-a je "Citizen Sleeper" iz 2022. koja žanrovski primarno pripada znanstvenoj fantastici. Dok je u "Night in the Woods" antikapitalistička poruka više skrivena u podtekstu, ovdje je eksplicitna: igra je direktno inspirirana iskustvima autora Garetha Damiana Martina u gig ekonomiji i prekarnim poslovima. Tema: preživljavanje na represivnoj i oronuloj svemirskoj postaji Erlin's Eye, na marginama kapitalizma u dalekoj budućnosti. Upravo taj element izdvaja je od prethodne dvije igre, koje pružaju mnogo više opuštajuće iskustvo – "Citizen Sleeper" prilično je stresan jer morate baratati ograničenim resursima da biste nekako preživjeli, a namjera autora bila je da dočara obespravljenost pred opresivnim strukturama kapitalizma.
Vi ste Sleeper ili "Spavač", android čija je svijest "kopirana" iz ljudskog tijela i implantirana u tijelo robota koje je pred degradacijom i morate ga nekako popraviti. Pobjegli ste od svoje matične korporacije Essen-Arp, čije ste službeno vlasništvo i koja vas traži da bi vas eliminirala. Na stanicu Erlin's Eye stižete kao slijepi putnik i pokušavate preživjeti – pronaći hranu, zaraditi nešto novaca poslićima poput istovara tereta ili dostavljanja hrane, pronaći dozu lijeka koji održava vaše krhko tijelo u funkciji. Na Erlinu također postoje brojne zajednice i frakcije – komune, mafije, sindikati – kojima se možete pridružiti, pomagati im ili raditi za njih te navigirati kroz zamršene strukture moći.
"Citizen Sleeper" slijedi, ali i proširuje mnoge trope cyberpunka, podžanra znanstvene fantastike koji obično vrlo kritički opisuje represivni režim u nekom društvu budućnosti, najčešće u obliku megakorporacije, iz perspektive pripadnika nižih klasa i društvenih margina, mladih buntovnika, kriminalaca, hakera... Likovi su tako živo ocrtani i s tako specifičnim perspektivama i osobnostima da vam je uistinu stalo do njih. Uglavnom su to izrabljivani pripadnici radničke klase, a kroz dijaloge s njima upoznajemo njihove taktike preživljavanja, teškoće, frakcije kojima pripadaju. Uistinu je osvježavajuće do koje je mjere većina likova istinski dobronamjerna i koliko se i vas kao protagonista potiče da budete spremni pomoći drugima. Igra naglašava važnost empatije i suradnje u surovom svijetu u kojem su svi eksploatirani.
Sve tri igre, kao i "Disco Elysium", pripadaju vrlo specifičnoj "niši" u kojoj se od igrača najviše traži čitanje s razumijevanjem, dok vam refleksi i spretno baratanje mišem praktički ne trebaju. Sve tri, svaka na svoj način, izrazito su kritične i subverzivne, i pružaju iskustvo igranja potpuno drugačije od mainstream igara, ali i stereotipa vezanih uz čitavu gejmersku kulturu, poput onoga da su igre namijenjene mladim, strejt, cis, bijelim, dobrostojećim muškarcima koje najviše zanima eskapističko nasilje. U konačnici, nude scenarije koji su na razini dobrih romana i mogu poslužiti kao protuargument elitističkom stavu da "videoigre ne mogu biti umjetnost".
