Američki think tank Centar za globalni razvoj (CGD) sa sjedištem u Washingtonu objavio je nedavno da trovanje olovom predstavlja globalnu zdravstvenu krizu koju su politički čelnici diljem svijeta posve zanemarili. Iako je trovanje olovom danas globalno rjeđa pojava nego ranije, i dalje se radi o velikom javnozdravstvenom problemu u siromašni(ji)m državama svijeta. Procjenjuje se da se u tim zemljama više od polovice djece otrovalo olovom, dok je u bogati(ji)im zemljama svijeta trovanju izloženo samo tri posto djece.
CGD navodi da se 815 milijuna djece, odnosno svako treće dijete na svijetu otrovalo olovom, što dovodi do različitih zdravstvenih problema, od srčanih i bubrežnih poremećaja i anemije, do smanjene inteligencije i drastičnih promjena osobnosti. Sjetimo se i da se mahnito ponašanje niza rimskih careva (pa i propast Rimskog Carstva) u povijesnim crticama ponekad objašnjavalo trovanjem olovom. U nedavno objavljenom radu u časopisu Lancet Planetary Health procjenjuje se da je 2019. godine 5,5 milijuna ljudi umrlo od kardiovaskularnih bolesti uzrokovanih trovanjem olovom, što je otprilike tri puta više od umrlih od raka pluća.
Djeca su kod trovanja olovom najugroženija skupina jer je vjerojatnije da će stavljati predmete od olova u usta, primjerice igračke, ali i zato što njihove kosti i organi apsorbiraju više metala. Olovo je također neurotoksin i može lakše prijeći krvno-moždanu barijeru u mlađoj dobi, i tako potencijalno ozbiljno utjecati na mentalni (ne)razvoj osobe. Radni dokument koji je objavio CGD objedinio je 47 studija koje pokazuju da što su djeca više izložena olovu, to su niži njihovi rezultati na testovima iz matematike i čitanja, kao i na standardnim testovima inteligencije.
Centar navodi i da se oko petine ukupnog jaza u rezultatima testova između djece u bogatim i siromašnim zemljama može pripisati razlikama u izloženosti djece olovu. Prvi pokušaji da se ograniči korištenje olova zabilježeni su još u 16. stoljeću. Strogi zakoni i milijarde dolara posvećene rješavanju uzroka trovanja s vremenom su uspjeli spriječiti da većina djece u bogatim zemljama svijeta dođe u kontakt sa značajnim količinama olova.
S druge strane, u siromašnim je zemljama olovo i dalje itekako prisutno u svakodnevici – od tradicionalnih lijekova i kozmetičkih proizvoda do začina i posuđa glaziranog olovom. Nepostojanje tampon zona između postrojenja za rudarski otpad i stambenih područja također doprinosi kontaminaciji tla i zraka olovom u siromašnim zemljama, kao i zanemarivanje sigurnosnih i ekoloških standarda za reciklažu olovnih baterija. Čak i nakon liječenja – ako imaju sreće da se liječe – mnoga otrovana djeca razviju određeni stupanj trajnog oštećenja mozga, a oštećenje bubrega je također ponekad trajno.
CGD navodi kako bi 350 milijuna dolara ciljane pomoći od 2024. do 2030. godine bilo dovoljno za dramatično smanjenje izloženosti olovu u siromašnim zemljama, pod uvjetom da dođe do žurnog i obuhvatnog angažmana političkih vođa oko te teme. Međutim, filantropski fondovi godišnje prikupe svega 11 milijuna dolara. Zahtjevi za financiranje koje je CGD uputio uključuju donacije za opremu za testiranje olova, potporu kampanjama zagovaranja i podizanja svijesti te tehničku pomoć pri izradi i provedbi mjera protiv zagađenja i trovanja olovom. Kratkoročno, značajan učinak mogao bi se postići već i samim uklanjanjem toksičnih proizvoda s tržišta.
