Mark Rutte, nizozemski premijer u odlasku, trenutno slovi kao američki, britanski i njemački odabranik za poziciju glavnog tajnika NATO-a. Plan je da se ime nasljednika Jensa Stoltenberga, sadašnjeg glavnog tajnika kojemu je zbog ruske agresije na Ukrajinu već dva puta produživan mandat za po godinu dana, usuglasi do srpanjskog NATO-samita u Washingtonu.
Liberal Rutte doživio je poraz na nedavnim parlamentarnim izborima u Nizozemskoj, gdje je relativnu pobjedu odnio radikalno desni Geert Wilders, i najavio je povlačenje s nizozemske političke scene, no i dalje tehnički obavlja premijersku dužnost jer još traju pregovori o formiranju eventualne nove većine i vlade. Istovremeno, Rutte je javno dao do znanja da je zainteresiran za funkciju glavnog tajnika NATO-a. Ovih je dana objavio, vjerojatno da bi dodatno povećao svoje šanse, da Nizozemska šalje Ukrajini 18 borbenih aviona F-16, ali nije precizirao kad će dogoditi ta isporuka.
Kad je riječ o izboru glavnog tajnika NATO-a, ne bira se između više kandidata, nego usuglašeni prijedlog potvrđuju na samitu predstavnici 31 države-članice. Usuglašavanje o Rutteu, međutim, neće ići glatko, odnosno lobiranje Sjedinjenih Država sigurno će naići na negativne reakcije u više NATO-zemalja, a vidjet će se koliko će Washington biti uspješan u slamanju otpora svojoj zamisli.
I Hrvatska je među državama koje, najblaže rečeno, nisu oduševljene Rutteom. Predsjednik Zoran Milanović, koji će predstavljati Hrvatsku na okupljanju u Washingtonu i koji formalno mora dignuti ruku da bi bio imenovan novi glavni tajnik, teško da će pristati na izbor aktualnog premijera Nizozemske za operativnog šefa Saveza. Razlog je, ponajprije, u tome što je Rutte bio – a vjerojatno je i dalje – zagovornik ukidanja konstitutivnosti tri naroda u Bosni i Hercegovini i što spada među one europske političare koji smatraju da BiH, neovisno o Daytonskom sporazumu, treba biti država građanskog tipa, to jest država u kojoj bi politički dominirala najbrojnija nacija – Bošnjaci.
Andrej Plenković, pak, nije naklonjen Rutteu em zbog nerazumijevanja za hrvatske stavove o Bosni i Hercegovini, em zbog toga što Nizozemac u proteklih sedam godina nije pokazao interes da upriliči bilateralni susret s hrvatskim premijerom, em je bio krajnje suzdržan prema svemu što je Hrvatskoj bilo važno u okviru EU. Ne treba očekivati da će Plenković ostati do kraja nepopustljiv u pogledu Ruttea: Amerikanci ga mogu omekšati obećanjem još snažnije podrške ulasku Hrvatske u OECD godine 2026., donacijama vojne opreme, ili tko zna čime.
No trebat će uvjeriti i Milanovića, i trebat će ga uvjeriti Plenković, a to neće biti jednostavno. Pritom će Amerikancima, i drugima koji lobiraju za Ruttea, Hrvatska ipak biti manji problem u odnosu na Tursku i Mađarsku, članice za koje se s priličnom sigurnošću može pretpostaviti da će biti protiv nizozemskog političara i da će eventualnu promjenu svog stava uvjetovati teškim ustupcima Zapada.
