Reporteri bez granica (RSF) objavili su rang-listu indeksa medijskih sloboda za 2020. na kojoj se Hrvatska u odnosu na 2019. popela za pet mjesta te se sada nalazi na 59. mjestu od ukupno 180. Međutim, naša zemlja još je uvijek unutar najgore četvrtine članica Europske unije. Od 27 država lošije plasirano od Hrvatske pet je zemalja: Poljska (62. mjesto), Grčka (65.), Malta (81.), Mađarska (89.) te za članicu EU-a katastrofalno pozicionirana Bugarska koja je na 111. mjestu.

Isti dan kad su Reporteri bez granica objavili svoju listu, Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske održali su zajedničku konferenciju za novinare putem video-linka pod nazivom 'Tražimo hitne mjere za spas novinarstva', upozoravajući da hrvatska Vlada ništa nije napravila po pitanju mjera za novinare i novinarke.

Maja Sever, predsjednica SNH, podsjetila je kako su upravo novinari oni koji su, unatoč pozivima da se ostane kod kuće, nastavili raditi svoj posao kako bi informirali javnost.

- Informacija u ovim trenucima spašava živote i zato smo nastavili raditi - rekla je Sever te podsjetila kako je novinarski sektor, kao i uvijek, prvi na udaru mjera koje poslodavci poduzimaju kako bi se izvukli iz krize.

- Mnogi poslodavci su i prije krize počeli s mjerama štednje: otkazivanja suradnje honorarcima i slobodnim novinarima te smanjenju plaća zaposlenima - rekla je Sever, podsjetivši kako su upravo honorarci i slobodni novinari najviše pogođeni. A upravo su to oblici suradnje kojem poslodavci sve češće pribjegavaju.

- Honorarci i slobodni novinari nisu obuhvaćeni vladinim mjerama -  rekla je Sever. Dodala je i kako u četvrtak imaju sastanak u Ministarstvu kulture te se nadaju da će postići nekakav dogovor. Među ostalim, SNH i HND predlažu javno financiranje putem kriznog fonda za novinarstvo te isplate naknade honorarcima sljedeća tri mjeseca u iznosu od 4000 kuna kao kratkoročne te javni fond za novinarstvo i mjere podrške medijskim zadrugama.

Već ranije objavljeni podaci, temeljeni na anketi provedenoj među članovima HND-a i SNH-a pokazali su da je od izbijanja krize čak 28,7 posto slobodnih novinara, freelancera i honorarnih suradnika ostalo bez ikakvog angažmana u hrvatskim medijima, 26,2 posto ih je izgubilo većinu angažmana, a kod njih 15,9 posto se angažman prepolovio dok ih je samo 15 posto zadržalo svoje angažmane.  

- Ne postoji mogućnost da se projekti koji su dogovoreni unaprijed realiziraju. Sve si sada otkazani su na čekanju. U istom košu su i drugi kulturni radnici i umjetnici koji rade na autorske ugovore. Pitanje je što bismo mi sad trebali raditi? Hoće li Ministarstvo kulture nešto napraviti ili se moramo prekvalificirati. Ne znamo kakva nam je budućnost jer nikakvu informaciju nismo dobili - rekla je slobodna novinarka Danijela Stanojević.

Sever je podsjetila kako su i HND i SNH predložili paket mjera o kojem su obavijestili i premijera Andreja Plenkovića i ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek, no odgovora još nema.

- Duboko smo zabrinuti zbog novog udara na novinare, a sektor se još nije oporavio od posljednje krize koja je nastupila 2008. godine - rekao je Zovko te dodao kako dok se u Europi čini sve da se spase novinari, dok se hrvatska Vlada ponaša kao da želi da ono malo novinarstva što je ostalo nestane.

Što se tiče država bivše Jugoslavije, na listi Reportera bez granica od Hrvatske su bolje pozicionirane Slovenija koja s 32. mjestom uvjerljivo prednjači što se tiče zemalja regije te čak Bosna i Hercegovina (58.). Iza nas su Kosovo (70.) i Sjeverna Makedonija (92.) te Srbija (93.) i Crna Gora (105.). Srbija je u odnosu na prošlu godinu pala za tri mjesta, a Crna Gora za jedno: porazno za vlasti Aleksandra Vučića i Mila Đukanovića je da su od njihovih zemalja po pitanju slobode medije u Europi gore jedino Bugarska, Rusija (149.), Bjelorusija (153.) i Turska (154.).

Napredak Hrvatske vjerojatno je dobra vijest - kažemo vjerojatno, jer činjenica da je na rang-listi medijskih sloboda napredovala zemlja u kojoj političari poput Milijana Brkića sudskim tužbama za duševne boli utjeruju od medija stotine tisuća kuna možda govori više o svjetskom urušavanju novinarskih sloboda, nego li o samom napretku Hrvatske. Inače, ispred Hrvatske je i niz zemalja za koje nepućeni promatrač ne bi rekao da prednjače po slobodi medija, primjerice Niger (57.), Madagaskar (54.), Senegal (47.) ili Burkina Faso (38. mjesto).

‘Europa je i dalje najpovoljniji kontinent što se tiče medijskih sloboda, unatoč represivnim politikama u određenim članicama EU-a te balkanskim zemljama’, stoji u izvještaju RSF-a. Među dvadeset najslobodnijih zemalja nalazi se čak dvanaest članica EU-a, a prvih pet mjesta zauzimaju četiri skandinavske zemlje – Norveška, Finska, Danska i Švedska – te Nizozemska. Njemačka je na 12., Austrija na 18., a Francuska na 34. mjestu. Sjedinjene države nalaze se na 45. mjestu. Najrepresivnije zemlje na svijetu su Sjeverna Koreja, Turkemenistan, Eritreja i Kina, a među desetak najgorih još su i Vijetnam, Iran, Sirija, Kuba te Saudijska Arabija.

Zanimljivo je da je RSF utvrdio jasnu korelaciju između gaženja medijskih sloboda tijekom pandemije koronavirusa te pozicije koju određene zemlje inače zauzimaju na listi.

- Kriza javnog zdravlja pružila je autoritarnim vladama priliku da implementiraju zloglasnu ‘doktrinu šoka’ - odnosno da iskoriste činjenicu da je politički proces zaustavljen, javnost omamljena, a protesti ne dolaze u obzir, kako bi nametnuli mjere koje bi u normalnim vremenima bile nemoguće, kaže glavni tajnik organizacije Christophe Deloire. U izvješću RSF-a tako piše da su Kina (177.) i Iran (173.) primjenili ekstenzivnu cenzuru što se tiče izbijanja pandemije u tim zemljama. U Iraku (162.) vlasti su Reutersu ukinule dozvolu za rad na tri mjeseca, nakon objave priče u kojoj je agencija dovela u pitanje službene brojke oboljelih. ‘Čak je i u Europi premijer Viktor Orbán u Mađarskoj uveo zakon koji propisuje kazne do pet godina zatvora za objavu lažnih vijesti, što je u potpunosti disproporcionalna prinudna mjera’, piše u izvještaju.

RSF navodi pet konvergirajućih kriza koje će u narednih deset godina ključno utjecati na budućnost novinarstva. To su gepolitička kriza (uslijed agresivnosti autoritarnih režima), tehnološka kriza (uslijed manjka garanta demokracije), demokratska kriza (uslijed polarizacije i represivnih politika), kriza povjerenja (zbog sumnji te čak i mržnje prema medijima) te ekonomska kriza, koja osiromašuje kvalitetu novinarstva.