Hrvatsko-srpski odnosi već se decenijama kreću na razini toplo-hladno. Za svaki korak naprijed potrebno je puno truda, vremena i međusobnog uvažavanja, a za dva unatrag tek jedna rečenica.

Upravo je nju prije točno tjedan dana izrekao srpski ministar državne uprave i lokalne samouprave Aleksandar Martinović. Ovaj rođeni Brođanin i bivši potpredsjednik Srpske radikalne stranke prije točno tjedan dana rekao je kako nijedan Hrvat iz Vojvodine nije deportiran niti je Vojislav Šešelj osuđen za ratni zločin. U cijelosti ta izjava izgleda ovako:

"Dakle, Vojislav Šešelj nije osuđen za ratni zločin. Vojislav Šešelj je osuđen za podstrekivanje na deportaciju Hrvata iz Hrtkovaca. A to nije ratni zločin, gospodine Milivojeviću, zato što nijedan Hrvat iz Hrtkovaca nije deportovan, nego su svi Hrvati iz Hrtkovaca, iz Golubinaca, iz Slankamena, iz drugih mesta u kojima su živeli, zamenili svoje kuće. Zamenili svoje kuće, koje su u to vreme koštale nekoliko hiljada nemačkih maraka, za srpske kuće koje su vredele nekoliko desetina, pa i nekoliko stotina hiljada maraka u Zagrebu, u Bjelovaru, u Osijeku, u Splitu, u Zadru, u Šibeniku i tako dalje. I sve te vaše deportovane, ubijene Hrvate iz Hrtkovaca, iz Slankamena, iz Golubinaca i tako dalje, eno ih živi i zdravi, hvala bogu, u srpskim kućama u Zagrebu, u Bjelovaru, u Splitu, u Zadru, u Šibeniku i tako dalje. Eto, to je prava istina", rekao je Martinović.

Izjava, jasno je, vrlo nalik onima koje slušamo s hrvatske strane u ovo ljetno vrijeme kada desni ekstremisti tumače kako su Srbi svojevoljno otišli nakon Oluje, kako ih nitko nije tjerao nego su se u režiji tadašnje krajinske vlasti uputili prema Srbiji. Sadržaj, dakle, isti. Samo okrenete Srbe u Hrvate ili Hrvate u Srbe i uz neznatne razlike dobit ćete istu retoriku opravdavanja svega onoga što se događalo početkom 90-ih uključujući i (ratne) zločine.

Na Martinovićeve riječi u Srbiji su reagirali nezavisni mediji. Portal Istonomer podsjetio je da je Međunarodni rezidualni mehanizam u Haagu, pravni nasljednik Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, prije pet godina donio drugostupanjsku presudu Vojislavu Šešelju i osudio ga na deset godina zatvora i to zbog poticanja progona (prisilno premještanje), deportaciju i druga nečovječna djela (prisilno raseljavanje) kao zločine protiv čovječnosti i progon (kršenje prava na sigurnost) kao zločin protiv čovječnosti u mjestu Hrtkovci, u Vojvodini.

Činio je to, poznato je svima, 1992. godine na mitinzima u Hrtkovcima kada je javno prozivao stanovnike hrvatske nacionalnosti da se isele iz svojih kuća. Kako je u Haagu proveo 11 i pol godina, pušten je nakon izricanja presude pa sada po Srbiji opet širi svoje ekstremističke stavove na koje je, kako je rekao, ponosan, baš kao i na ratne zločine zbog kojih je osuđen.

Reagirali su i Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata sa sjedištem u Zagrebu i Demokratski savez Hrvata u Vojvodini (DSHV).

"Nepobitna je činjenica da je prije više od 30 godina, 1991. godine, istovremeno s početkom dizanja pobune srpskog stanovništva u Republici Hrvatskoj protiv državne vlasti i konačno s početkom Domovinskog rata, započelo i tragično razdoblje za Hrvate u Vojvodini koje je rezultiralo prisilnim iseljenjem više od 40.000 Hrvata sa svojih stoljetnih ognjišta", navela je Zajednica, istaknuvši kako je prisilno iseljavanje "postizano planski, prijetnjama, zlostavljanjima i nasiljem, fizičkim i verbalnim, uključujući i silovanja i ubojstva čitavih obitelji, o čemu članovi Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Banata i Bačke mogu itekako svjedočiti".

Istaknuli su i da se nadaju da to nije službeni stav državne politike Republike Srbije i da će se netko iz vlasti tome očitovati.

DSHV je također podsjetio da je "višestruko i točno dokumentirano što je Vojislav Šešelj svojim djelovanjem prouzročio u Srijemu i zbog čega je osuđen na 10 godina zatvora pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove u Haagu". "U stranci hrvatske manjine strahuju da će ovakve interpretacije njihove patnje prouzrokovati to da ona bude dublja, bol veća, a perspektive ostatka hrvatskoga naroda u Srijemu i dalje ostanu zamagljene", prenijela je objavu DSHV-a Hrvatska riječ.

Nesreća je naših društava što s jedne strane stoje takvi moćnici koji rastu na međusobnoj mržnji i ekstremizmu, jer im je to jedina suština postojanja. S druge strane pak stoje udruge Hrvata iz Srbije i Srba iz Hrvatske koji jako dobro znaju kako je biti manjina na ovim prostorima i koji umnogome dijele slično iskustvo. Upravo zbog toga već godinama zajedno rade nastojeći relaksirati međudržavne odnose što bi trebalo biti u zajedničkom interesu stanovnika obje države.

A Martinović? Najbolje bi mu bilo da se barem ispriča, kao što je napravio prije koji tjedan kada je u Skupštini Srbije prozivao opozicijske poslanike bez potomstva, rekavši da umjesto djece hrane psiće, mačiće i ribice. "Žao mi je jer sam, ponet emocijama, dozvolio sebi da kažem nešto što je moglo da se tumači na različite načine. Oni koji su pogrešno protumačili moj govor tvrde da sam rekao nešto što nikada ne bih pomislio da kažem", napisano je u javnom izvinjenju Martinović. Nije prošlo dugo, ponijelo ga opet. Problem je očito dubok…