Sumiraju se posljedice razornog banijskog potresa po ljudske živote i egzistenciju, evidentiraju se i štete na gospodarskim, kulturnim, obrazovnim i vjerskim objektima. Na tom popisu vrlo loše su prošli objekti Srpske pravoslavne crkve na Baniji, kao znakovi u prostoru i vremenu koji govore o historijskoj, kulturnoj i duhovnoj vrijednosti naroda između Une, Trgovske, Zrinske gore, sisačke Posavine i Pokuplja. Pravoslavne crkve koje su na Baniji preživjele sve dosadašnje ratove, neke čak i bez oštećenja, sada su značajno oštećene, a mnoge i srušene.
Uništeni su parohijski domovi u Petrinji i Glini, šest crkvi na petrinjskom području, pet na glinskom i četiri na kostajničkom području. Uništen je i jedini banijski manastir, onaj u Komogovini. Na mnogima od tih uništenih crkvenih zdanja, neposredno prije potresa bili su završeni zadnji radovi na obnovi i sanaciji, a na nekima su radovi još bili u toku. Srećom, novo zdanje hrama Sv. Spiridona u Petrinji, koji je još u zadnjoj fazi izgradnje, prošlo je bez oštećenja. Petrinjski paroh, protojerej Saša Umićević ističe da su sve crkve u petrinjskoj parohiji oštećene.
- Uništene su dvije crkve koje su zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske; Hram Sv. Ilije u Blinji kojem je oštećena konstrukcija i gdje je popucao zvonik sa svih strana, kao i crkva Sv. Nikole na pravoslavnom groblju u Petrinji gdje su srušeni zvonik, krov, noseći zidovi i plafoni. Te dvije crkve koje su zaštićeno kulturno dobro, obići će posebna komisija Ministarstva kulture sa svojim statičarima - ističe Umićević.
- Kompletno je ispucao i hram Sv. Petke u Sivnici gdje su otišli zvonik, pregradni zidovi, ikonostas i konstrukcija crkve. Pretpostavljam da će stručnjaci reći da se ta crkva mora rušiti. Crkvi Svetih Apostola Petra i Pavla u Maloj Paukovoj je također popucala konstrukcija dok Sv. Georgije u Brđanima ima oštećenja, mada tu imamo malu kapelu koju smo prije nekoliko godina obnovili te iznutra postavili izolaciju pa s obzirom da je konstrukcija drvena, ona nije mnogo stradala. Također je i Crkva Sv. Đakona Stefana u Donjoj Bačugi pretrpjela oštećenja - nabraja Umićević posljedice banijskog potresa po vjerske objekte.
- Nadam se i vjerujem da ćemo se duhovno i moralno izdići iz ovog stradanja. Prioritet nam je pomagati narodu jer narod je crkva. I do za sada smo znali bogosluženja vršiti pored ruševina, na temeljima, pod vedrim nebom, jer svima nama je nebo jedinstveni hram i svod. Svakako se nadamo da će porušeni i oštećeni hramovi ući u program obnove. Također, vjerujemo da ćemo opet okupiti narod u Blinji za Svetog Iliju kada se u ovom dijelu Banije okuplja najviše ljudi na poznatom narodnom zboru. Mnogo me ljudi zvalo i pitalo što je sa novom crkvom. Sve je postradalo i ljudi se pitaju, da li nam je ostala barem jedna crkva u koju ćemo moći dolaziti. Svakako će novi vjerski život početi u novom petrinjskom hramu na koji još trebamo postaviti krov i stolariju - poručuje o. Saša Umićević.
Glinski paroh Goran Kalamanda
Na glinskom području, po riječima glinskog paroha jereja Gorana Kalamande, trenutno je za bogoslužbenu upotrebu, bez velikih sanacija, jedino moguće koristiti male, seoske crkve od drvene konstrukcije koje su svih ovih godina pritom bez električne energije. To su crkve u Obljaju i Donjem Selištu, te crkva u Hajtiću na kojoj je poslije potresa sanirano oštećeno krovište.
- Sve ostale crkve su oštećene i uništene. Trenutno za bogoslužbenu upotrebu nije centralna Crkva Rođenja Presvete Bogorodice kojoj su statičari dali žutu oznaku. Međutim, kako se potresi dešavaju svaki dan, stanje je sve gore i gore. Sa svakim novim potresom, dva napuknuća na svodu nastala pri prvom potresu, sve više se šire i kao da se dio zvonika odvaja od svoda. Svakako je najveći udar zadesio Crkvu Vaskrsenja Gospodnjeg u Majskim Poljanama, u narodu od milja nazvanu Mlada Nedjelja koja je porušena do temelja. U narodu prepoznajem žal za tom crkvom jer za nju su ljudi ovog kraja bili vezani. Upravo smo prošle godine proslavili 200 godina od izgradnje crkve u Majskim Poljanama. Iako je pandemija bila u jeku, bilo se okupilo mnogo naroda - priča Kalamanda. Dodaje da znatna oštećenja pretrpjela i crkva Sv. Ilije u Vlahoviću.
- Na zvoniku se vidi napuknuće i noseći stubovi sa prednje strane u ulazu u crkvu počeli su se odvajati. Statičari još nisu bili u Vlahoviću, ali pitanje je kada će ona sama od sebe pasti. Crkva Uspenja Presvete Bogorodice u Dragotini pretrpjela je znatna oštećenja. Zvonik kao da se okrenuo u jednu stranu, ako padne, sve će srušiti. Crkva u Svetog Duha u Klasniću na prvi pogled nema nikakvih oštećenja, ali toranj i zvonik su pukli. Statičari su jedino crkvi u Hajtiću dali zelenu oznaku - navodi Kalamanda, nadajući se da će za početak dobiti neki veći, građevinski kontejner koji bi mogao poslužiti kao mjesto za bogosluženje.
Crkva Vaskrsenja Gospodnjeg u Majskim Poljanama
- Samo da imamo gdje i oko čega da se okupljamo. Vidjet ćemo kako će se situacija razvijati. Bojim se samo da ne ostanemo bez naroda. Oštećenja od potresa su najveća u historiji ovih krajeva. Čekamo sad pomoć i odluku onih u čijim je rukama sve, i volja i novac. Narod Banije preživio je razna stradanja, ali ovo je najjači udar. Sve nedaće ovog svijeta još od Drugog svjetskog rata srušile su se na ovaj svijet na Baniji, ali ovaj narod je uvijek nekako uspijevao krenuti ispočetka. Banijski narod se ne predaje tako lako - poručuje o. Goran iz Gline.
Iako se u javnosti ne govori o velikom stradanju od potresa u Kostajnici, kostajnička parohija koja obuhvaća šest banijskih općina, doživjela je veliku štetu. U parohiji koja se prostire Hrvatskom Kostajnicom, Donjim Kukuruzarima, Majuru, dijelom općina Sunja, Dubica i Dvor, najmanja oštećenja su zabilježena u centralnom hramu u Hrvatskoj Kostajnici, Hrvatskoj Dubici i selu Jovovac pored Dvora, a svi ostali hramovi su potpuno oštećeni. Po riječima kostajničkog paroha, jereja Slaviše Simakovića, na pet hramova; u Komogovini, Donjim Kukuruzarima, Mečenčanima, Meminskoj i na Tirolu u Hrvatskoj Kostajnici, potpuna su statička i konstruktivna oštećenja.
- U tih pet hramova nemoguć je ulazak, a kamoli služenja. Trenutno su dva hrama sa crvenim naljepnicama. Statičari su crvenu naljepnicu nalijepili na hram Uspenja Presvete Bogorodice u Donjim Kukuruzarima gdje se krajem avgusta za Veliku Gospojinu održava veliki narodni zbor. Velike pukotine po svim dijelovima hrama i oštećenja na stropu, ikonostasu, zvoniku i krovu, svjedoče o vrlo razornoj sili potresa. Zbog velike mogućnosti urušavanja, hramu je zabranjen svaki pristup. I u Hrvatskoj Kostajnici, hram Rođenja Presvete Bogorodice na Tirolu je potpuno oštećen. Ogromne su pukotine po svim vanjskim i unutrašnjim zidovima, dio svodova je pao, a preostali dijelovi su u vrlo lošem stanju i vidljivo je da prijeti potpuno urušavanje. Zvonik je nešto niži nego u ovim drugim hramovima pa nije vidljivo da je došlo do njegovo puknuća ali sve ostalo je popucalo. Ostali hramovi još nisu obilježeni, ali je jasno i bez statičara da su opasni - ističe o. Slaviša Simaković. Dodaje da su u manastirskom zdanju, hrama Preobraženja Gospodnjeg u Komogovini, koji je bio pripremljen za osvećenje, zabilježena velika puknuća na zvoniku i pomjeranja cijele konstrukcije zvonika, te su u unutrašnjosti hrama vidljive velike pukotine i pomaknuća svih zidova.
Crkve su preživjele ratove, ali ne i potres – Slaviša Simaković
- Na hramu svetog Nikole u Meminskoj, toranj i zvonik su djelomično urušeni, polupan zvonik i cjelokupno krovište je pomaknuto i nagnuto prema zvoniku, po svim zidovima pukotine, pogotovo po oltarskom dijelu u priprati i horu. Hram u Meminskoj preživio je bez oštećenja Drugi svjetski rat i ovaj posljednji, ali sada je stradao. Slična sudbina je hrama i u Mečenčanima koji je do sada izdržao mnoga stradanja. Na hramu Pokrova Svete Bogorodice u Mečenčanima, vidljiva su pomjeranja, oštećen je toranj, krovište, napukao zvonik, vanjski i unutrašnji zidovi, popucao strop - ističe Slaviša. Dodaje da i Crkve Svetih Arhanđela u Hrvatskoj Kostajnici i Crkva u Hrvatskoj Dubici imaju napuknuća ali nisu u pitanju konstrukcijska oštećenja.
- Na mnogima od urušenih i oštećenih hramova, radovi obnove i sanacije bili su tek završili. Upravo smo bili prekrili hram u Mečenčanima, u Donjim Kukuruzarima bili smo završili unutrašnjost i ostali su nam bili samo fasaderski radovi. U Hrvatskoj Kostajnici i Hrvatskoj Dubici bogosluženja se mogu odvijati. Ove godine bi trebali osvetiti hram na Jovovcu čime ćemo imati barem ta tri hrama za vjerske potrebe. Sve te crkve ostale su nakon Drugog svjetskog rata i prošlog rata devedesetih, skoro neoštećene. Vjernici su mogli ući, zapaliti svijeću, okupiti se oko crkve za vrijeme hramovnih slava i narodnih zborova. Sada u pet hramova ne smijemo ući ni zapaliti svijeću. Hramovi trebaju biti obnovljeni. To su znakovi koji čuvaju značajnu historijsku i duhovnu bit banijskog kraja - poručuje o. Slaviša Simaković.
