Olja Savičević Ivančević: Između novinarske elite i gerile
Novosti su jedina preostala domaća novina koju redovito pratim. Imaju dobre novinarke i novinare, kvalitetne tekstove koji me informiraju o onim stvarima koje mene zanimaju, a o kojima baš i nemam gdje čitati, često me oduševe, nasmiju, zamisle, a ako se ne slažem s pročitanim i s takvim bi se tekstovima dalo kvalitetno polemizirati. Nešto između novinarske elite i gerile ili oboje u jednom, oaza gramšijevskog pesimizma intelekta i optimizma volje – u svakom slučaju oaza u ludnici.
Konstruktivna kritika ili drugarski prijedlog? Više tekstova koje potpisuju autorice, nedostaju kolumnistice i kritičarke; od drugih možda ne, ali od Novosti se to očekuje i taj nedostatak ‘bode oči’.
Vladimir Arsenijević: Ponosan na saradnju
Fantastična je stvar to što su Novosti, svim nepovoljnim okolnostima uprkos, stigle čak do 1000. broja. S obzirom na to da je reč o magazinu koji je pre15-ak godina uspešno transformisao sebe od glasila omiljene hrvatske manjine – nekad poznatog kao Srpske Novosti – u bastion slobodne reči i neslužinačkog novinarstva koji služi kao svetao primer ostalim sličnim medijima u regionu, bilo je logično očekivati njegov neprijatan, neizvestan i kratak vek. Pa ipak, danas, Novosti se čine jačima, samopouzdanijima, ali i važnijima nego ikada pre. Dovoljno je samo pogledati naslovnu stranicu i sve postaje jasno samo po sebi. Jednostavan uvid u imena koja za Novosti redovno pišu i objavljuju, a tu su i Sinan Gudžević i Boris Dežulović i Viktor Ivančić i Jerko Bakotin i Igor Lasić i Boris Postnikov i Ivica Đikić kao i mnogi drugi (lista je praktično neiscrpna), daje prilično precizan recept uspešnosti ovog nedeljnika: podići lestvicu novinarske i etičke izvrsnosti toliko visoko da će oni najbolji poželeti da rade za vas ne brinući mnogo za vaše (prirodno ograničene) finansijske mogućnosti.
Što se mene samog tiče, ponosan sam što sam u periodu od 2008. do 2010. godine, u vreme dok je Novosti uređivao Rade Dragojević, bio redovni kolumnista ovog vrhunskog lista. I što sam time dao svoj mali doprinos utemeljenju Novosti u jedno od najboljih glasila u regionu. A sad bi se valjalo, uz sve čestitke na devetnaestogodišnjem trajanju, unapred radovati novom ciklusu od 1000 brojeva!
Nenad Popović: Razvile su se u paradoks
Prvo velike čestitke svima koji rade u Novostima. Kad sam ih, onako tanke i same prvi put ugledao na kiosku, rekao sami si: te će trajati 10 brojeva, kupi ih. A onda su se razvile u paradoks, umjesto manjinskog lista postale su list inteligencije, u tradiciji Telegrama, Vjesnikove Kulture utorkom, Galićevog Danasa, Vijenca iz ranih 90-ih. Danas su po karakteru najsličnije Libérationu, Die Zeitu, Independentu. Dokaz: čim se neka redakcija proglasi antihrvatskom i antidržavnom i pred njom demonstrira, znak je da imate posla s pravim hrvatskim, hrvatsko-srpskim kulturnim proizvodom i da tamo pišu intelektualci kao Gudžević, Mrkalj, Čulić. Zato se pitanje ćirilice nakon razbijanja ploča u Vukovaru baš u Novostima premetnulo u temeljnu civilizacijsku raspravu o kulturi Hrvatske. Pažljivo čitam i onaj ‘manjinski’ dio, kao strašnu kroniku jada, neimaštine, skromnosti srpskih sela, zaboravljenih općina, njihovih malih svečanosti, slavlja, utakmica i ličnih uspjeha, često đaka. Ježim se kad se sjetim da je to zato ‘jer su Srbi’.
Boris Pavelić: Mjera emancipacije
Novosti su Noina arka kritičkog novinarstva u Hrvatskoj. Ali i mnogo više od toga: njihov opstanak civilizacijski je uvjet i donja granica demokratičnosti svake hrvatske vlade.
Profesionalno, Novosti su bez premca najbolje napisane novine u zemlji, a zahvaćaju nemjerljivo više no što bi se očekivalo od glasila nacionalne manjine. Neki od novinara te redakcije, poput Hrvoja Šimičevića i Ane Brakus, među najodvažnijim su i najboljim istraživačima u Hrvatskoj. Novosti su tendenciozne u najboljem smislu: slijedeći partizanske staze Ferala, one ubadaju u tabue, a od toga za posustalu demokraciju nema bolje terapije.
Civilizacijski, Novosti su mjera emancipacije: čuje li se njih, čuje se i manjinu; ugasite li Novosti, ugasili ste manjinu. I baš zato je važno da ostanu nepopustljive do mjere da većina - ili manjina koja tvrdi da govori u ime većine - to često odbija podnijeti. Važno je da postoji prostor za velika imena kritičkog novinarstva i druge forme pobune: Ćurina, Ivančića, Dežulovića, Đikića, Čulića, Jakića, Gavrovića… Baš kako je satirička oštrica Ferala sačuvala zdravu glavu ove zemlje, tako su Novosti danas važne da uvijek iznova reknu taj sudbinski: ‘Car je gol!’.
Institucionalno, Novosti su model za slobodni svijet. Samo je naizgled paradoksalno da taj gotovo antisistemski tjednik omražene manjine financira vlada: kada takav model postane normalan, uobičajen, samorazumljiv, razrađen i uigran, moći ćemo reći da živimo u pristojnijoj zemlji.
