Obadva, obadva su pala! (2010.)
Oružani napad na Novosti – redakcija ovog tjednika tako je okarakterizirala lavinu napada brojnih aktera, od vojnog i državnog vrha do internetskog podzemlja, koja je uslijedila nakon što je u broju 563 od 1. oktobra 2010. objavljena naslovnica ‘Obadva, obadva su pala!’ potaknuta sudarom i padom dvaju MiG-ova kod Slunja, kada je krhotinama ozlijeđena srpska povratnica Marija Klipa. Hajku je 5. oktobra pokrenuo predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak, obrativši se Saboru i Vladi priopćenjem u kojem je ustvrdio da Novosti vrijeđaju ‘neosporne vrijednosti većine hrvatskih građana-poreznih obveznika’ i prosvjedujući što se financiraju iz proračuna. Istupajući u medijima, Čičak je za redakciju Novosti kazao da se ‘radi o skupini ljudi koja mrzi rod hrvatski’. Glavni medijski udar izvršio je HRT, započevši središnji Dnevnik tezom o ‘naslovnici koja je šokirala Hrvatsku’.
Objava pjesme koja se poigravala riječima hrvatske himne bila je povod za dizanje još jedne hajke na Novosti, koju je ovog puta inicirao tadašnji predsjednik hsp-a Daniel Srb
Nakon Čička, koordiniranim priopćenjima na Novosti su udarili tadašnji ministar obrane Branko Vukelić i načelnik Glavnog stožera Josip Lucić, tvrdeći da je naslovnica uvreda za sve pripadnike Ministarstva obrane, Oružanih snaga i hrvatske branitelje, a predsjednik Hvidre Josip Đakić tražio je ukidanje Novosti. Poziv na linč dao je rezultata. ‘Hoćete da vam bacimo bombu? Poklat ćemo vas! Pobit ćemo vas, stoko srpska, majku vam jebem srpsku!’ - ovakve i slične prijetnje danima su stizale u redakciju. Čičak ih je hladno prokomentirao: ‘Pa neka policija to istraži’, a Novosti mu posvećuju naslovnicu sljedećeg broja: ‘Za Čička i sve one koji nisu shvatili. Obadva, obadva su pala! Drugo, poboljšano izdanje.’
U obranu Novosti tada su stali kolegice i kolege novinari Predrag Lucić, Davor Krile, Zlatko Gall, Tomislav Klauški, Vlado Bulić, Ana Benačić, Boris Pavelić, Slađana Bukovac, Andrej Nikolaidis i mnogi drugi, kao i HND, koji je istakao da se ‘koordinirana vojna priopćenja mogu smatrati prijetnjom slobodi medija, Novostima i novinarima koji u Novostima rade’ te zatražio od vlasti i policije da pruže punu zaštitu i sigurnost redakciji. Slučaj je i internacionaliziran pa je Medijska organizacija južne i jugoistočne Europe (SEEMO) upozorila da ‘visoki vojni dužnosnici mogu davati kritične opaske o radu medija kao privatne osobe, ali sa službene pozicije na to nemaju pravo’. HND je također primijetio da je doslovce isti telop ‘Oba su pala’ imao i Dnevnik HRT-a što, izgleda, nikoga nije zasmetalo, pa se pitaju zašto onda nekoga smeta naslovnica Novosti.
A zasmetala je i one koji toleranciju i multikulturalizam shvaćaju u distanci između ‘nas’ i ‘vas’, pa je tako kolumnist Jutarnjeg lista Jurica Pavičić u ime zabrinute hrvatske većine napisao da je glavni urednik ‘srpskog manjinskog news-magazina Novosti’ Rade Dragojević pogriješio što se ‘narugao s memorijom koja nije njegova – i opravdano, razumljivo nije njegova.’ Ovako je glasila njegova osuda: ‘Novosti su – priprosto rečeno – likovale nad nesrećom onoga koga ne vole. U životu je to grijeh. U novinarstvu – još više.’ Indirektan odgovor na takvo raspredanje o ‘pripadanju’ i ‘nepripadanju’ dao je zastupnik talijanske manjine Furio Radin, izjavivši da pravila, očito, nisu ista za sve. ‘I kada se mi ne osjećamo manjinom, drugi će nas na to podsjećati’, kazao je Radin.
Čelniku opozicijskog SDP-a Zoranu Milanoviću naslovnica je bila ‘neukusna’, kao i Ivi Josipoviću, koji je otišao korak dalje pa s pozicije šefa države poručio da bi ‘izdavač trebao razmisliti treba li nastaviti takvu politiku’. Te izjave, kako je tada napisao kolega Krile, ‘odišu dubokim nepoznavanjem smisla slobode medija kao temelja svakog demokratskog društva, te političkim oportunizmom posve neprimjerenim trenutku. Da su dva muža hrvatske ljevice makar plagirala Voltairea – ‘Naslovnica tih novina nam se osobno ne sviđa, ali borit ćemo se za njihovo pravo da kažu ono što misle!’ – puno bi bolje zvučali.’
Udruga Željke Markić je od Vlade, Sabora i Savjeta za nacionalne manjine zatražila ukidanje Novosti, a svoj ‘izvještaj’ je podnijela i Državnom odvjetništvu, tražeći kazneni progon
U toj atmosferi su 19. oktobra 2010. prvi put javno zapaljene Novosti: dogodilo se to ispred SKD-a Prosvjeta jer su članovi A-HSP-a, predvođeni Draženom Kelemincem, taj put promašili redakcijsku adresu. Naoružani zastavama s prvim bijelim poljem i prostačkim transparentima na račun tadašnje premijerke Jadranke Kosor, zatražili su ukidanje ovog tjednika te nakon zajedničkog pozdrava Gotovini – užgali Novosti. Iz današnje je perspektive sasvim jasno: da su muževi hrvatske ljevice tada makar plagirali Voltairea, ne samo što bi bolje zvučali, nego bi i ovo društvo danas bilo bolje.
(Novosti su tada priredile kronologiju cijele hajke koju možete pročitati ovdje.)
Forrest ZAMP
Ivo Josipović bio je krajnje osobno shvatio tekstove u kojima je novinar Nikola Bajto razotkrio kako tvrtke u vlasništvu Marka Vojkovića – Emporion i Emporion usluge – imaju nekoliko milijuna čistog profita godišnje na obavljanju administrativno-tehničkih poslova za ZAMP, službu u sklopu Hrvatskog društva skladatelja koja se bavi zaštitom autorskih muzičkih prava: Josipović je početkom ovog milenija zakonski kreirao i politički izlobirao uvođenje sustava naplate rečenih autorskih prava, a tvrtke njegovog prijatelja Vojkovića dobile su unosni posao sa ZAMP-om mimo ikakvog natječaja i sličnih trica. HDS/ZAMP, doduše, nije obavezan raspisivati javne natječaje, ali ne može biti koincidencija to što je ubiranje golemog novca izravno povjereno baš Vojkoviću, prijatelju Ive Josipovića, dakle, prijatelju čovjeka s tada najvećim utjecajem u HDS/ZAMP-u. Nikakva koincidencija već organizirana poslovna operacija u kojoj se nije gledalo postoji li možda neka firma koja bi za skromniju proviziju radila ono što je za velike pare povjereno Marku Vojkoviću.
Kad kažemo da je Josipović, ondašnji predsjednik Republike, vrlo osobno shvatio iznošenje činjenica o Vojkovićevim zaradama u opisanom poslu, mislimo na to da je u ljeto 2012. pokrenuo i javnu i zakulisnu kampanju protiv Novosti i Srpskog narodnog vijeća, a u tom prljavom obračunu nesebično su mu pomagali i desni i lijevo-liberalni mediji, jer su konačno našli zajedničkog neprijatelja. Na najvišim državnim adresama zahtijevao je obustavu javnog sufinanciranja ovog lista, a na Milorada Pupovca – samo zato što je izdavač Novosti – odjednom je nasrnuo optužbama za ‘etnobiznis‘ i za smišljeno održavanje na životu hrvatsko-srpskih tenzija e da bi osigurao pritjecanje novca iz državnog proračuna. Tu klevetu zatim je spremno preuzela ovdašnja desnica i ne prestaje njome mlatarati po Pupovcu do današnjeg dana. Josipović se, usto, bio dao i u potragu za političkom alternativom Pupovcu unutar srpske zajednice, no uspio je samo u tome da samome sebi priušti još jednu u nizu blamaža.
‘Kako to da u vremenima u kojima su propali mnogi mediji ili su negdje na rubu propasti, jedino Novosti i Hrvatsko slovo uživaju državnu potporu?‘ glasno se pitao predsjednik države, ne zazirući u svom osvetničkom pohodu od svjesnog iznošenja laži i podvala koje nije bilo teško opovrgnuti i raskrinkati, počevši od toga da Novosti (i Hrvatsko slovo) zasigurno nisu jedini mediji u Hrvatskoj koji uživaju državnu potporu. Unatoč tome, do samog kraja nije odustao od slijepog nauma da zatre ove novine zbog privatne netrpeljivosti ili, u najmanju ruku, da zagorča život pojedincima iz Novosti i SNV-a za koje je procijenio da su glavni krivci za dovođenje u sumnju njegove razvikane moralne vertikalnosti.
Ni nekoliko godina kasnije, Josipović se, eto, nije dozvao pameti, pa i dalje živi u uvjerenju da je bez drugog predsjedničkog mandata ostao ponajprije zbog Novosti i Pupovca. Takav manjak dodira s realnošću izvrsna mu je preporuka za povratak u današnji SDP i za pokušaj oživljavanja zamrle političke karijere.
(Prvi tekst iz serije o aferi ZAMP možete pročitati ovdje.)
Lijepa naša haubico (2015.)
Vlada Zorana Milanovića odlučila je 2015. obilježiti 20. godišnjicu ‘Oluje’ organiziranjem vojne parade u Zagrebu, a mediji su danima kao glavnu atrakciju glorificirali novo najubojitije oružje HV-a, samohodne haubice PzH 2000, netom naručene iz Njemačke. Novosti su se pridružile slavlju objavivši na zadnjoj stranici satiričnu domoljubnu pjesmu ‘Lijepa naša haubico’ koja je veličala ljepotu i razornu moć modernog hrvatskog topničkog naoružanja, pozdravljala obnovu militantnog duha u režiji SDP-ove vlasti, kao i činjenicu da Haški sud nikoga nije kaznio zbog ubijanja srpskih civila i neselektivne upotrebe topništva u samoj operaciji ‘Oluja’.
Objava pjesme koja se poigravala riječima hrvatske himne bila je povod za dizanje još jedne hajke na Novosti, koju je ovog puta inicirao tadašnji predsjednik HSP-a Daniel Srb. HSP je podnio kaznenu prijavu protiv izdavača Novosti Milorada Pupovca, tadašnjeg glavnog urednika Ivice Đikića, izvršne urednice Tamare Opačić i novinara Nikole Bajte kao autora pjesme, zbog navodnog omalovažavanja nacionalnih simbola i provociranja hrvatskog naroda. Zaredale su slične prijave većeg broja pojedinaca i organizacija policiji i Državnom odvjetništvu, kao i brojne javne osude. Predsjednik ultrakonzervativne udruge Vigilare Vice John Batarelo nazvao je pjesmu ‘pamfletom mržnje’, HDZ-ov potpredsjednik Sabora Gordan Jandroković ustvrdio je da je riječ o ‘pljuvanju po hrvatskoj himni’, zastupnik HDZ-a i predsjednik Hvidre Josip Đakić tražio je prestanak financiranja Novosti, a SDP-ova zastupnica Ingrid Antičević Marinović, današnja ustavna sutkinja, izjavila je da se tu ne radi o satiri i da treba vidjeti postoji li kaznena odgovornost.
Bajto je u rujnu 2015. pozvan na razgovor u Sektor kriminalističke policije, gdje je ispitivan o značenju pjesme, no odluka Državnog odvjetništva čekala se još godinu i pol dana. U međuvremenu je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović napisala u svojem javnom pismu Pupovcu da je riječ o uvredljivoj pjesmi kojom se izruguje hrvatska himna. Širenjem animoziteta prema tjedniku Novosti naročito aktivno su se bavili članovi društva Hrvatski novinari i publicisti (HNIP), pišući tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu da se očituje o postupku i organiziravši tribinu na kojoj se tvrdilo da ‘Lijepa naša haubico’ vrijeđa hrvatski narod i državu. Iako je vodstvo Hrvatskog novinarskog društva (HND), kao i brojni novinari drugih redakcija, otpočetka stalo u obranu Novosti, pred Časnim sudom HND-a pokrenut je postupak protiv Bajte i Đikića zbog povrede novinarskih načela. Kada im je izrečena opomena zato što u pjesmi nisu uvaženi čast, ugled i dostojanstvo Hrvatske vojske, hrvatskog naroda i hrvatske države, Bajto je napisao žalbu koju nije podnio, nego objavio kao tekst u Novostima, pustivši da ta sramotna odluka HND-ovog tijela postane pravomoćna.
Konačno, u veljači 2017. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu odbacilo je kaznenu prijavu s obrazloženjem da je riječ o satiričnom tekstu koji predstavlja oblik slobode mišljenja i izražavanja zajamčene Ustavom RH. U rješenju je stajalo da objavom pjesme ‘nisu ostvareni elementi prijavljenog kaznenog djela, niti bilo kojeg drugog kaznenog djela za koje se postupak provodi po službenoj dužnosti’. Ispalo je da su zapravo svi oni koji su godinu i pol dana tražili kazneni progon i prozivali Novosti, uključujući i predsjednicu, neutemeljeno blatili i vrijeđali ugled ovog tjednika. Rješenje je stiglo usred nove hajke koju je na Novosti pokrenula Željka Markić.
(Pjesmu ‘Lijepa naša haubico’ možete pročitati ovdje.)
Ministrova ustaška kapa (2016.)
Novosti u veljači 2016. objavljuju na naslovnici fotografiju tadašnjeg ministra kulture Zlatka Hasanbegovića s ustaškom kapom na glavi. Fotografiju snimljenu 1996. na splitskoj Rivi, na kojoj mladi Hasanbegović pozira s mladim neonacistom Velimirom Bujancem, pronašao je novinar Hrvoje Šimičević u listu ‘Nezavisna Država Hrvatska’, koji je sredinom devedesetih u Zagrebu uređivao Srećko Pšeničnik, zet poglavnika Ante Pavelića i predsjednik ustaške organizacije Hrvatski oslobodilački pokret (HOP). Hasanbegović, koji je tada imao 23 godine, kod Pšeničnika je 1996. objavio i nekoliko tekstova u kojima je veličao ustaški pokret i zazivao Hrvatsku do Drine. Sebe je nazivao autentičnim hrvatskim nacionalistom, a ustaše slavio kao heroje, mučenike i šehide.
Iako su naznake o Hasanbegovićevim ideološkim uporištima postojale i prije početka njegova ministarskog mandata, primjerice u izjavama o ‘problematičnom’ državnom pokroviteljstvu nad komemoracijom u Jasenovcu te o antifašizmu kao ‘floskuli’ u Ustavu, njegove mladenačke fotografije i tekstovi što su ih objavile Novosti više nisu ostavljali dvojbi. Uspostavivši vlast s Mostom Bože Petrova i nizom ekstremno desnih strančica, tadašnji šef HDZ-a Tomislav Karamarko postavio je Hasnabegovića na poziciju s koje je ovaj krenuo u kulturkampf protiv ‘pseudoljevičarske hegemonije’ koja, kako je ustanovio, financijsku snagu crpi iz proračuna. Obznanio je, a kasnije i proveo, ukidanje državnih sredstava za neprofitne medije, srezao subvencije za kazališta koja su se odbila usuglasiti s nacionalističkim stavovima vladajuće stranke, politički podgrijavao histerične nacionalističke nasrtaje na HAVC… Kroz inicijativu ‘Kulturnjaci 2016.’ odgovorili su mu brojni kulturni radnici, tražeći smjenu ministra koji nema kompetencije u vođenju Ministarstva kulture i promovira opasni historijski revizionizam.
Tekst koji su objavile Novosti snažno je uzdrmao Hasanbegovićev položaj. Nakon objave teksta, opozicija je pokrenula interpelaciju o njegovom radu, ističući da s takvom prošlošću Hasanbegović ‘nigdje ne može biti ministar, čak ni u Poljskoj, samo u sadašnjoj Hrvatskoj’. Skandal je ubrzo prešao hrvatske granice. Francuske novine Liberation objavile su otvoreno pismo brojnih evropskih i svjetskih intelektualaca koji su se pridružili zahtjevima za Hasanbegovićevom smjenom, pod obrazloženjem da ministar kulture ‘glorificira ustaški režim’ i da ga se ‘mnogi ne libe nazvati fašistom’. U najpoznatijim svjetskim medijima kao što su The New York Times i The Guardian hrvatsku se vladu optužuje za promociju proustaških ideja. Vlada HDZ-a i Mosta predvođena instant-premijerom Tihomirom Oreškovićem na optužbe je odmahivala rukom.
Hasanbegović je isprva lažno tvrdio da je fotografija montirana, istovremeno se odbijajući očitovati oko literarnog veličanja Pavelića i NDH. S istim argumentima i manipulacijama podržavala ga je desnica u medijima i akademskim krugovima. Tvrdilo se da to nije ustaška nego HOS-ova kapa, iako je i HOS-ova kapa bila – ustaška kapa. Desničari su pokrenuli peticiju podrške ministru kulture, svaljujući krivnju na ‘protuhrvatsko ozračje’ u društvu. U danima i tjednima koji će uslijediti članovi redakcije Novosti, kako je to već uobičajeno prilikom objave materijala koji iritiraju desnicu, bili su podvrgnuti brojnim uvredama i prijetnjama.
Padom Karamarka i Oreškovićeve vlade, Hasanbegović gubi resor u novoformiranoj vladi Andreja Plenkovića, koji u koaliciju ponovo poziva političke predstavnike srpske nacionalne manjine. Karamarkov ministar kulture se napuštanjem HDZ-a i osnivanjem stranke Nezavisni za Hrvatsku još otvorenije pozicionirao na ekstremnoj desnici. Postigao je rezultat na lokalnim izborima u Zagrebu, gdje je u koaliciji s Milanom Bandićem uspio ukloniti Titovo ime s trga. Nakon što ga se riješio i Bandić, danas je nevažna politička fusnota, ali se posljedice HDZ-ovog ekstremizma - probuđenog za vrijeme Karamarka - itekako osjete u svim porama hrvatskog društva.
(Tekst Hrvoja Šimičevića s fotogalerijom možete otvoriti ovdje.)
Ustaška ploča u Jasenovcu (2016.)
Početkom prosinca 2016. na Portalu Novosti objavili smo vijest koju će odmah prenijeti svi važniji mediji u Hrvatskoj i regiji, a imat će i međunarodni odjek. Naš novinar Hrvoje Šimičević saznao je da su veterani HOS-a u centru Jasenovca, mjesta poznatog po zloglasnom ustaškom koncentracijskom logoru, postavili spomen-ploču poginulim suborcima koja sadrži ustaški pozdrav ‘Za dom – spremni’, pod kojim su deseci tisuća Srba, Roma i Židova poslani u smrt. U otkrivanju ploče, kako smo pisali, sudjelovali su Anto Đapić, Marko Skejo i drugi pojedinci zaslužni za HOS-ov ustaški imidž, dajući time jasan ideološki kontekst njenom postavljanju. Objava teksta izazvala je osude pristojnijeg dijela javnosti, ali i divljanje ekstremne desnice. Nakon što je Saborski odbor za Ustav zaključio da spornu ploču treba ukloniti, šef A-HSP-a Dražen Keleminec organizirao je prosvjed na kojem je oko 150 okupljenih uzvikivalo ustaški pozdrav pod prozorima SNV-a i redakcije Novosti. Taj prosvjed bio je razlog zbog kojeg je sljedeći broj Novosti izašao s crvenom petokrakom na naslovnici i naslovom ‘Zvizda vam materina’.
Umjesto da promptno makne sramotnu i za žrtve uvredljivu fašističku oznaku s područja genocida, Vlada RH se postavila kalkulantski i sam premijer Andrej Plenković počeo je gurati tezu o ‘dvostrukoj konotaciji’ tog pozdrava, prema kojoj su ga koristili ustaše, ali su pod njim ginuli i branitelji u Domovinskom ratu. Krenulo je političko prepucavanje između HDZ-a i SDP-a o tome tko je prvi odobrio registraciju grbova HOS-ovih veteranskih udruga s ustaškim pokličem, a uslijed pritisaka tih udruga Plenković je političku odgovornost preusmjerio na ‘stručnjake’. Njegovo Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima osnovano je u ožujku 2017. Povjesničari, sociolozi i radnici u kulturi različitih ideoloških predznaka, predvođeni liječnikom i šefom HAZU-a Zvonimirom Kusićem, dobili su godinu dana da donesu smjernice o korištenju simbola ‘totalitarnih’ režima. Povjesničar Hrvoje Klasić odbio je biti u Vijeću, ističući da ne želi sudjelovati ni u kakvom pokušaju izjednačavanja ustaškog i komunističkog pokreta.
Između postavljanja ploče i završnog dokumenta Vijeća, odvijala se galopirajuća revizija prošlosti u javnom prostoru, sa značajnim doprinosom Vlade. Nije Plenković samo odbio maknuti ploču s ustaškim pozdravom iz Jasenovca. Od 2017. vlast je počela financirati ‘istraživanje’ koje smjera dokazivanju da u Jasenovcu nikada nije postojao ustaški logor smrti. Proustaški revizionizam legitimirala je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović tvrdeći da se radi o ‘starom hrvatskom pozdravu’. U travnju 2017. SDP je pokrenuo, ispostavit će se, neuspješnu interpelaciju o radu Vlade, tražeći zabranu ustaškog pozdrava u znakovlju udruga i skidanje ploče u roku od osam dana. Stav Vlade ponukao je židovske, srpske i antifašističke organizacije da nastave bojkotirati službenu komemoraciju u Jasenovcu. Nakon dogovora s HOS-ovim veteranima, Plenkovićeva Vlada je u rujnu 2017. pod pritiskom koalicijskih partnera maknula ploču iz Jasenovca, ali samo da bi je postavila nekoliko kilometara dalje u Novsku, i to pored kosturnice pobijenih partizana.
Skandal je zaokružen u ožujku 2018., objavom sugestija spomenutog Vijeća. Iako pravno neobavezujući, tzv. dokument dijaloga je predlagao da se HOS-u odobri korištenje fašističkog simbola u komemorativnim povodima. S druge je strane predložena zabrana petokrake u posebnim okolnostima. Novosti su intenzivno pratile razvoj ove priče kroz desetke tekstova, a tada su otkrile i da je u zadnjim danima rada Vijeća ispred uzvika ‘Za dom – spremni’ u gotovo svim dijelovima dokumenta maknut pridjev ‘ustaški’, u paketu s napomenom da je petokraka ‘pozitivna baština hrvatskog naroda’. Tako je priča o fašističkoj simbolici u javnom prostoru iskorištena za nasrtaj na simbole antifašizma. HOS-ov ustaški pozdrav postao je u međuvremenu simbol napora veteranske desnice i retorički fundament svakog većeg nasrtaja na neistomišljenike u javnom prostoru, pa tako i na članove ove redakcije. Doduše, taj je usklik i ranije bio neizbježan završetak prijetećih pisama koje Novostima nerijetko šalju ‘HOS-ovci’.
(Ovdje možete pročitati vijest kojom smo pokrenuli raspravu o postavljanju ustaške ploče u Jasenovcu.)
Napad Željke Markić (2017.)
Nakon što je 2013. homofobnim referendumom uspjela izmijeniti ustavnu definiciju braka, udruga U ime obitelji Željke Markić se po dolasku HDZ-a i Mosta na vlast okomila na pojedince i organizacije čiji stavovi nisu bili po njenom ultrakonzervativnom ukusu. Novosti su redovno pisale o napadima Željke Markić na organizacije civilnog društva i neprofitne medije, a onda smo se u veljači 2017. i sami našli na meti. Udruga U ime obitelji tada je ispred Sabora održala konferenciju za medije na kojoj je predstavila svoj ‘Izvještaj o zloupotrebi proračunskog novca namijenjenog srpskoj nacionalnoj manjini’. Markićkini ljudi uzeli su po nekoliko tekstova trojice kolumnista Novosti – Milorada Krstulovića, Viktora Ivančića i Borisa Dežulovića – pa njihove metafore izvukli iz konteksta kako bi lažno optužili Novosti za ‘širenje mržnje, netolerancije i nesnošljivosti prema većinskom hrvatskom narodu’ i ‘pripadnicima većinske vjerske zajednice’. Udruga Željke Markić je od Vlade, Sabora i Savjeta za nacionalne manjine zatražila ukidanje Novosti, a svoj ‘izvještaj’ je podnijela i Državnom odvjetništvu, tražeći kazneni progon izdavača, urednika i novinara Novosti po članku 349. Kaznenog zakona koji predviđa isključivo zatvorske kazne. Članovi te udruge idućih su dana iznosili svoje optužbe u brojnim medijima, a onda pokrenuli i online peticiju za ukidanje Novosti.
Novosti su odgovorile paljbom iz svojih pera i naslovnicom ‘Koliko fašizma?’ sa slikom Željke Markić čiju je gornju usnu pokrivao crni pravokutnik. Željka Markić i njeni ljudi sami su ustvrdili da pravokutnik predstavlja hitlerovske brčiće, prijeteći zbog toga tužbom ukoliko sliku ne uklonimo s interneta, što, naravno, nismo učinili. Slijedila je još jedna naslovnica, ‘Ku Klux Plan’, s modificiranim logom udruge koja nas je proganjala. Izdali smo priopćenje na hrvatskom i engleskom jeziku, uputivši ga i na adrese niza domaćih i inozemnih institucija, organizacija za zaštitu slobode govora te diplomatskih predstavništava u Hrvatskoj. Naveli smo da se difamacijska kampanja kojom se novinare Novosti želi označiti kao državne neprijatelje odvija u kontekstu širokog nacionalističkog udara na civilno društvo, kulturne i nezavisne institucije u Hrvatskoj, čemu smo svjedočili u to vrijeme.
Pored Hrvatskog novinarskog društva, koje je priopćenjem upozorilo da optužbe udruge U ime obitelji predstavljaju ‘huškanje i širenje mržnje’, napade na Novosti osudila je i Evropska federacija novinara. U obranu Novosti stali su i brojni novinari drugih redakcija, kao i novinari i medijski stručnjaci iz cijele regije. Skupina medijskih stručnjaka u svojem pismu podrške istaknula je da su Novosti ‘ponos Hrvatske’ jer ‘kvalitetno i analitičko novinarstvo stavljaju u službu uzajamne emancipacije građana većinskih i manjinskih zajednica’. Saborski Klub zastupnika nacionalnih manjina jednoglasno je odbacio optužbe Željke Markić, navodeći da se one odnose na ograničavanje slobode izražavanja i neovisnosti redakcijske politike tjednika Novosti.
Kampanja protiv Novosti motivirala je dvije koordinacije braniteljskih udruga iz Splitsko-dalmatinske županije da podnesu kaznene prijave protiv trojice kolumnista Novosti prozvanih u Markićkinom ‘izvještaju’, na što je potom reagirala ugledna međunarodna organizacija za zaštitu slobode medija Reporteri bez granica, osuđujući ‘kampanju podizanja prijava i verbalnih napada koju nacionalističke skupine već nekoliko mjeseci orkestriraju protiv Novosti’.
Željka Markić ponovo se obratila premijeru Plenkoviću sa zahtjevom za ukidanjem Novosti u kolovozu 2017., kada joj je povod bila naslovnica ‘Lijepa naša lijepo gori’, koja se odnosila se na izvještaj o više od 20.000 objekata koji su uništeni i spaljeni 1995. tokom i nakon akcije ‘Oluja’. Prilikom tih napada podršku Novostima dala je i Međunarodna federacija novinara, prijavivši slučaj Novosti platformi Vijeća Evrope za zaštitu novinara. Članovi udruge U ime obitelji prozivali su Novosti i prilikom referendumske peticije u proljeće 2018. kojom su, pokazalo se neuspješno, tražili raspisivanje referenduma za smanjivanje političkih prava nacionalnih manjina.
(Saopćenje redakcije Novosti povodom napada Željke Markić možete pronaći ovdje.)
