Lana Barić: Moj mejnstrim i jedino što čitam
Prvo, gušt mi je otvorit te članke na portalu, gušt mi je otvorit tu novinu i u papiru, jer lipo figura, oku je ugodna, jednostavno opremljena, volim Alemove naslovnice, ne bombardiraju me redikulozni naslovi, na internetu ništa ne iskače odozdo i odozgo, ono, jedna lipa novina, s guštom kupim na trafici, usput vidim koja je trafikantica/trafikant domišljatije sakrio/la primjerak. Novosti su, realno, moj mejnstrim i jedino što čitam. To je najhumanija tiskovina u ovoj državi i kad je čitam, ne bojim se da ću naići na nešto što će me raspizdit ili mi slomit srce. U moru oportunista, čini mi se da za Novosti pišu ljudi kojima je stalo do toga o čemu pišu. Kvalitativno, dopušta mi reći mojih 18 ispita na žurnalistici, novinari Novosti su ljudi od zanata, ne kažem to samo zato što hrpa nas nikad nije prebolila Feral, nego tipa, kad čitam Dežulovića, masu i naučim, majke mi, ko’ dijete, gušt mi je to čitati. Onda, ponavljam malo ćirilicu, da ne zaboravim, jer ozbiljno štekam. Tako smo se lako odrekli čitavog jednog pisma. Glupo. Bojala sam se da Novosti neće preživjeti ovo ideološko taracanje proteklih godina, ali su tu, zalud prijeti ponor pakla, i bolje su nego što su bile.
Oliver Frljić: Sačuvali obraz novinarstvu
Činjenica da su Novosti doživjele svoj 1000. broj zasigurno je najveći poraz onih koji su sustavno radili na njihovom gašenju. Ovaj list je bio i ostao glasilo manjine, ali ne samo one nacionalne, nego svih onih manjina u Hrvatskoj koje se usuđuju misliti i čitati van nametnutih ideoloških okvira. U društvu koje se temelji na obračunu s pluralizmom mišljenja, Novosti nisu mogle očekivati drugo doli javno spaljivanje, bezbrojne sudske tužbe i sve druge zamislive i nezamislive napade iz arsenala nacionalne podlosti. Za mene osobno, Novosti su bile i ostale - kao uostalom i Feral - ono što je sačuvalo obraz hrvatskom novinarstvu. Zato toliko i smetaju onima kojima je novinarstvo bilo i ostalo isključivo sredstvo za udarce đonom političkih neistomišljenika. I zato im želim još 1000 brojeva (za početak).
Dubravka Ugrešić: Ne zaboravite na drugarice
Urednicima, suradnicima i cijelom timu Novosti od srca čestitam prije svega na izdržljivosti: nije, naime, lako održavati jednako visoki standard novinarstva u sredini gdje je novinarstvo tijekom gotovo tridesetak godina tako efikasno radilo na vlastitu samouništenju (istina, tomu su dobrano pripomogle i vlasti) i danas jedva da postoji; gdje su se obrazovni standardi srozali do te mjere da ni autori novinskih tekstova niti njihovi čitaoci više razumiju sadržaj novinske poruke; gdje je politička kultura na nultoj razini i gdje je profesionalna etika ispod svake prihvatljive razine.
Prva ključna pobjeda Novosti izborena je na njihovu početku, u njihovu pozicioniranju. Novosti su lako mogle kliznuti u tip novina za koje su im vlasti i dodijelile financijsku potporu: u etničko glasilo koje se bavi oživljavanjem sjećanja na narodne običaje, crkvene praznike, svece i jednako svete predstavnike etničkog identiteta. Na isti način, uostalom, mnoge europske države pacifiziraju svoje emigrantske etničke skupine udjeljujući im novac za njihov regularni identitetski fitness, jer jedino taj, čini se, osigurava mir u kući.
Upravo na jasnoj ideji što ne žele biti Novosti su u Hrvatskoj postale rijetke novine vrijedne čitanja. Da nema Novosti mnoge bi stvari ostale prešućene, od kriminalno-političkih opačina do života anonimnih, obespravljenih ljudi koji nemaju nijednog drugog načina da se čuje njihov glas. U Novostima smo vidjeli širinu novinarskih žanrova, kako se piše odlična novinska reportaža, kako izvrstan politički komentar, kako šaljivi feljton, kako novinska književnost, kako investigativno novinarstvo (iako za potonje jedva da igdje ima novaca i strpljenja).
Samo u jednom ‘detalju’ Novosti se ne razlikuju mnogo od drugih mahom žutih, posve nepotrebnih, ali izdašno financiranih tiskovina. Ako Novosti ne narušavaju opća pravila političke korektnosti, ako te novine nisu nacionalističke, rasističke, homofobne, ako u svojim temeljima imaju ugrađeno poštovanje manjinskih i drugih prava, kako to da s njihovih novinskih stranica zijeva tako očit deficit ženskih autorskih imena?! Voljela bih da netko od zaposlenika Novosti uzme kalkulator, izbroji ženska imena u svih tisuću tiskanih brojeva, pretvori ih u postotke i - demantira me.
Još jednom najiskrenije čestitke. I ne zaboravite na drugarice.
Andrej Nikolaidis: Novina budućnosti
Za Novosti pišu ljudi koji pišu najbolje. Prema tome, u Novostima bude objavljeno ono što je najbolje napisano. Novosti nemaju ništa zajedničko sa ostalim ‘manjinskim listovima’, koji se bave folklorom i nacionalnom istorijom. Novosti nemaju ništa zajedničko sa listovima čije uredništvo drži kako se sve bitno desilo u prošlosti, dok je budućnost tek prilika da se prošlost ponovi. Novosti su novina budućnosti: ne one kakva će biti, nego one kakva je mogla biti. Novosti nisu novina nacionalnog kiča, nego građanskog razuma, sumnje i odgovornosti. Novosti nisu novina nacionalne manjine: one su postale novina etičke i estetske, pa prema tome i političke manjine. Novosti su game changer.
