Hrvoje Zovko: Ne robuju nametnutim dogmama
Novosti su odavno prerasle okvire manjinskog glasila i postale važan dio novinarske scene u Hrvatskoj. Po meni to je njihov najveći uspjeh jer novinarstvo ne smije imati ograničenja bilo kakve vrste. Istinsko novinarstvo čitateljima odgovara na pitanja o društvu i svijetu u kojem živimo. Novosti su upravo takve novine, koje se bave važnim pitanjima i temama, pa i onima o kojima većina mainstream medija najčešće šuti. U njima prepoznajem i duh legendarnog Feral Tribunea čiji su neki od najvažnijih autora svoj novinarski život nastavili upravo u Novostima. Ne robuju nametnutim dogmama i spinovima. Propituju. Znalački ismijavaju konzervativne i retrogradne ideologe koji bi ih najradije vidjeli u getu manjinskog novinarstva. A Novosti su daleko više od toga. Uz informativnost i lucidnost, ponajprije na naslovnicama i naslovima, njeguju i lijepo pisanje. Stilski izbrušene rečenice koje su, u eri instant novinarstva, digitalnog doba i društvenih mreža, gotovo iščezle. Ozbiljno se bave filmskom i književnom kritikom, gotovo izgnanima sa stranica dnevnih novina.
Žarka Radoja: Važne sa svih strana granica zajedničkog jezika
‘Ideš za Hrvatsku? Dolaziš u Beograd? Donesi mi Novosti, molim te’, bila je i ostala molba prijateljima koji su putovali u gradove iz kojih su mogli doneti najnovije izdanje nedeljnika koji je delu novinarske ekipe u Srbiji bio i ostao ostrvo zdravog razuma. Ako ih ne vidiš odmah, zaviri u najzabačenije krajeve kioska, pa još malo ispod prvih redova nekih nepoznatih listova i videćeš – piše ‘Novosti’, usledilo bi uputstvo kako da nađu prve brojeve. Donesenom primerku radovali smo se kao da smo tek počeli otkrivati novinarstvo, komentarisali naslovnu stranu, delili ga između sebe, naglas čitali i učili. Dobro, ponekad, pa i često smo se smejali. I nadali se da ćemo sami stvarati slične prostore borbe za ono što se još uvek zove profesionalno novinarstvo. U vremenu pogrešno konstruisanih narativa i termina, fabrikovanih tema, vrištećih, sve-mi-reci-u-jednoj-rečenici naslova i dosadnih, kopipejst izveštaja – čitati tekstove koji dekonstruišu, otkrivaju, razgrću manipulativno nabacane hrpe reči čista je, profesionalna strast. Uz novinarstvo koje vidi šire od fizičkih i etničkih granica, koje prepoznaje uzroke i posledice identičnih nacionalističkih politika, razumevanje procesa posttranzicijskih društava u jugoslovenskom prostoru je lakše i jednostavnije. Zato su Novosti važne ne samo Hrvatskoj, nego i javnosti sa svih strana granica zajedničkog jezika. Novosti već duže imaju internet stranicu, ali još uvek jedni drugima kupujemo papirno izdanje neretko ga izvlačeći i danas, godinama posle, iz najzabačenijih krajeva kioska. Samo što sada znamo gde da tražimo.
Nikola Lunić: Dobra priča koja je teško pokrenuta
Prvi broj Novosti u izdanju Srpskog narodnog vijeća izašao je u decembru 1999. godine. Nitko tada nije slutio da će ovaj tjednik opstati i izrasti u nešto tako društveno veliko i relevantno. Naime, tada, na samom početku teško je bilo pronaći novinara koji je htio pisati za srpske Novosti, glavni urednik se dugo i uzaludno tražio, nije bilo financijskih sredstava, nije bilo čak ni neophodnih kompjutera. Mnogi tekstovi u redakciju stizali su napisani rukom ili pisaćom mašinom, počesto nisu bili ni napisani u novinarskoj formi. Tako je, na primjer, ekipa iz Vukovara predvođena legendarnim Milanom Trbojevićem Džegerom dolazila u Zagreb u Preradovićevu ulicu, gdje je tada bila redakcija, s dva kompjutera kao nužna ispomoć. Oni bi došli u kasne večernje sate s ta dva kompjutera koja bi sutradan nakon obavljenog posla vraćali u Vukovar. Dugo je trajalo to prenošenje kompjutera iz Džegerovog auta, zatim njihovo osposobljavanje i instaliranje u redakciji. Tek u odmaklim noćnim satima krenulo se s prepisivanjem, sređivanjem i uređivanjem tekstova. Sve je to trajalo do ranih jutarnjih sati. Poslije se sve ovo preselilo u Ilicu u prostorije Arkzina gdje su nas oko ponoći čekali dizajneri i grafičari Dejan Kršić i Dejan Dragosavac Ruta. Sada više Džeger sa sobom iz Vukovara nije ‘vukao’ kompjutere. I ovdje u Ilici smo dočekivali sretne zore i svitanja. Razišli bismo se tek kada je materijal bio gotov i poslan u štampariju, tada u Banja Luci.
Sve je poslije bilo vjerojatno lakše. Financijska sredstva su bila veća, izvjesnija i redovitija. Novosti su se sve više profesionalizirale, jačale i razvijale. Došla su velika novinska pera i Novosti su izrasle u nezaobilazni i relevantni medij. Od decembra 2007. u sklopu Novosti kao podlistak počeo je izlaziti i Privrednik, čime se oživio svojevremeno jedan od najutjecajnijih listova srpske zajednice u Hrvatskoj. Sve ovo zajedno je dobra priča koja je teško pokrenuta, ozbiljno se razvila i za nadati se je da će biti snage za njeno trajanje.
