Maja Sever: Pošten odnos prema čitateljima
Novosti su prave novine. Kao nekad kad smo čitali novine i čitali uopće, a ne preletavali preko naslova i fotki. Ono kad sjedneš, uzmeš kavu i ne radiš ništa drugo, nego samo čitaš.
I tekstovi su pravi novinarski, pošteni, analitički, često opaki pa se smijuljiš i pomalo zavidiš kako imaju petlje i talenta. Ali to je oduvijek tako, od Feralovaca nekad do Novosti danas. I to poštivanje forme novina, to volim. Vanjska politika koja se ne svodi na dva podnaslova i tri atraktivne fotke, već o događajima, npr. u Venezueli, možeš nešto i saznati. Volim kritike koje su zaista osvrti na film ili knjigu, a ne izvještaj o tome tko je došao na promociju. Reportaže iz kojih je jasno da je novinar zaista bio s ljudima na terenu i ispričao nam priču. Novosti čitam zbog tog poštenog odnosa prema čitateljima, tog osjećaja da je za njih novinarstvo još uvijek ozbiljan posao. Dio autora Novosti prošao je jednom gašenje novine tužbama i to u vremenima kada se zbog tužbi protiv Ferala nije cijela javnost dizala na noge. Čini mi se da danas, kad se ponavlja ušutkavanje tužbama, Novosti ne kalkuliraju previše i opet skupljaju tužbe jer pišu. I to cijenim. Ne skupljanje tužbi, nego novine koje se bave novinarstvom i dalje.
Ne mogu se sad tu dodvoravati kolumnistima, naravno da ih čitam jer ljudi stvarno dobro pišu, samo ću naglasiti da volim TV-kritiku, ali to moram napisati jer znam Rašetu.
Teofil Pančić: Uskličnik među novinama
Tek hiljadu? A ja Novosti, čini mi se, oduvek čitam. Samo su se ranije možda drukčije zvale, kao što je i kino Europa nekada bio kino Balkan. Ali suština je ista: mračno je unutra. U Novostima, doduše, nije mračno, ali zato oko njih jeste. I šta ti onda drugo preostane nego da se nazoveš ‘tjednik za racionalnu manjinu’? Aluzivna igra je jasna, mada je to mnogo više od igre. Jedine novine koje još vredi čitati jesu one ‘za racionalnu manjinu’. Koliko ih je? Logično – malo. Od Vardara pa do Triglava, sve da ih nabrojiš na prste, možda i ne baš sve prste.
Da nisu formatirane za racionalnu nego (samo) za nacionalnu manjinu, Novosti verovatno ne bih ni čitao: bile bi mi dosadne; sav taj identitetluk i to. A utoliko pre što je sve to s tobožnjim manjinstvima unutar jednog jezika nešto u šta uopšte ne verujem. Realno, Srbi u Hrvatskoj i Hrvati u Srbiji deo su većine, čak i kada ih aritmetička većina u tom svojstvu odbacuje. Otuda, u normalnije uređenom društvu, Novosti ne bi ni postojale, jer bi bile konstitutivno nemoguće, formacijski suvišne. Nacionalisti su, međutim, veštački stvorili manjine gde ih nema, i sada ima da ih ljuljaju, tetoše i finansiraju: to im je pravedna kazna. Novosti ih kažnjavaju pametno i brutalno.
Novosti su konceptom inkluzivne a kvalitetom ekskluzivne. Za njih pišu neki moji prijatelji, i širi krug ljudi koje cenim i do čijeg mi je mišljenja stalo. Ima i onih drugih, i to je OK. Ništa kao Novosti ne postoji nigde više ‘na ovim prostorima’. To će reći: ni tačka ni točka, nego uskličnik među novinama.
Drago Hedl: Impresivnih 1000 brojeva
Novosti su, uz tisuće problema, dogurale do 1000. broja i tako na neki način pridonijele u Hrvatskoj nikad proklamiranoj ideji ‘’neka cvjeta 1000 cvjetova”, mada je medijsko polje široko, ali smo daleko od 1000 cvjetova.
Znam s kakvim su se problemima suočavale kolege u Novostima (od kojih sam s nekima i sam vodio slične, zajedničke bitke dok smo radili u Feral Tribuneu, tjedniku koji je također bio sve samo ne miljenik vlasti), svih ovih godina pa je zaista impresivno da potpisuju 1000. broj. Valjalo je izdržati sve nasrtaje i prijetnje, verbalne i one koje su nerijetko ličile na ‘’diplomaciju drugim sredstvima”. Novosti su u tome uspjele, dajući ogroman doprinos, puno veći nego što to glasilo jedne nacionalne manjine objektivno može, borbi za bolju Hrvatsku, u kojoj će manjine uistinu biti ono što vladajući ponekad, s figom u džepu, znaju reći: bogatstvo koje čuva svaki većinski narod.
Čestitam kolegama jubilarni broj i nadam se da neće trebati još 1000 brojeva da se taj cilj ostvari.
