Branko Mijić: Primjer da neki puta valja i gorjeti
Kao pasionirani čitatelj papirnatih novina pod moralnom i materijalnom odgovornošću mogu reći da Novosti imaju najviše tekstova koje pročitam i najviše autora koji su mi nezaobilazni. Kao profesionalni novinar u Novostima nađem ideju i inspiraciju da i sam nešto napišem, nekada bukvalno i prepišem, kada se nešto bolje ne može reći, pa zašto onda patiti od ekskluzivnosti a ne biti poštar koji umnaža i šalje dalje. Kao građaninu ove države Novosti mi služe kao primjer da neki puta valja i gorjeti da bi se svjetlost vidjela dalje. Kao prijatelju koji drži do prijatelja Novosti mi dobro dođu da neprijateljima svojih prijatelja kažem kako su i moji neprijatelji. Kao drugu onih čije je mišljenje uvijek u manjini Novosti mi svakog tjedna kažu kako nikada nije bilo ni umno ni sportski biti na strani većine. Kao djetetu kojem je Politikin zabavnik bio omiljeno štivo Novosti mi osvježavaju pamćenje da je i ćirilica moje pismo. Kao ljubitelju nogometa Novosti mi daruju neprocjenjive kulturološke eseje Sinana Gudževića o sportu u kojem, ma što o tome tko mislio, ima dovoljno i filozofije i umjetnosti da ga se ne smije na prvu loptu eliminirati pogibeljnim startovima s leđa. I na koncu, kao onom kojem nije bitno samo što novine pišu već i kako grafički izgledaju, Novosti mi svakog tjedna daruju malo remek-djelo na naslovnicama Alema Ćurina. Nastavite tako još 1000 puta.
Damir Pilić: Vraćaju me u zlatno doba novinarstva
Tjednik Novosti čitam, volim i poštujem zato što me podsjeća na vrijeme kad je bog novinarstva hodao po zemlji. To je bilo vrijeme s kraja 1980-ih i početka 1990-ih, kad je stari sistem popuštao stegu nad medijima, a novi sistem im još nije stigao staviti brnjicu. Danas, kad su novine u Hrvatskoj i općenito na Balkanu masovno pretvorene u oglasne ploče materijalnih, političkih i korporativnih interesa njihovih privatnih vlasnika, uz neizbježnu poplavu trivijalija kojima cilj nije da čitatelja informiraju nego da ga zaglupljuju, Novosti me vraćaju u to zlatno doba novinarstva, kad novinari nisu patili zbog cenzure i bolovali od autocenzure.
Kod Novosti mi je važno i to što – za razliku od dobrog dijela medija u Hrvatskoj - dosljedno poštuju antifašističke vrijednosti na kojima se ustavno temelji ova zemlja, odnosno što dosljedno ukazuju na višegodišnju puzajuću agresiju radikalne hrvatske desnice.
Ukratko: Novosti čitam zato što iz njih mogu doznati ne samo kako živi srpska manjina u Hrvatskoj, nego i kako živi hrvatska većina. Paradoksalno je, ali istinito, da upravo jedno manjinsko glasilo daje najprecizniju sliku Hrvatske 21. stoljeća.
Ivica Buljan: Registriranje društvenih poremećaja
Kupovina Novosti ostala je rijetka navika iz prošlih vremena kad sam čitao sve štampane dnevne i tjedne novine. Danas su ih zamijenili portali. Kad čitam kolumne Viktora Ivančića i Borisa Dežulovića održavam misaonu kondiciju na čijem se uništavanju dnevno radi. Novosti su glas svake manjine i radikaliziraju pitanje kako stigma doprinosi oblikovanju manjinske subjektivnosti.
Klasificiranje pojedinaca i skupina u inferiorne kategorije ima za posljedicu modificiranje odnosa prema svijetu tih pojedinaca i skupina. Ali taj pojedinac i skupina je ono što jest samo zato što će se riječi - to jest, kolektivna povijest društvenog poretka - taložiti u jeziku i društvenim fantazijama koje izražava, registrirati. Novosti su upravo to, registriranje društvenih poremećaja, ali i vrhunaca koji obilježavaju ovo vrijeme.
