Donosimo kronologiju Novosti od izlaska na kioske u dva nastavka. U prvom dijelu pročitajte što se dogodilo u razdoblju od 2010. do 2015., a ostatak kronologije, koji se odnosi na zadnje tri godine, pročitajte u ponedjeljak.
2010.
Reporter Novosti Davor Konjikušić proveo je Badnju večer uoči pravoslavnog Božića sa Srbima povratnicima na Kordunu. Baka Darinka Komadina iz Donjeg Budačkog kraj Krnjaka pripremila je kolače, žito i sarmu za Božić, na koji će biti sama, uz televizor kao jedino društvo. Osmijehom pokušava sakriti tugu: ‘Ubija me ova samoća, teško mi je. Jedva čekam da umrem. Da su makar moja djeca sa mnom.’
‘Srbi iz Hrvatske najveće su žrtve rata’, kazao je u intervjuu Novostima predsjednik Stjepan Mesić pri kraju svojeg drugog mandata.
U povodu 15 godina od prijedloga mirovnog plana Z-4 objavljujemo njegov integralni tekst, s kojim se građani nikada nisu imali priliku upoznati. Da su ga hrvatska vlada i kninski Srbi bili prihvatili, slažu se sugovornici Novosti, vojnih akcija ne bi bilo pa tako ni egzodusa Srba iz Krajine. Međutim, ‘političare tog vremena, sa obje strane, nije zanimalo ništa drugo osim teritorija’, kazao nam je tada Žarko Puhovski.
Hrvatska je dobila novog predsjednika, Ivu Josipovića. Istovremeno, beogradska dopisnica Tatjana Tagirov izvještava kako je spisak optuženih ili osuđenih za ratne zločine u Hrvatskoj prvi put dostavljen u Beograd. O događajima u Srbiji tada i sljedećih godina još pišu Drago Kovačević, Dejan Kožul i Saša Ilić, a rad ovog neformalnog dopisništva koordinira pisac i publicist Tomislav Marković. I naš stalni književni kritičar Saša Ćirić također je iz Beograda.
‘Kristallnacht – Zadar 1991.’ naslov je teksta novinara Ernesta Marinkovića objavljenog u ožujku o događajima koji su do danas ostali prešućeni u hrvatskim medijima i javnosti. I Zadar je imao svojevrsnu kristalnu noć, samo što se ona odigrala usred bijela dana, a umjesto imovine Židova na meti je bila imovina Srba. Naime, 2. svibnja 1991. mahnita je rulja, oboružana palicama, kamenjem, ali i vatrenim oružjem, demolirala i pljačkala ugostiteljske, trgovačke i ostale objekte u vlasništvu Srba. U gomili je bio i veći broj uniformiranih i naoružanih policajaca koji su vikali ‘Ajmo momci, brže malo s tim’, posvjedočio je Novostima Đuro Kresović, tadašnji šef Kaznenog odjela zadarskog Općinskog suda. Pljačkalo se, kaže, kolektivno i neskriveno, a opustošeni su kako privatni objekti tako i oni u vlasništvu jugoslavenskih i srpskih poduzeća.
Novosti odlaze u Međimurje, jer je Europski sud za ljudska prava utvrdio da je Hrvatska odgovorna za diskriminaciju i kršenje prava na školovanje petnaestero romskih učenika. ‘Nas ne veseli što će država biti kažnjena jer se bojimo da će to pokvariti našu situaciju, a želimo da naši unuci odrastaju u miru’, kažu u Udruzi Roma Međimurja.
U broju 537 izlazi prvi ‘Stogodnjak’, stalna rubrika Đorđa Ličine koja bez prestanka izlazi sve do danas, zamišljena kao, kako je uz prvi nastavak napisao sam autor, ‘čitanka iz prošlosti, nešto poput svaštarskog kalendara. Pregršt raznovrsnih priča o tome kako je srpski korpus u Hrvatskoj živio na ovim prostorima točno prije stotinu godina. Čime se bavio, što ga je zaokupljalo, kakvim je sve bizarnostima bila ispunjena njegova svakodnevica’.
Ekonomska je kriza na vrhuncu, a radnička klasa daleko od odlaska u raj. Objavljujemo osobne priče radnika u posrnulim poduzećima, ali i onih nezaposlenih. Zbog višemjesečne neisplate plaća radnici Poljoprerade iz Hrvatskog Leskovca štrajkaju i tvrde: ‘U komunizmu je bilo bolje.’ ‘Treći maj radnicima’, poručuju pak iz riječkog brodogradilišta. I narednih godina nastavit ćemo pisati o najvažnijim radničkim borbama protiv sumnjivih prodaja nekadašnjih industrijskih giganata, korumpiranih uprava i stečaja, protiv niskih plaća i loših radnih uvjeta. Sustavno pratimo događaje u Željezari Sisak i tamošnjoj Rafineriji, u kutinskoj Petrokemiji i Croatia Airlinesu, pili smo gorku kavu u Gredelju, proveli dan s čistačicama u školi, vozili se u kabini sa strojovođama kako bismo se uvjerili u njihov sve gori položaj, radili reportaže iz splitskog i pulskog brodogradilišta, lovili morske pse s umaškim ribarima, proveli dan s radnicama trgovačkih lanaca… Prvi pišemo o makinacijama oko tekstilne industrije Kamensko i s time povezanim novčanim transakcijama između suradnika Miroslava Kulte, medijskog magnata Ninoslava Pavića i vlasnika Agrokora Ivice Todorića. Većina medija ignorira te tekstove, a Novosti uz portal Index do sloma Agrokora ostaju jedan od rijetkih koji se usuđuju kritički pisati o najvećem poduzetniku i oglašivaču u zemlji i regiji.
Kritički pišemo i o projektu tzv. kontroverznog poduzetnika Tomislava Horvatinčića koji je uz blagoslov gradonačelnika Milana Bandića uzurpirao javnu površinu u zagrebačkoj Varšavskoj ulici. Sa svibanjskog prosvjeda u Varšavskoj, gdje su građani tijelima branili dio koji je kasnije postao ulaz u podzemnu garažu, novinar Igor Lasić izvještava: ‘Posve partizanski, okrenuti priručnim sredstvima, podupirući foliju ostacima ograde, kartonskim kutijama, zatečenim letvama, ljudi su u Varšavskoj tako realizirali svoj mali bricolage, bodro materijalizirajući novo lice društva u nastajanju. I baš je stoga bilo veselo vidjeti jednog od rukovodećih ljudi Volksbanke kako se mukotrpno pokušava automobilom probiti iz Varšavske – predstavnik globalnog kapitala ulovljen u mrežu građanskog otpora, konačno.’
U povodu godišnjice Bljeska Paulina Arbutina obilazi zapadnu Slavoniju, gdje Srbi i nakon 15 godina čekaju početak ekshumacije svojih stradalih i kažnjavanje odgovornih za ratne zločine. ‘Sjetimo se tragičnih sudbina dviju porodica Vuković iz Medara. Sedmero Vukovića je sahranjeno. Vuković Milutin sa suprugom Cvjetom i kćeri Draganom od devet godina, Vuković Ranko sa suprugom Anđelijom, kćeri Gordanom od devet godina i sinom Goranom od 11 godina. Šta su razmišljali ti vojnici kada su ubijali tu djecu? (…) I zašto za nedužnu djecu i starce nitko nije odgovarao, a dobro se zna koja je jedinica i pod čijim zapovjedništvom ovuda prolazila’, ispričao je Nikola Radmanović našoj novinarki.
Na ljeto donosimo priču ‘Tko su pravi trovači iz 1991?’ u kojoj otkrivamo da Darinka Škorić namjerava podići tužbu za klevetu protiv Žarka Domljana, prvog predsjednika višestranačkog Sabora, jer je njezinog pokojnog supruga, otpuštenog šefa saborskog restorana Milana Škorića, na javnoj televiziji nazvao kosovcem i udbašem koji je mogao potrovati zastupnike. Zagrebački Županijski sud Domljana je 2012. oslobodio, a žalbu Darinke Škorić na tu presudu Ustavni je sud 2013. odbacio. ‘Mislim da Domljana sud nije imao hrabrosti osuditi’, kazala je nakon svega Novostima.
U sklopu trećeg Subversive Film Festivala Srećko Pulig razgovarao je s profesorom ekonomije Michaelom Lebowitzom. On i njegova partnerica, marksistkinja Marta Harnecker, svojedobno su bili savjetnici venezuelanskog predsjednika Huga Chaveza.
Od lipnja 2010. do lipnja 2014. uz Novosti izlazi ‘Aktiv – prilog za teoriju prakse’ koji uređuje Srećko Pulig. U tom formatu izašlo je osam brojeva Aktiva (od toga jedan dvobroj), koji su obrađivali sljedeće teme: ‘Misliti partizanstvo’, ‘Marksizam/marksizmi’ u dva dijela, ‘Jugoslavenski studiji’ u dva dijela, ‘Novi stari svijet’ i ‘Jugoslavenski izbori’. U njemu su surađivali mnogi domaći eminentni teoretičari, njih pedesetak, među njima Darko Suvin, Rastko Močnik, Miklavž Komelj, Ivana Momčilović, Slobodan Karamanić, Boris Buden, Gal Kirn, Branimir Stojanović, Primož Krašovec, Andreja Živković, ali i autorski kolektivi, poput onih koji su iznijeli teze o mračnom raspadu. Bilo je i stranih, a nama bliskih autora, poput Samira Amina, Françoisa Nicolasa i Jodi Dean. U jednom trenutku projekt je imao i potporu Zaklade Rosa Luxemburg, što mu je omogućilo da održava i okrugle stolove i konferencije, poput one ‘Mišljenje revolucije nakon izdane revolucije’ iz 2012. u Zagrebu. U suradnji sa SNV-om i VSNM-om Grada Zagreba Aktiv je 2013. održao simpozij u povodu 20 godina od smrti jugoslavenskog filozofa Gaje Petrovića. Nakon pokretanja portala Novosti arhiva Aktiva u potpunosti je digitalizirana i pristupačna je kao posebna rubrika na portalu.
Novinar Saša Kosanović piše o onome što političari uporno nastoje prešutjeti u vukovarskoj tragediji: o ubojstvima nekoliko desetaka Srba u Vukovaru u proljeće i ljeto 1991., dakle prije napada JNA na grad.
Mirna Jasić donosi seriju tekstova o srpskim civilima ubijenima 1991. u Sisku. ‘Oko 21.30 pozvonio je prvi susjed, s kojim sam 20 godina živjela u istoj zgradi. Iako u civilu, držao je pištolj s prstom na obaraču. Pitao je Milenka ima li i on pištolj, pa naredio da krene s njim. Pratio ga je i jedan u uniformi, bez oružja, koji je rekao da će mi se sin vratiti’, ispričala joj je Desa Đapa, koja je tog 22. kolovoza 1991. posljednji put vidjela svog sina.
Posjetili smo selo Otišić u Cetinskoj krajini, gdje je prije rata živjelo oko 1.500 Srba. Umjesto stanovnika, danas je u njemu divlje odlagalište otpada.
Udarna priča godine postaje naslovnica Novosti ‘Obadva, obadva su pala!’ od 1. listopada 2010., u povodu koje je pokrenuta prva hajka na Novosti, uz sudjelovanje vojnog i političkog vrha. Odlukom Predsjedništva SNV-a kao izdavača Novosti, Rade Dragojević 22. listopada prelazi na dužnost odgovornog urednika, dok glavni urednik postaje Ivica Đikić, bivši urednik riječkog Novog lista, a ranije urednik i novinar u Feral Tribuneu. Predsjedništvo SNV-a poručilo je pritom da je ta odluka u cilju daljnjeg jačanja i afirmacije tjednika i da nije ni u kakvoj neposrednoj vezi s raspravama i događajima koje je izazvala naslovna strana Novosti s padom dvaju MiG-ova.
Dva mjeseca kasnije Novosti se proširuju sa 32 na 40 stranica i dobivaju čvršću strukturu uz uvođenje nekoliko stalnih rubrika. Ivica Đikić, uz kojeg uredništvo još čine dotadašnji izvršni urednici Andrea Radak i Petar Glodić, počinje pisati politički pregled tjedna ‘Rabljena sedmica’. Sarajevski novinar Eldin Hadžović u rubrici ‘Balkan prolaz’ donosi vijesti iz regije, a naš kazališni kritičar Bojan Munjin piše kulturnu rubriku ‘Kult ličnosti’.
Boris Rašeta dobiva današnju kolumnu ‘TV rašetanje’, a uvodi se i rubrika ‘Intrigator’, s dvije stranice manjih tekstova i karikaturom našeg stalnog suradnika od početka 2010. Borivoja Dovnikovića Borde, koju do 2015. uređuje Nikola Bajto, a od tada Petar Glodić. Na redakturi Novosti surađuje Darija Mažuran-Bučević, a prijelom i dalje rade Ivica Družak i Darko Matošević, koji do danas čine stalni grafički pogon našeg tjednika.
2011.
Već u prvoj godini prodaje na kioscima Novosti postaju relevantan medij čiji se tekstovi sve više prenose i citiraju. Kritički pišemo i o hrvatskom i o srpskom nacionalizmu, osuđujemo svaki ratni zločin neovisno o tome koja ga je strana počinila, bez razlike obilazimo manja mjesta i ruralne krajeve u kojima ljudi, koje god nacionalnosti bili, teško žive. Reporter Dragan Grozdanić i fotograf Jovica Drobnjak posjetili su tako hrvatske doseljenike u Gračacu koji su 1990-ih izbjegli iz Kaknja, Bugojna, Travnika i Zenice. Sukladno rješenjima koja je potpisivao nekadašnji ministar obnove i razvitka Jure Radić, useljavali su se u kuće izbjeglih Srba. Krajem ljeta u istom smo kraju obišli domaćinstva koja žive bez struje.
Od početka te godine Novosti se štampaju u Tiskari Zagreb. Tekstove o aktualnim domaćim temama i književnu kritiku za nas počinje pisati Boris Postnikov, današnji izvršni urednik i autor rubrike ‘Neprijateljska propaganda’. Redovne filmske, glazbene i književne kritike u Novostima objavljuju Damir Radić, Bojan Munjin, Dario Grgić, Marko Pogačar, Saša Ćirić, Dragan Jurak, Dinko Kreho i drugi suradnici.
U svibnju 2011. Novosti su došle do ratnog dnevnika Danskog bataljuna UNCRO-a iz 1995. u kojem su iz sata u sat bilježena sva zbivanja kojima su danski vojnici svjedočili iz neposredne blizine u periodu od 4. kolovoza, kada je počela operacija Oluja, do 10. kolovoza, kada su završile borbe oko Dvora. Iz njihovog je dnevnika vidljivo da su na dan ubojstva devetero hendikepiranih srpskih civila u zgradi škole, u Dvoru bile prisutne i hrvatske snage. Taj će događaj, poznat kao ‘masakr u Dvoru’, sljedećih godina izazvati niz kontroverzi, a o njemu je snimljen i dokumentarni film.
U procesu pristupanja Hrvatske EU-u Banskim dvorima noćnu moru predstavlja poglavlje 23 o pravosuđu i ljudskim pravima, pa se aktualiziraju i intenziviraju istrage o ratnim zločinima. DORH je formirao timove za istragu osam nacionalno i 120 lokalno prioritetnih ratnih zločina: Vukovar, Sisak, Varivode, Novo Selo Glinsko…
Početkom lipnja uprava Radio-televizije Srbije ispričala se građanima Srbije i regije zbog govora mržnje 1990-ih. Ispriku Hrvatske radiotelevizije na tu temu još uvijek čekamo.
U reportaži pod naslovom ‘Ulica lokalna, sramota globalna’ upozoravamo da i u Slavonskom Brodu jedna ulica nosi ime ustaškog doglavnika Mile Budaka, i to baš ona u kojoj je smještena tvornica ‘Đuro Đaković’, koja ime duguje jednom od osnivača KPJ.
Uz nevladine udruge poput Documente, Građanskog odbora za ljudska prava ili Inicijative mladih za ljudska prava, sada i novije lijeve inicijative u Novostima prepoznaju medij putem kojeg mogu doći do šire javnosti. Ekonomska kriza i kriza kapitalizma nameću sve intenzivnije rasprave na lijevom političkom spektru, a za Novosti govore teoretičari i aktivisti poput Mate Kapovića, Mislava Žitka, Stipe Ćurkovića, Nikole Vukobratovića, Ankice Čakardić, Domagoja Mihaljevića i drugih. Pišemo o klasnoj borbi, feminizmu, direktnoj demokraciji, a svoje argumente protiv ulaska Hrvatske u ‘Europu kapitala’ u Novostima iznose Antifa Zagreb, Crvena akcija, Mreža anarhosindikalista, Radnička borba, Centar za radničke studije i drugi.
2012.
Istraživši slučaj o kojem je počeo pisati portal Index, naš novinar Nikola Bajto otkrio je da su tvrtke predsjednikova prijatelja Marka Vojkovića dobile posao iz snova sa ZAMP-om upravo preko Ive Josipovića, u vrijeme dok je on bio glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja. Nakon tih otkrića predsjednik se žestoko obrušio na Novosti i poveo politički rat s njihovim izdavačem Miloradom Pupovcem.
Novosti se pojačavaju novinarskim doajenima Milanom Gavrovićem i Tomislavom Jakićem, koji i danas neortodoksno pišu o temama iz ekonomije, društva i vanjske politike. Branimira Lazarin prati pak kulturnu politiku i iz broja u broj objavljuje tekstove i intervjue s osobama s kulturne i društvene scene.
Sustavno pišemo o problemima obitelji civilnih žrtava rata. Dragana Bošnjak, naša dopisnica iz Vukovara, u ožujku donosi priču Bogdana Lukića koji svakog mjeseca pola svoje penzije uplaćuje u državni budžet. Naime, ovaj je 75-godišnjak tada dugovao ukupno 49.500 kuna jer je izgubio sudski spor za naknadu štete zbog smrti svoje supruge Ane, ubijene u ljeto 1991. Lukići su krajem jula napustili Vukovar, svi osim Ane, koja je kao Hrvatica vjerovala da je nitko neće dirati. No zbog suprugove srpske nacionalnosti dvaput su je vodili na ispitivanje, a treći put se nije vratila…
Prema izvještaju UNHCR-a, te se godine u Hrvatsku vratilo svega 55 povratnika, što znači da je povratak Srba praktički zaustavljen. Novosti upozoravaju da je Hrvatska u proteklih 20 godina izgubila čak 395.030 stanovnika srpske nacionalnosti ili 68 posto prijeratne srpske populacije.
Nakon što ih je 2011. nepravomoćno osudio na dugogodišnje kazne, Haški sud je 16. studenoga 2012. oslobodio hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača. Usred sveopćeg nacionalističkog slavlja kojem se pridružila većina hrvatskih medija, Viktor Ivančić u svojoj kolumni ‘Uvrede & podmetanja’ piše: ‘Uvucite me još snažnije u udruženi pothvat negiranja udruženog zločinačkog pothvata. Ispunite moje poricanje ponosom i slavom. Uvjerite me dodatno da su ubojstva i paleži djelo svih nas, odnosno djelo Kolektivnog Nikog, pošto mi ne ubijamo i ne palimo. Poopćite me jednodimenzionalno. Preparirajte me etnonacionalno. Karajte me karirano.’
Novosti se u studenome pojavljuju u redizajniranom izdanju, za koje je zaslužna agencija za brendiranje i dizajn Parabureau, odnosno Igor Stanišljević, Damir Bralić i Nikola Đurek. Za današnju prepoznatljivu glavu našeg tjednika korišten je ‘Balkan tiposistem’ Marije Juze i Nikole Đureka koji objedinjuje latinično i ćirilično pismo, a za koji su njih dvoje 2014. osvojili Veliku nagradu Hrvatskog dizajnerskog društva. Što se samog izgleda novina tiče, ideja Parabureauovih dizajnera je bila, kako sami kažu, da se ‘sveopćem vizualnom neredu koji dominira u domaćim medijima suprotstavi pristup koji se bazira na minimumu iskorištenih grafičkih elemenata kako bi se naglasak vratio na tekst i novinarstvo’.
Dopisničke vijesti iz sredina u kojima žive Srbi dobivaju dvostruko više prostora i od sada se objavljuju na osam stranica u podlisku ‘Kronika’ koji kontinuirano uređuje izvršni urednik Novosti Petar Glodić. Uz pojedine tekstove u ostatku lista, približno polovica sadržaja ‘Kronike’ donosi se na ćirilici. Za ‘Kroniku’ rad manjinskih institucija najviše prati Nenad Jovanović, iz Zagreba još pišu Paulina Arbutina i Mirna Jasić, a iz Karlovca Milan Cimeša. S terena se godinama javljaju Dragana Bošnjak, Vladimir Jurišić, Goran Gazdek, Jovan Nedić, Miroslav Mašić, Zoran Popović, Danijela Havranek, Igor Mrkalj, Zoran Vitanović i brojni drugi dopisnici.
2013.
Na samom početku godine donosimo tekst Nikole Bajte ‘Generalni pokrovitelj’ s ekskluzivnim fotografijama objekata koje je Ivica Mudrinić, tadašnji predsjednik uprave HT-a i Hrvatske udruge poslodavaca, 2011. bespravno podigao na svojem posjedu na zaštićenom kornatskom otoku Žutu. Otkriće Novosti rezultiralo je kaznenom prijavom šibenske policije protiv Mudrinića, koji je objekte, što ih je očito namjeravao legalizirati po novom zakonu, na kraju morao srušiti. Ta je priča smjesta odjeknula u svim medijima, a Novosti su je istražile doznavši za nju od kolega iz drugih redakcija koje je nisu smjele objaviti jer se radilo o velikom oglašivaču. Kao javno financiran neprofitni medij, neovisan o reklamama, Novosti su pokazale da i zbog toga mogu upoznati javnost s pričama koje drugi mediji prešućuju.
Razgovarali smo s Janisom Varufakisom, članom pobjedničke lijeve Sirize i tada novoimenovanim grčkim ministrom financija. ‘Iako sam marksist, spašavam kapitalizam jer njegov kolaps stvara ogromne ljudske gubitke i najbolji je saveznik nacista i rasista, a ljevica ne zna kako odgovoriti na ogromnu depresiju kapitalizma. Socijalizam ili nešto bolje od kapitalizma može se pojaviti jedino u vrijeme rasta kapitalizma’, kazao je našoj novinarki Teni Erceg. Osim Varufakisa, za Novosti su do danas govorili mnogi svjetski poznati lijevo orijentirani teoretičari, pisci i aktivisti: sociolog Zygmunt Bauman, teoretičar David Harvey, profesor prava Costas Douzinas, filozofi Jacques Rancière i Alain Badiou, lingvist i teoretičar Noam Chomsky, pisac i aktivist Tariq Ali, mađarski marksist G. M. Tamás, nekadašnji član RAF-a Karl-Heinz Dellwo, feministkinja Silvia Federici, teoretičarka Catherine Samary, dobitnik Pulitzera Chris Hedges i brojni drugi. Popis sugovornika s našeg govornog područja je nepregledan jer smo intervjuirali na stotine ljudi: književnika, redatelja, glumaca, likovnih i drugih umjetnika, filmaša, teoretičara, profesora, novinara, glazbenika, političara, aktivista… i drugih pojedinaca koji su se našli u žiži zbivanja.
U travnju pišemo o antićiriličnom derneku ‘Ne ćirilici u Zagrebu’ na Trgu bana Jelačića, na kojem je sudjelovalo oko 20 tisuća ljudi, a organizirao ga je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Dok su neki govornici poručivali da je na djelu urota protiv Hrvatske i prijetili da neće dopustiti postavljanje ćiriličnih ploča, dio okupljenih uzvikivao je ustaški poklič. Bio je to uvod u jesenska antićirilična dešavanja u Vukovaru za kojih su čekićem razbijene neke dvopismene ploče postavljene na gradske institucije. Forsirajući pobunu protiv ćirilice, dobro umrežene i organizirane udarne sile hrvatske desnice i veteranskih udruga pokrenule su u sprezi s HDZ-om jednu od svojih akcija protiv vlade Zorana Milanovića.
U Gračacu u lipnju bilježimo provalu etničke mržnje: nakon što je za općinsku načelnicu izabrana Nataša Turbić iz HDZ-a, u centru se okupila masa koja je smjenu vlasti popratila otvorenim vrijeđanjem sugrađana srpske nacionalnosti. ‘Ubij Srbina’, ‘Srbe na vrbe’ i pjevanje Thompsonovih pjesama s naglaskom na stihu ‘stići će vas naša ruka i u Srbiji’ obilježili su dovršetak lokalnih izbora. I dok se Srbi u Gračacu nisu usudili izaći iz kuća, policija nije spriječila govor mržnje koji je uznemirio brojne mještane.
Goran Gazdek donosi priču o varaždinskom profesoru Ivanu Hitiju koji je kao pripadnik HV-a 1992. spasio kulturno blago SPC-a tako što ga je iz razrušenog Vladičanskog dvora u Pakracu evakuirao u zagrebačku Nacionalnu i sveučilišnu knjižnicu. Naš novinar Milan Cimeša piše o sudskom epilogu tzv. karlovačkog slučaja Zec, ubojstvu više članova obitelji Roknić: 22 godine nakon zločina, na devet godina zatvora osuđen je bivši pripadnik rezervnog sastava MUP-a Željko Gojak.
Paulina Arbutina obišla je 14 povratnika u selu Strmici na granici s BiH, smještenih u oronuloj školi koja služi kao prihvatni centar. Njihove priče su potresne: više su gladni nego siti, dva mjeseca dobivaju samo kruh, žlicu krumpira ili riže i jednu kobasicu. ‘Da sam znala što me čeka, poginula bih na svom kućnom pragu’, gorko je kazala 79-godišnja Milka Mileusnić.
U kolovozu novinar Miroslav Edvin Habek otkriva da je ‘tajni’ čuvar arhive predsjednika Franje Tuđmana, na temelju čijeg mišljenja Vlada odlučuje kome će dati odobrenje da joj može pristupiti, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost (UVNS), krovno državno obavještajno-sigurnosno tijelo, kao i javnosti gotovo nepoznato povjerenstvo na čijem je čelu Joško Badžim, šef analitike UVNS-a. Novosti prve donose snimke Tuđmanove arhive, a desetero javnih ličnosti u njima apelira da se pristup toj arhivskoj građi omogući svim istraživačima i da se onemogući da obavještajci diskrecijski odlučuju tko je podoban da ima uvid u Tuđmanove spise.
Novosti u listopadu donose popis velikog broja slučajeva nacionalističkih ispada diljem Hrvatske koji su u vezi s porastom antićirilične histerije od početka godine. U Vukovaru je dvaput prijavljeno raspačavanje letaka s protusrpskim sadržajem i verbalno je napadnut predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović; u Krnjaku je grupa navijača Torcide na putu za Zagreb razvalila ulazna vrata općinske zgrade i skinula zastavu srpske manjine; povratnik iz sela Macuta kraj Voćina pretrpio je prijetnje smrću od susjeda; na parkiralištu u Zagrebu razbijeno je staklo na automobilu SNV-a; na splitskim Bačvicama demoliran je automobil beogradskih registracija; skinute su dvojezične ploče s pročelja vukovarskog Zavoda za zapošljavanje i mirovinsko osiguranje i Državnog inspektorata; Udbina je ostala bez čak četiri ploče itd. Upozoravamo da je i NDH imala zakonsku odredbu o zabrani upotrebe ćirilice. ‘Napad na ćirilicu je ustaški sindrom’, ocijenio je umirovljeni profesor prava Nikola Visković u razgovoru s Igorom Lasićem.
‘U Vukovaru treba hrabrosti da se zaboravi’, rekao je pak G. M. Tamás našem novinaru Radi Dragojeviću, ‘sentimentalisti stalno propisuju obavezu da se pamti. To je glupost. Upravo suprotno, morate zaboraviti jugoslavenski rat, da ga ne biste ponovili. Zaustaviti neprijateljstva trebao bi biti zadatak svih nas koji se smatramo prijateljima i Hrvata i Srba.’
Početkom prosinca održan je referendum o ustavnoj definiciji braka kao životnoj zajednici žene i muškarca. Brojne LGBT osobe, aktivisti i aktivistkinje i svi solidarni građani potaknuti su na istupe u medijima u borbi za ravnopravnost, a protiv homofobnog referenduma. Organizirala ga je javnosti dotad malo poznata građanska inicijativa U ime obitelji na čelu sa Željkom Markić. Vrijeme koje dolazi pokazat će da je to bila tek naznaka šire agende međunarodno umreženih ultrakonzervativaca sklonih nacionalizmu.
2014.
Novosti upozoravaju da su nakon ulaska Hrvatske u EU usporeni postupci za ratne zločine koje su počinili pripadnici hrvatskih snaga. U prva četiri mjeseca, a ni kasnije, nije pokrenuta nijedna istraga, a kamoli da je za ratni zločin optužen neki pripadnik HV-a ili MUP-a.
U ožujku te godine naš kolumnist Marinko Čulić s još nekolicinom članova redakcije odlazi u Ljubljanu, na osnivački kongres Inicijative za demokratski socijalizam, i nakon toga u svojoj ‘Aritmetici politike’, u kojoj često kritizira jalovost naše socijaldemokracije, piše tekst ‘Povratak socijalizma’, kao mogućnosti koju donose stranke i pokreti takvog profila.
Premda je i ranije povremeno objavljivao u Novostima, redakciji se kao stalni kolumnist u svibnju pridružuje pjesnik i prevoditelj Sinan Gudžević. Prva kolumna, naslovljena ‘Ne jamči – zapovijed paganske Biblije’, izašla mu je u 750. broju i otada nije bilo nijednih Novosti bez njegova ‘Maksimira i Mirogoja’. ‘Strpljiva i odana half linija lista Đikić, Radak, Družak mi je svjedok da sam priloge slao i iz autobusa, s trajekta, sa aerodroma, a i s planine, kad grom učini da cio dan nestane struje’, napisat će Gudžević u povodu svoje stote kolumne. Nedavno je Fraktura izdala knjigu njegovih kolumni u dva toma, ‘Zvijezde nad Brazilom’ i ‘Demon po imenu Sutra’.
U ljeto te godine Novosti su u nekoliko nastavaka ekskluzivno objavile sažetak prijedloga medijske strategije nastalog u mandatu ministrice kulture Andree Zlatar Violić. Dokument, čiju je izradu koordinirao tadašnji glavni savjetnik za medije Milan F. Živković, moćne medijske kuće preko svojih poluga u vlasti žestoko su napadale i on nikada nije zaživio, iako su pojedini elementi, poput obaveznog uvođenja redakcijskih statuta i projektnog javnog financiranja neprofitnih medija, ipak provedeni.
Internetsku stranicu www.novossti.com, na kojoj smo jednom tjedno objavljivali besplatnu elektronsku verziju štampanog izdanja, u listopadu 2014. zamjenjujemo novom domenom www.portalnovosti.com, s mogućnošću odabira čitanja na latinici ili ćirilici. Tamara Opačić, izvršna urednica Portala Novosti, koji je također oblikovao Parabureau, dok je za programiranje bio zadužen Marko Vuković, ujedno postaje nova članica redakcije. U 2015. godini, prvoj nakon redizajna, Portal Novosti imao je 5,5 milijuna posjeta, a ubrzanim rastom u 2018. zabilježio je 15 milijuna posjeta. Tokom tjedna na portalu se sukcesivno objavljuju tekstovi iz štampanog izdanja, a od kraja 2016. sve je više tekstova pisanih izravno za portal, u čijem su razvoju Novosti imale veliku podršku američke organizacije National Endowment for Democracy. Tako smo vijest o postavljanju ustaške ploče u Jasenovcu najprije objavili na Portalu Novosti, odakle su je odmah preuzeli mediji u Hrvatskoj i regiji. Samo na portalu bio je objavljen i komentar Tomislava Jakića ‘Svjetla se gase u Evropi’, napisan nakon koordiniranog terorističkog napada u Parizu u studenome 2015., koji su prenijeli brojni drugi mediji i koji s blizu 100.000 ulaza još uvijek drži rekord portala. Najviše posjeta uglavnom imaju tekstovi naših kolumnista, osobito Borisa Dežulovića (kao što su ‘Ko to tamo peva’ o Thompsonu u autobusu srebrnih nogometaša, ‘Šupačka Hrvatska’ o gaženju slabijih i drugačijih, ‘Dorin dnevnik’ o govoru ministra Krstičevića) i Viktora Ivančića (primjerice ‘Zašto je glup?’ o Ninu Raspudiću, ‘Zastave’ o dočeku nogometaša, ‘Što je dobro u Hrvatskoj?’ o fašizaciji). Veliku čitanost imale su i istraživačke priče Novosti o Zlatku Hasanbegoviću, Thompsonu, zagrebačkom sveučilištu, Robertu Pauletiću i druge, kao i pojedine priče iz ‘Kronike’ i brojni intervjui (s Gordanom Gadžić, Milom Kekinom, Jadrankom Brnčić, Milivojem Beaderom, Mirjanom Karanović, Dubravkom Ugrešić…).
Vraćamo se još kratko u 2014. U studenome otkrivamo kako su predsjednik Ivo Josipović, brojni SDP-ovi ministri i drugi dužnosnici čitavim nizom izravnih ugovora o bagatelnoj nabavi osigurali Josipovićem konzultantu i komunikacijskom savjetniku Marku Rakaru poslove vrijedne više od milijun proračunskih kuna. No Povjerenstvo za sukob interesa na čelu s Dalijom Orešković smatralo je da Rakarova bliskost s pojedinim visokim dužnosnicima nije predstavljala njihov sukob interesa.
2015.
Pišemo o izbjeglicama iz Afrike i s Bliskog i Srednjeg istoka smještenima u staroj ciglani u Subotici, koja im služi kao tranzitni kamp za nastavak puta prema Mađarskoj i dalje prema zapadnoeuropskim zemljama. Novosti će narednih godina objaviti čitavu seriju tekstova i reportaža, pretežno iz pera i objektiva Davora Konjikušića, o sudbinama onih koji su primorani proći balkanskom, bosanskom ili nekom drugom rutom. Nastavljamo pratiti i prolazak izbjegličkog vala kroz Hrvatsku u vrijeme vlade Zorana Milanovića, a naročito aktivnosti organizacija civilnog društva, podržavajući njihove napore i kritički pišući o onima koji su širili histeriju od ‘ekonomskih migranata’.
Novosti donose priče i iz onih krajeva svijeta gdje se ne živi tako mirno kao na zapadu Europe: objavili smo reportaže Jerka Bakotina i Nikole Kuprešanina iz Rožave, autonomnog područja na sjeveru Sirije; Hrvoja Ivančića iz Južnog Sudana; iz ukrajinskog Harkova pišemo uoči tamošnjih lokalnih izbora; javljamo se iz Bejruta i Libanona, Jeruzalema, Betlehema, Hebrona, pa i Nairobija. Rade Dragojević i Davor Konjikušić izvještavaju iz tzv. Džungle, izbjegličkog šatorskog naselja kraj Calaisa; Tena Erceg uhvatila je raspoloženje ljudi na ulicama Barcelone uoči odluke španjolskog parlamenta o nepriznavanju katalonske autonomije.
U tekstu ‘Nikada u rat, ni na jednoj strani’ Tamara Opačić i Dragan Grozdanić donose priče dezertera iz Hrvatske koji su devedesetih odbili sudjelovati u ratu. ‘Mnogi koji su odbili uzeti oružje ostali su, poput mene, i bez posla’, kazao nam je jedan od junaka ove priče.
Početkom kolovoza za Novosti počinje pisati jedan od osnivača Ferala, novinar i pisac Boris Dežulović. ‘Hoćete li priču o 5. avgustu? Evo jedne: 5. avgusta ujutro vojnici su upali i u uspavano ličko mesto Lovinac, uhvatili pet tamošnjih pružnih radnika, izveli ih iz sela, brutalno masakrirali i bacili u žbunje. Dve hiljade Lovinčana u paničnom je strahu pobeglo preko planine, a od svega stotinak starih i nemoćnih što su ostali u svojim kućama, nakon tog 5. avgusta ubijeno je njih četrdeset i pet. Eh, da: bio je to 5. avgust 1991. godine. Lovinac je, naime, bio hrvatsko selo, a ubojice tada u uniformama Vojske RSK’, napisao je Dežulović u prvoj kolumni. One su u početku izlazile na ćirilici i pod egidom ‘Srpska posla’, čemu će se i kasnije po potrebi vraćati, a poslije prelazi na ‘Ugovor s đavlom’ u kojem obrađuje hrvatske teme.
Pišemo o potrebi demilitarizacije Oluje: u povodu 20 godina od te vojne akcije objavljujemo opsežan temat ‘Oluja’ u kojem, između ostalog, podsjećamo na zločine počinjene nad Srbima nakon te vojne operacije. ‘U svojim govorima na stanicama Vlaka slobode 26. kolovoza 1995. Tuđman je dosta precizno iznio smisao slavne humanitarne operacije. Na primjer: ‘I još ih ima, ovdje kod vas! O dvadeset dva suca u Karlovcu, sedmero su Srbi.’ Ili: ‘Neka im je sretan put, nisu stigli ponijeti ni devize, ni svoje prljave gaće”, napisao je Ivica Đikić u ‘Abecedariju Oluje’. Donosimo i foto-esej o izbjeglim Srbima iz Hrvatske koji su smješteni u izbjegličkim naseljima kraj Beograda; podsjećamo na nespremnost Hrvatske za iskreno suočavanje s naličjem te ratne pobjede, kao i na to da je za zločine u Oluji donesena samo jedna pravomoćna osuđujuća presuda.
Priču za pravu filmsku ratnu dramu nalazimo u selu Perni kraj Vrginmosta, gdje se naš reporter Vladimir Jurišić susreo s Milanom Kovačevićem (90), koji ni za rata nije napustio svoj dom. Drugog dana Oluje, kada su hrvatski vojnici prolazili kroz selo, dogodilo se nešto što je ostavilo dubok trag u njegovu životu. ‘Vojska je ušla u pusto selo. Prolazili su cestom, ulazili su u dvorišta, pregledavali ima li koga, a kad su došli do moje kuće, u čudu su zastali. Majka i ja na pragu stojimo k’o dva kipa. Priđe nam zapovjednik, ne stariji od 25 godina, odmjeri nas od glave do pete. Ja ga pozovem u kuću. Sjednemo za stol, izvadim flašu rakije, natočim njemu i sebi i podignem čašu. On prihvati. Upita me za zdravlje, a ja polako ispričam ukratko svoj život i svoje nedaće, objasnim kako nisam pobjegao jer imam staru majku, a i konje. Najednom, čovjek se rasplaka. Suza suzu stiže. Brzo zatvorim vrata da to ne vide njegovi vojnici, a on plače li plače. Potekoše suze i meni, zagrlim ga da olakšam obojici…’, ispričao je Milan Kovačević našem reporteru koji redovno obilazi usamljene Srbe povratnike.
Sa 95-godišnjom Savom Stambolijom, koja godinama živi sama u Donjem Selištu kraj Gline, tako je dočekao pravoslavni Božić. ‘Izvinite što je hladno, štednjak nikako da povuče kako treba, pa vatra jedva tinja, a ja ne znam što je, znam samo da mi je hladno’, bilo je prvo što mu je rekla. ‘Našem novinaru nije bilo druge nego zasukati rukave i vidjeti zašto se vatra guši. Kratak odvod iz peći u dimnjak bio je potpuno začepljen od gareži, no nakon čišćenja, vatra je veselo zapucketala i sveta večer u kućici Save Stambolije postala je prijatna i topla. Kako smo se za ovu posjetu ranije pripremili, starici smo uručili darove SNV-a i redakcije Novosti, što ju je toliko dirnulo da nije mogla zaustaviti suze’, napisao je Jurišić.
Nakon vojnog mimohoda kojim je vlada Zorana Milanovića odlučila obilježiti 20. godišnjicu Oluje u Zagrebu, Novosti objavljuju antimilitarističku pjesmu ‘Lijepa naša haubico’, koja je poslužila kao povod za još jednu hajku na redakciju.
Cijelu godinu pratimo šatoraške aktivnosti u Savskoj 66, gdje je nakon razbijanja ćiriličnih ploča u Vukovaru bio formiran stožer za rušenje SDP-ove koalicijske vlade. Širenje antisrpskih poruka potpirivao je tadašnji šef HDZ-a Tomislav Karamarko, objavljujući da HDZ više nikada neće u koaliciju sa SDSS-om. Formiranjem HDZ-ove Domoljubne koalicije, u koju ulaze i ekstremno desne stranke, Karamarko počinje odašiljati i poruke o tome da se više neće moći slobodno javno govoriti i da će s proračuna maknuti civilno društvo. Branitelji iz Savske sekundiraju toj politici. ‘Već licitiranje s brojkom od 100 tisuća agresorskih vojnika ukazuje na to da je riječ o antisrpskoj politici’, piše Zoran Daskalović o zahtjevu braniteljskih udruga da se napravi popis pripadnika agresorske vojske.
U studenome su održani parlamentarni izbori i upravljanje državom preuzimaju Karamarkovi jurišnici u suradnji s Mostom Bože Petrova. Marinko Čulić u kolumni pod naslovom ‘Parlamentarna NDH’ piše: ‘Prvi put, naime, u ovih dvadeset i pet godina prisustvujemo eruptivnom oživljavanju latentnog ustaštva kao dijela hrvatske stranačke politike, a odmah zatim i antisrpstva kao vitalnog dijela tog ustaštva, iz kojeg ono crpi svoju temeljnu supstancu.’
Nastavlja se
