Venecuelska opozicija 30. prosinca odlučila je ukinuti paralelnu vladu, a time je svoj položaj izgubio i Juan Guaidó, političar kojeg je parlament u siječnju 2019. imenovao privremenim predsjednikom zemlje. Parlamentarnu većinu su, naime, činili protivnici predsjednika države Nicolása Madura. Nasljednik Huga Cháveza na vlasti je od 2013. godine, međutim, opozicija je sporila legitimnost predsjedničkih izbora iz 2018. smatrajući da su bili uvelike nepošteni, dok je prema Madurovim oponentima izlaznost bila jedva 25 posto. Tada je eskalirala višegodišnja kriza vlasti, koja se ogledala i u tome da je zemlja naredne četiri godine imala dvojicu predsjednika.
Oko pitanja legitimnosti venecuelske vlasti podijelio se i svijet, pa je tako pedesetak uglavnom zapadnih zemalja i njihovih saveznika priznalo Guaidóa kao zakonitog predsjednika, dok je tridesetak ostalih – uključujući Kinu, Rusiju, Tursku i Kolumbiju – poduprlo Madura. Zapadne zemlje uvele su sankcije Madurovoj vlasti, a opozicija je odbila priznati i rezultate parlamentarnih izbora 2020. na kojima je premoćno pobijedila Ujedinjena socijalistička partija Venezeule.
Odlukom o raspuštanju paralelne vlade opozicija je definitivno odustala od pokušaja vaninstitucionalnog obaranja Madura, pokušaja koji je imao nedvosmislenu podršku Sjedinjenih Država i tadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Međutim, ispostavilo se da je Madurov režim izdržljiviji nego se pretpostavljalo, pa su se nade opozicije ispuhale. Već u toku 2021. započeli su pregovori predstavnika vlasti i opozicije u Meksiku, a opozicija je prihvatila i sudjelovanje na regionalnim izborima održanima te godine. Situaciju u korist Madura dramatično je okrenuo rat u Ukrajini: s obzirom na okretanje od ruskih energenata, diplomatska važnost naftom bogate Venezuele enormno je porasla. U studenom je na klimatskoj konferenciji COP27 francuski šef države Emmanuel Macron Madura oslovio kao "predsjednika", dok je administracija američkog predsjednika Joea Bidena olabavila sankcije protiv državnog naftnog koncerna PDVSA, a realizirana je i razmjena zatvorenika.
U međuvremenu se bitno izmijenila geopolitička situacija u Južnoj Americi – vlast su, naime, izgubili Madurovi protivnici Iván Duque u Kolumbiji i Jair Bolsonaro u Brazilu, a njihovi nasljednici Gustavo Petro i Luiz Inácio Lula da Silva daleko su skloniji aktualnoj vlasti u Caracasu. Sve u svemu, ne čudi da se opozicija okrenula strategiji dogovora s Madurom i pokušaju dolaska na vlast redovnim izborima, pa makar oni bili i nepošteni. Istog dana kada je izglasala raspuštanje paralelne vlade, odlučila je uspostaviti komisiju koja bi nadgledala provođenje sljedećih predsjedničkih izbora zakazanih za 2024. godinu, što znači da namjerava na njima sudjelovati. Upravo se o uvjetima njihovog održavanja raspravlja na spomenutim pregovorima u Meksiku uz posredovanje Norveške.
Smirivanje političke situacije moglo bi blagotvorno djelovati i na prevladavanje katastrofalne humanitarne situacije. Već na prvom sastanku predstavnici opozicije i Madurove vlasti dogovorili su se o oslobađanju tri milijarde dolara zamrznute imovine venezuelskih vlasti u inozemstvu, a taj bi se novac trebao utrošiti na opskrbu hranom i socijalne projekte. O hitnosti tih poteza govori i podatak da, prema recentnom istraživanju, 94 posto stanovnika Venezuele živi u siromaštvu, a više od polovice nema na raspolaganju dovoljno hrane. Gubitnik ovakvog razvoja situacije je, naravno, sam Guaidó, koji je odluku o raspuštanju paralelne vlade okarakterizirao kao "skok u provaliju".
