Osim što za račun velikog brata s druge strane Atlantika moraju proganjati najpoznatijeg svjetskog borca za javni interes, u Londonu utamničenog Juliana Assangea, britanski sudovi našli su se u neobranom grožđu i zbog namjere SAD-a da u Venezueli izvrši državni udar i smijeni vladu predsjednika Nicolasa Madura. Prvi pokušaj da se to učini dogodio se u siječnju prošle godine, kada se opozicijski političar Juan Guaidó na ulici proglasio predsjednikom države unatoč tome što je Maduro šest mjeseci ranije pobijedio na izborima. Guaidóa je potom kao legitimnog predsjednika države priznalo 50-ak država svijeta, uključujući SAD i Veliku Britaniju, no Maduro i njegovi pristaše uspješno su odoljeli i nizu drugih akrobacija koje je Guaidó u međuvremenu izveo uz pomoć svojih sponzora iz Washingtona.
Kako bi narod Venezuele bacila u što veću bijedu i tako ga prisilila da se okrene protiv Madura, američka administracija pooštrila je ekonomske sankcije protiv njegove nominalno socijalističke vlade, a u raljama tih sankcija našlo se i venezuelansko zlato vrijedno nešto više od milijardu dolara, koje je vlada Venezuele još ranije spremila u trezor britanske središnje banke. Priklještena sankcijama koje su zajedno s nedostatnim ulaganjima i lošim upravljanjem venezuelansku naftnu industriju bacile na koljena, Madurova vlada pokušala se dočepati svoga zlata, no britanska joj ga je vlada odbila vratiti, uz obrazloženje da Maduro nije legitimni šef države, već da je to Juan Guaidó, koji je pak britansku banku zamolio da Maduru ne da zlato jer će ga on ‘zloupotrijebiti u koruptivne svrhe’.
Kako bi se iskobeljali iz ove zavrzlame, čelnici Bank of England požalili su se potom da su se našli između dvije vatre te od Visokog suda u Londonu zatražili da on presudi. Sud je to u srpnju i učinio, zaključivši da je Ujedinjeno Kraljevstvo ‘nedvosmisleno kao predsjednika Venezuele priznalo Juana Guaidóa’, pa shodno tome središnja banka nije dužna vratiti zlato Nicolasu Maduru. Madurovi odvjetnici na ovu su se odluku, naravno, žalili, a Žalbeni je sud prije nekoliko dana donio odluku suprotnu onom Visokog suda. Odbacio je prethodnu presudu i zaključio da je britansko priznanje Juana Guaidóa kao predsjednika države ‘dvosmisleno, odnosno u najmanju ruku nije nedvosmisleno’. Venezuelanski odvjetnici tvrdili su naime da britanska vlada, unatoč tome što ne odobrava vlast Nicolasa Madura, u Caracasu i dalje ima svoga veleposlanika, dok je veleposlanica Venezuele koju je imenovao Maduro također i dalje u Londonu, što je samo po sebi oblik priznavanja Madurove vlade i ‘realnosti stanja na terenu’.
Žalbeni sud slučaj je potom poslao nazad na Visoki sud, zatraživši od njega da odredi ‘priznaje li britanska vlada g. Guaidóa kao predsjednika Venezuele sa svim pripadajućim ovlastima ili i g. Madura priznaje kao osobu koja također uživa neke ili sve ovlasti predsjednika Venezuele’. Sudska bitka oko venezuelanskog zlata stoga se nastavlja, a britansko Ministarstvo vanjskih poslova bit će, po svemu sudeći, pozvano da na sudu razjasni svoj stav oko toga tko je po njima predsjednik Venezuele.
