Republika Hrvatska 31 godinu poslije ubojstva Saše Saška Gešovskog (1971.), nevinog vojnika JNA na redovnom služenju vojnog roka, nije pronašla hrabrosti i dostojanstva da obilježi mjesto njegove smrti. Ovaj makedonski regrut ubijen je kraj splitske Banovine, tada zapovjedništva Vojnopomorske oblasti, ispred koje je demonstrirala razjarena masa prosvjednika, među kojima je bilo najviše škverana, tražeći deblokadu Kijeva.
Do sada nitko nije odgovarao za njegovo ubojstvo, ali zato postoje razne varijante i priče koje su već prerasle u legende splitskih ulica odakle su tog majskog dana u svijet otišle potresne scene davljenja vojnika JNA u transporteru, dok je za to vrijeme na drugoj strani, na ulazu u zgradu Banovine, ubijen Gešovski, a ranjen drugi makedonski regrut Toni Stojčev.
Danas, jedan od rijetkih Splićana koji osjeća ljudsku potrebu da skrene pažnju na ubijenog Makedonca u uniformi JNA, jeste aktivista Marko Gaj koji već duži niz godina, redovno, jednom godišnje, splitskim vlastima podnosi zahtjev za postavljanjem ploče posvećene Sašku Gešovskom ispred Banovine. Naravno, bezuspješno, bez rezultata i odjeka.
- Još prije tri godine podnio sam zahtjev da se postavi spomen-ploča posvećena Sašku. Predlažem da se na njoj napiše da je bio nevina žrtva prosvjeda održanog 6. maja 1991. Tekst bi trebao biti i na hrvatskom jeziku i latinici, ali i na makedonskom jeziku i ćirilici. Čovjek je nevina žrtva. On nije bio na ničijoj strani. Uopće ne ulazim u to tko ga je ubio, to je nebitno u ovom slučaju. Saško je nevina žrtva politika koje su dovele do strašnog rata. On je simbol svih nevinih žrtava rata po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Nebitno koje nacije i vjere bili - poručuje splitski aktivist Marko Gaj i izražava razočaranje ponašanjem organizatora okupljanja građana koje se svake godine održava 6. maja ispred Banovine povodom sjećanja na taj splitski događaj '91.
- Okupe se ljudi, intonira se hrvatska himna, održi minut šutnje za pokojnog predsjednika i branitelje, ali nitko da spomene nevinog vojnika-regruta koji je na tom mjestu ubijen. Saško je bio Makedonac, običan vojnik, nije bio nikakav komandant. Ne vidim razlog zašto splitske vlasti ne bi postavile tu ploču - govori Gaj, ističući da se za vrijeme gradonačelnika Ivice Puljka Komisija sastala 11. aprila, ali podneseni zahtjev za Saškovom pločom nije razmatran.
- Jedino su raspravljali o postavljanju Torcidine ploče, ništa drugo, iako im je moj zahtjev za Saškovom pločom bio upućen. Vrlo zanimljivo kako neke ploče imaju prioritet. Moj zahtjev nisu trebali kopati iz arhive, jer ga redovno svake godine dostavljam. Obavijestio sam i gradonačelnika i Gradsko vijeće o tome i naglasio da bi bilo lijepo postaviti tu ploču zbog Saškove obitelji, dok su njegovi majka i otac živi - ističe Gaj, zaključujući kako je očito i dalje prisutan strah od zamjeranja političkoj desnici.
- Od HDZ-ove vlasti nisam ništa ni očekivao, iako je čak i Kerum govorio da bi Sašku trebalo postaviti ploču. Zanimljiv je bio prijedlog SDP-ovog gradonačelnika Ive Baldasara, koji je isto pričao kako bi „malom“ trebalo postaviti ploču unutar Banovine, da se ne vidi, s obrazloženjem kako puno ljudi poslom dolazi u Banovinu, te da će imati tako imati priliku vidjeti ploču. Katastrofalno. Nadam se samo da će se za života Saškovih roditelja ploča postaviti na mjestu ubojstva, ispred Banovine – kazao je Marko Gaj.
