Dvije godine nakon katastrofalnih poplava koje su pogodile Srbiju, ali i cijelu regiju, one su ponovno aktualna tema u Srbiji. Ovoga puta stradao je središnji i južni dio zemlje, a najgore je bilo u Čačku, Novom Pazaru i Kraljevu, Arilju, Lučanima, Topoli, Požegi, Bajinoj Bašti, Ivanjici, Raškoj, Ljigu, Rači, Trsteniku, Prijepolju i na dijelu teritorija općina Kosjerić, Nova Varoš i Ćićevac. Najgore je to što su mnoga mjesta i sela poplavljena i prije dvije godine, u svibnju 2104., i još se uvijek nisu oporavila od prošle katastrofe.

Ljudima koji su iznova stradali nije ni do čega, a vlast je ponovno pokušala da njihovu nesreću upregne u predizbornu kampanju. Bolje rečeno, odmah se počelo govoriti o ‘stoljetnim vodama’ koje napadaju Srbiju, i to nakon dva dana kiše, iako količina koja je pala ni izdaleka nije kao ona prije dvije godine.

Čim se voda razlila u Preljini i Konjevićima kod Čačka, tamo se uputio (bez kišobrana) premijer Aleksandar Vučić u pratnji Velimira Ilića, inače Čačanina, ministra bez lisnice zaduženog za izvanredne situacije. Ilić, za kojega nitko živ ne zna što uopće radi, izjavio je da se tu ništa ne može jer je za poplave – odgovoran Bog, da bi mu se ubrzo u toj ocjeni pridružila i Srpska pravoslavna crkva, koja je preko svoje internetske stranice odgovornom za poplave uputila i posebnu molitvu: ‘Gospode, nemoj nas sasvim predati propasti i gladi i pogibiji, i neka nas silna voda ne poplavi, nego se u gnevu opomeni milosti i, mada nismo zaslužili, sažali se na nas radi dobrote svoje i kao dobar pomiluj stvorenja svoja i delo ruku svojih i brzo izbavi od svakoga zla…’

‘Kako je moguće da nikada nema za prevenciju, a onda ima za naknadu štete, koja je višestruko veća nego prevencija? Kako je moguće da još uvek ne shvataju da je lakše i mnogo jeftinije sprečiti nego lečiti?’ pita Bojan Pajtić

Vučić je onda, najavljujući još veću katastrofu, objavio da će na području cijele zemlje biti proglašena izvanredna situacija zbog poplava. Zašto za cijelu zemlju, nitko nije shvatio u prvom trenutku. A onda je stigao i odgovor na to razumno pitanje: izvanredni parlamentarni, te vojvođanski i lokalni izbori su raspisani za 24. travnja, a zabrinuta vladajuća Srpska napredna stranka zbog situacije prekida svoju predizbornu kampanju sve dok traje izvanredna situacija.

U prijevodu: na televizijama se slika samo premijer sa svojom svitom, obećava novac i obnovu uništenoga svuda i svima, a svatko tko se drzne da ostane u kampanji dok ‘traje situacija’ teški je izdajnik i, uostalom, kriv za to što se narodu opet dogodilo. Nikome da padne na pamet da se ukazuje u javnosti, osim njemu, jer to su njegove redovne aktivnosti. ‘To sam radio od prvog dana otkada sam postao predsednik Vlade. I neću da prekidam. I neću sebi da oduzimam pravo da radim zato što to traže besposličari’, grmi Vučić, koji je već danima prije poplava obilazio seoske škole i zapuštene toalete koje će obnoviti (čim prođu izbori).

S druge strane, odgovor na pitanje zbog čega su se na istim lokacijama za njegove vlasti – a već je četiri godine praktički prvi i jedini čovjek od moći, mimo svih institucija koje neprekidno urušava – ponovile poplave, javnost nije dobila, usprkos tome što je 2014. godine država kao pomoć dobila 162 milijuna eura za sanaciju i obranu od poplava. Direktor Kancelarije za upravljanje javnim ulaganjima Marko Blagojević, na to mjesto postavljen nakon poplava 2014., činjenicu da su nadležni jednako nespremno dočekali i ovogodišnje pravda time da su ‘pravila takva’ da se novac Evropske unije može iskoristiti samo tako da se nasipe vrati u prethodno stanje. I dodaje, sve hvaleći domete ‘poplavbenih’ neimara: ‘Sa druge strane, da smo svaki nasip činili većim, pitanje je da li bismo uspeli da uradimo 304 lokacije, za šta je utrošeno tri milijarde dinara.’

Za razliku od vlasti, oporbeni Bojan Pajtić, predsjednik vojvođanske Vlade – a u Vojvodini je zaštita od poplava funkcionirala, jer je tamo u protekle dvije godine investirano oko tri milijuna eura u slabe točke na savskim nasipima – konstatira da se proračun Srbijavoda svake godine smanjuje, pa zato postavlja dva pitanja Vladi Srbije: ‘Kako je moguće da nikada nema za prevenciju, a onda ima za naknadu štete, koja je višestruko veća nego prevencija? Kako je moguće da još uvek ne shvataju da je lakše i mnogo jeftinije sprečiti nego lečiti?’ I kaže da je Vlada Srbije investirala na ozbiljan i odgovoran način tamo gdje su bile poplave prije dvije godine, sada ne bi bila poplavljena ista područja, a to se ne može nazvati drugačije nego kao ‘neozbiljnost i neodgovornost’, kakva ne postoji ni kod jedne evropske vlade. Na sve to od nadležnih nema odgovora.

Uz poplave, ponovno su se pojavila i klizišta širom poplavljenih područja, bujice su nosile montažne mostove koji nisu bili stručno postavljeni, ali i stare frižidere, školjke automobila i silno krupno i sitno smeće koje nitko ne čisti iz rijeka i potoka, što sve govori o potpuno zapuštenim vodnim tokovima, ali i koječemu drugom, primjerice gradnji u vodozaštićenim područjima, što se tolerira svuda po Srbiji. Uostalom, zašto i ne bi kad u Beogradu u jednom takvom zaštićenom području vikendice na kat imaju i sinovi predsjednika Srbije Tomislava Nikolića (i još razni iz te već 25 godina povlaštene klase), koje do dan-danas nisu srušili i koje im se nijedno ministarstvo ne usudi srušiti, pa je nedavno čak donesen Zakon o legalizaciji koji daje prilično velik prostor za voluntarističko tumačenje što se i gdje smije, a gdje ne smije graditi.

Kad se tome doda silno neplansko vađenje šljunka iz rijeka, činjenice da šume sijeku svi kojima to padne na pamet i da se uporno odbija planski graditi akumulacije, čemu se čuditi klizištima i poplavama. Glavno da se vlast i dalje igra s građanima, glavno da Vučić lično obećava pomoć – sve će svima iznova sagraditi i svima će nadoknaditi štetu – samo da prođe ova predizborna kampanja; eno je proteklih dana ne samo sve to već sagradio, već je otvorio i silne tvornice i radna mjesta, ili samo što nije. Uz ovakvu vlast narodu ostaje da mantra ono s internetske stranice SPC-a, da Gospoda moli da se ‘mada nismo zaslužili, sažali na nas radi dobrote svoje’. Do nove poplave, do novih izbora.