Potkraj kolovoza aktivisti ekološkog pokreta Extinction Rebellion (XR) organizirali su protest protiv proširenja terminala za ukapljeni plin u Omišlju na otoku Krku. U pitanju je projekt vrijedan 180 milijuna eura kojim će se postojeća infrastruktura za prihvat i transport tog fosilnog goriva povećati izgradnjom plutajućeg terminala i spojnog plinovoda između Zlobina i Bosiljeva.
Da je protest održan i da je protiv aktivista primijenjeno nasilje mediji su izvijestili uglavnom suho i šturo, bez kritičkog ulaženja u problematiku, što upućuje na opći konsenzus podrške Vladinoj, odnosno evropskoj energetskoj politici koja se prevladavajuće oslanja na fosilna goriva. No ono što se dogodilo u Omišlju trebalo bi promatrati kao svojevrsnu prekretnicu, trenutak u kojemu je proces kriminalizacije klimatskog aktivizma iz zemalja razvijenog kapitalizma stigao i u našu malu perifernu ekonomiju i zbog koje će biti zamislivo, bude li pokret rastao, u protestima za zaštitu okoliša dobivati batine sa smrtnim ishodom i optužnice za terorizam, kao što se to događa u Francuskoj i u SAD-u. Javno priopćenje u kojemu su obrazložili upravo takvo shvaćanje nasilja u Omišlju objavila je inicijativa Znanstvenici za klimu, no tu je reakciju prenijelo tek nekoliko manjih portala, pa su događaji iz Omišlja brzo pali u zaborav većeg dijela javnosti, unatoč evidentno alarmantnom stanju klime.
Nakon što su aktivisti izašli iz prostora terminala, interventni policajci počeli su ih nasilno odvlačiti u policijska vozila, bacali su ih po podu, gazili po rukama, a jednu osobu su udarili u genitalije, sve bez ikakvog razloga jer aktivisti nisu pružali otpor – opisuje Matić
Novosti su o onome što se dogodilo u Omišlju razgovarale s jednom od sudionica protesta, aktivistkinjom XR-a Sarom Matić, koja nam je ispričala da je sukob počeo nakon što je dio od ukupno stotinjak aktivista nenasilno ušao u prostor terminala. Zaštitari s obilježjima različitih privatnih kompanija nalazili su se unutra, a nekoliko desetaka regularnih i interventnih policajaca s vanjske strane ograde, dok je fizičko nasilje započela osoba u civilu za koju ne znaju tko je.
- Taj u civilu aktiviste je počeo gurati, navlačiti i udarati, dvije osobe zgrabio je i bacio na ogradu, no policija nije reagirala - priča naša sugovornica.
- Aktivisti su potom izašli iz prostora terminala, na što su ih interventni policajci počeli nasilno odvlačiti u policijska vozila, bacali su ih po podu, gazili po rukama, a jednu osobu su udarili u genitalije, sve bez ikakvog razloga jer aktivisti nisu pružali otpor - kaže ona.
Priveli su ukupno 26 ljudi, pa ih prvo oko sat vremena držali u policijskim vozilima bez prozora, na više od 30 stupnjeva, a zatim po desetak ljudi utrpali u hladne podrumske ćelije od po pet-šest kvadrata, s jednim krevetom i jednim čučavcem. Tamo su proveli skoro deset sati, nisu dobili hranu ni mogućnost telefoniranja, uz obrazloženje da nisu uhapšeni već samo privedeni, pa zato nemaju pravo na telefonski poziv.
U svojoj reakciji na ove događaje Znanstvenici za klimu napisali su da se u Omišlju dogodilo nasilje na više razina koje predstavlja "demonstraciju prekomjerne sile usmjerene na zastrašivanje prosvjednica i prosvjednika", kao i kršenje njihovih temeljnih ljudskih prava i dostojanstva. Autori ovog priopćenja upozoravaju i na razinu nasilja koju nazivaju "apstraktnom", a to je "nasilje inherentno fosilnim gorivima, ono nasilje čije posljedice sve izrazitije osjećamo diljem svijeta, pa i kod nas, osobito u zadnjih nekoliko godina". "Patrijarhat, kolonijalizam i kapitalizam, najtemeljniji uzroci klimatske krize, ovdje dolaze do izražaja utjelovljujući se u neposrednim, nižerazinskim manifestacijama nasilja, kako prema okolišu, tako i prema ljudima", napisali su znanstvenici, konstatirajući da ova demonstracija prekomjerne sile i prekoračenja ovlasti "proizlazi iz sprege države s industrijom fosilnih goriva".
Aktivisti Zelene akcije i Extinction Rebelliona pred sjedištem LNG Hrvatska sredinom rujna (Foto: Davorin Višnjić/PIXSELL)
Znanstvenici za klimu upućuju i na "upadljivu sličnost" ovog događaja s nedavnim nasiljem protiv aktivista Extinction Rebelliona pri gušenju prosvjeda u Nizozemskoj, kada su također primijenjeni vodeni topovi i kada je policija privela ni manje ni više nego 2400 prosvjednika, uključujući maloljetnike. Sve su ovo primjeri koji "indiciraju svojevrsni novi standard policijskog postupanja" u odnosu na klimatski aktivizam, pišu u priopćenju. Slučaj koji navode odnosi se na protest održan u Den Haagu koji je organizirao XR, ali je u njemu sudjelovalo više od deset tisuća ljudi. Prosvjednici su blokirali autoput, a iako je protest bio potpuno nenasilan, policija ih je nemilosrdno bombardirala vodenim topovima.
Državno nasilje protiv klimatskih aktivista u Nizozemskoj samo je jedan od brojnih takvih ili još gorih slučajeva koji se recentno događaju diljem Evrope i SAD-a i koji ukazuju na sve tješnju i sve manje suptilnu suradnju represivne grane države i kapitala povezanog s industrijom fosilnih goriva. Stanje je još alarmantnije u zemljama globalnog juga, gdje je prošle godine ubijeno više od 400 aktivista, od kojih su čak polovica bili ekološki aktivisti.
Tijekom ove godine sistemsko nasilje protiv klimatskih pokreta u Evropi eskaliralo je u dva navrata, u francuskoj općini Saint-Soline i u njemačkom selu Lützerath. U prvom slučaju čak 3000 pripadnika policije i žandarmerije nasrnulo je na oko 6000 aktivista koji su pokušali spriječiti izgradnju ekološki štetnog megarezervoara za vodu, koji ide u korist velikim industrijskim poljoprivrednicima. U višesatnom okršaju na blatnoj ledini uslijed policijskog nasilja dvoje aktivista završilo je u komi, a kasnije su se pojavili i dokazi da su policajci na terenu imali naredbu da ne propuštaju kola hitne pomoći. U Lützerathu je pak u siječnju prisilno okončana višetjedna okupacija toga sela od strane aktivista, a selo je sravnjeno sa zemljom kako bi na njegovom mjestu započelo širenje rudnika najprljavijeg ugljena lignita u vlasništvu energetskog giganta RWE.
Znamo da je desnica u tradicionalnoj vezi s fosilnom industrijom. Metodama stvaranja i širenja teorija zavjera i različitih pseudo i protuznanstvenih mitova, oni doprinose i nastajanju novih, suptilnijih poricateljskih narativa – ističe Nikola Biliškov
Jedan od rječitijih primjera suradnje represivnog aparata i projekta ekološke devastacije onaj je takozvanog Cop Cityja u američkoj Atlanti, centra za obuku policajaca koji bi, po principu javno-privatnog partnerstva, trebao biti izgrađen na lokaciji gdje se sada prostire šuma. Pokret Stop Cop City već dvije godine uspješno blokira početak izgradnje, a jedan aktivist u siječnju je izgubio život kada su ga policajci izrešetali s 57 metaka, iako je držao ruke u zraku. Isto tako, državno odvjetništvo optužilo je 40-ak aktivista za domaći terorizam, koji se kažnjava s maksimalno 35 godina zatvora. Slučaj Cop Cityja zapravo predstavlja i više od klasične sprege države i kapitala, u njemu su eksploatacija prirodnih resursa, privatni interes i koncept policijske države do te mjere sljubljeni da među njima više nije moguće razabrati granicu.
Što se pak tiče LNG terminala u Omišlju, taj je projekt sporan od samih svojih začetaka, počevši od činjenice da je INA 1995. godine, dok je još trajao rat, s austrijskim OMV-om i slovenskim Geoplinom osnovala offshore kompaniju u poreznoj oazi Malti kako bi preko nje aktivirala plinsko postrojenje u Omišlju. Navedenim kompanijama kasnije su se pridružili francuski Total i njemački RWE, a začudna činjenica da je INA kao državna kompanija uspostavila offshore tvrtku iako je postrojenje u njezinom vlasništvu otkrivena je nakon što je Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara 2019. objavio bazu podataka Offshore Leaks.
Terminal je kasnije došao u vlasništvo firme Dioki Roberta Ježića, uz Ivu Sanadera glavnog protagonista korupcijske afere prodaje INA-e mađarskom MOL-u, a potom su ga preuzele državne tvrtke HEP i PLINACRO. Terminal je počeo s radom u siječnju 2021. godine, a hrvatski građani platili su polovicu ukupne vrijednosti projekta od 234 milijuna eura. Premijer Andrej Plenković otvoreno je tom prilikom opisao (auto)kolonijalnu prirodu projekta. "Govoreći o geopolitičkom značaju LNG terminala, premijer Plenković kazao je da će se u godinama koje dolaze vidjeti koliko je realizacija toga projekta bitna i za Europsku uniju i za porijeklo plina koji će tu dolaziti. Taj je projekt, dodao je, bitan i za naše transatlantske partnere jer su ga Sjedinjene Američke Države kontinuirano podržavale", objavljeno je tada na web-stranici Vlade.
Godinu dana kasnije započeo je rat u Ukrajini, a mjesec dana nakon toga američki predsjednik Joe Biden najavio je masovna ulaganja u direktne dostave LNG-ja u Evropu kako bi se ona oslobodila ovisnosti o ruskom plinu. Amerika "izvozi u Evropu svaku molekulu ukapljenog plina", rekla je tada američka ministrica za energiju Jennifer Granholm, a Biden je plan o tome najavio na samitu NATO saveza te godine.
Nikola Biliškov (Foto: Slavko Midžor/PIXSELL)
U travnju ove godine hrvatska vlada potpisala je s norveškom firmom Wärtsilä Gas Solutions ugovor o povećanju kapaciteta krčkog terminala sa 2,6 milijardi na 6,1 milijardu kubičnih metara, čime će Hrvatska postati "regionalni hub" za opskrbu plinom niza evropskih zemalja. Zelena akcija poručila je tom prilikom da udvostručenje kapaciteta terminala premašuje stvarne potrebe Hrvatske i da se ovim projektom "samo zamjenjuje jedna ovisnost o plinu drugim izvorima, poput američkog". Upozorili su i da Vlada nije provela izradu nove studije utjecaja na okoliš, iako bi to prema Zakonu o zaštiti okoliša u ovakvim zahvatima trebalo učiniti.
- Udvostručenje kapaciteta terminala značit će zaključavanje Hrvatske u još barem dva desetljeća korištenja fosilnog plina. Desetljeća u kojima moramo postupno ukinuti fosilna goriva ako želimo izbjeći nepovratne klimatske promjene - rekla je Marija Mileta iz Zelene akcije, kazavši i da je "evidentno čiji interes prevladava i pod čijim je utjecajem Vlada – onog lobija plinske industrije".
Sara Matić iz XR-a napominje pak da je plin u klasifikaciji Evropske unije naveden kao "tranzicijsko gorivo" iako je u pitanju fosilno gorivo, također pod utjecajem plinske odnosno fosilne industrije.
Komentirajući nasilje protiv aktivista u Omišlju, Nikola Biliškov, viši znanstveni suradnik u Institutu Ruđer Bošković i jedan od osnivača inicijative Znanstvenici za klimu, Novostima je rekao da se fosilna industrija dosta uspješno prilagođava zelenoj tranziciji, ali istovremeno ne želi odustati od fosilnih goriva, služeći se pritom marketinškom strategijom greenwashinga i spregom s državama i nadnacionalnim organizacijama.
- Naravno, svaki se disonantni ton u tom skladu nastoji utišati. S obzirom na sve jasnije posljedice klimatske krize, i ti disonantni tonovi su sve glasniji, što stvara nervozu i napetosti. Posljedično, odnosi se zaoštravaju. Vrlo je evidentno i jačanje desnice, koja zauzima ključne pozicije u sve većem broju zemalja. Znamo i da je desnica u tradicionalnoj vezi s fosilnom industrijom. Metodama stvaranja i širenja teorija zavjera i različitih pseudo i protuznanstvenih mitova, oni doprinose i nastajanju novih, suptilnijih poricateljskih narativa. Treće, policija stalno pokazuje i u odnosu prema migrantima kako je udarna snaga državne represije. Naravno, to je oduvijek njena uloga, ugrađena u samu ideju države kao takve, ali u novo doba to dobiva nove dimenzije. Policija, a ponekad i vojska, odnosno država, već odavno nema ulogu zaštite građana, nego zaštite odabranih elita i održavanja kapitalističkog imperijalizma - rekao nam je Biliškov.
Sara Matić također smatra da se "s jačanjem aktivizma i bunta protiv fosilne industrije, ali i država koje im pogoduju, povećava i represija prema aktivistima".
- Ovo je bila najveća direktna akcija takvog tipa u Hrvatskoj dosad. Istovremeno, ubrzano rastu nasilje i represija i to je zastrašujuće. No aktivisti su svjesni da borba protiv sustava koji štiti privatni kapital nije laka. I u drugim se državama može vidjeti da represija tu borbu ne uspijeva zaustaviti. Ljudi uviđaju štetne posljedice uništavanja klime i nepravednost sustava koji to uništavanje podržava i štiti, a samim time i da se moraju nastaviti boriti - zaključuje aktivistkinja Extinction Rebelliona.
