Ovaj tjedan obilježila je vijest da banke ukidaju prešutne minuse po tekućim računima. HNB tvrdi da neće doći do masovne dužničke krize i da je u pitanju tek redovna revizija prekoračenja. O čemu je riječ?
Radi se o najavi izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju prema kojem bi se regulirala praksa odobravanja prešutnih minusa po tekućim računima te bi se uvjeti po kojima se mogu odobriti prešutni minusi ujednačili s uvjetima koji vrijede za druge oblike potrošačkog kreditiranja. U praksi, za građane koji trenutno koriste prešutne minuse, to znači da će im banka poslati obavijest kojim im smanjuje visinu odobrenog prešutnog minusa ili ga u potpunosti ukida i traži otplatu razlike između "starog" i novog odobrenog minusa. Da se uistinu radi o potencijalnoj tempiranoj dužničkoj bombi, najbolje govori podatak da je ukupni iznos trenutnih prešutnih minusa oko 6,3 milijardi kuna, što je primjerice više od 30 posto iznosa svih ukupno odobrenih CHF kredita koji su doveli više od 300.000 ljudi u situaciju financijske isključenosti. HNB je bankama preporučio da klijentima omoguće odobravanje redovnog kratkoročnog kredita u iznosu smanjenja prešutnog minusa kojim bi se mogućnost otplate minusa omogućila po povoljnijoj kamatnoj stopi na period od 12 mjeseci. Moguće je da će veliki broj ljudi s iznosom prešutnog minusa, koji nekad zna biti i u iznosu tromjesečnih primanja, ipak imati problema s otplatom i u predloženom jednogodišnjem periodu. Mislim da je apsolutna odgovornost za eskalaciju ovog problema na HNB-u. Oni su ti koji su trebali spriječiti da se koristi rupa u zakonu i da se uopće krenu odobravati ti prešutni krediti. Međutim, HNB tu jednostavno nije reagirao dovoljno brzo prije nego je problem nastao. Još jedna stvar koja je možda doprinijela malo tome je i situacija u kojoj HNB istovremeno obavlja obje funkcije - i regulatora koji nadzire rad kreditnih institucija i institucije koja ima zadatak brinuti se za zaštitu prava potrošača u bankarskom sektoru. Te dvije funkcije u nekim situacijama znaju biti interesno prilično različite i mislim da je problematično da se one obavljaju unutar iste institucije, za razliku od većine drugih EU zemalja
Po čemu se razlikuju dozvoljeni i prešutni minus?
Dozvoljeni minus je oblik kredita u kojemu banka sklapa ugovor s klijentom i stavlja mu sredstva na raspolaganje u obliku mogućnosti odlaska u negativan saldo na tekućem računu. Takav oblik kreditiranja skuplji je i nepovoljniji od klasičnog kredita. Godine 2018., nakon što je donesen trenutno važeći Zakon o potrošačkom kreditiranju koji je ograničio maksimalnu efektivnu kamatnu stopu na sve vrste kredita uključujući i dozvoljeni minus, banke su pronašle način povećanja svojih prihoda kroz korištenje "rupe" u zakonu te su većinu dozvoljenih minusa zamijenili prešutnima. Kod prešutnih kredita se ne sklapa ugovor između banke i klijenta nego se banke u njegovom odobravanju pozivaju na odredbe Općih uvjeta poslovanja te na ugovor o vođenju transakcijskog računa. Problematično je da se bez sklopljenog ugovora na prešutne minuse ne primjenjuju odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju te se u pravilu naplaćuju kamate koje su više od maksimalno dozvoljene stope od 8,11 posto.
Što će biti kada se prešutno prekoračenje zakonski uredi?
Izmjenama Zakona o potrošačkom kreditiranju, na prešutne kredite bi se primjenjivale sve odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju, time bi se odredila i najviša dozvoljena kamatna stopa koju će banke naplaćivati, a klijentima bi se omogućilo zatvaranje prešutnih minusa putem redovnog kredita u periodu od jedne godine. Također bi se prema najavama najviši dopušteni iznos prešutnog minusa ograničio na 1500 kuna, a za sve veće iznose bi se trebao sklopiti ugovor ili o dogovorenom minusu ili o redovnom zajmu/kreditu.
