Teško je pobrojati sve katastrofalne ekonomske i socijalne posljedice rada Hrvatske narodne banke u posljednjih dva i pol desetljeća, no bit će da su mudre glave iz njezina guvermana svejedno procijenile kako se na listu može dopisati još jedna. Jer svega nekoliko mjeseci uoči novog izbora prvog čovjeka tog sjedišta monetarne vlasti, nanovo je tamo odgurnut projekt osnivanja tzv. etične banke u Hrvatskoj, koji četiri godine odvažno i uporno hvata zalet ne bi li se uključio u ovdašnji financijsko-industrijski sektor. Opisat ćemo kako se to uopće desilo, podsjetit ćemo se i što nam točno ima donijeti takva jedna banka pod znakom etičnog, no posebno nam nikad neće biti teško iznova napominjati što zapravo predstavlja ovakav HNB.
Etična banka omogućit će građanima, poduzećima i institucijama transparentno upravljanje njihovim vlastitim sredstvima i usmjeravanje tih sredstava u projekte koji stvaraju novu vrijednost, nova radna mjesta i podižu kvalitetu života – kaže Goran Jeras
Ali da najprije vidimo što se ustvari zbilo s etičnom bankom. Četiri godine nakon osnivanja Zadruge za etično financiranje (ZEF), pokretača banke, naša javnost već je imala predodžbu o specifičnim odlikama takvoga drukčijeg modela poslovanja. Nije bila riječ o silnoj medijskoj podršci, naravno, jer s njome mogu računati tek sektorski moćnici – velike privatne banke – no brojnost i struktura te zadruge govore za sebe. Do danas je posrijedi oko 1150 članova, pravnih i fizičkih osoba iz najrazličitijih područja društvenog života i poslovanja: poljoprivrednici, kulturnjaci, hotelijeri, trgovci, obrtnici, informatičari, građevinci, aktivisti, branitelji, sindikalci itd. Sastav odražava zadružnu i demokratsku narav etično-bankarskog modela odlučivanja i poslovanja općenito što, dakako, nije baš impresioniralo cinično vodstvo HNB-a, pa zadruga lani dobiva prvu odbijenicu s te adrese, bez obzira na prvotne kurtoazne geste načelnog i neobvezujućeg prihvaćanja. Za tadašnje opravdanje uskrate licence etičnoj banci poslužila su formalnopravna izmotavanja kakva u pravilu odaju dubinsku političku nevoljkost, pri kojoj će HNB ostati i ubuduće. A uto se naglo ukazala mogućnost preuzimanja jedne druge kuće.
Radilo se o Tesla banci, već suštinski napuštenom projektu za potrebe srpske zajednice u Hrvatskoj, ali i šire, koji je u biti neko vrijeme još samo hibernirao. Nepunih godinu dana pripremalo se to preuzimanje s dokapitalizacijom, u dogovoru s Vladom Republike Srbije kao preostalim većinskim vlasnikom i prodavateljem te HNB-om kao regulatorom koji je čak iskazivao svoje zadovoljstvo mogućnošću takvog konstruktivnog rješenja.
Prilikom tempiranog zadnjeg, ključnog potpisa iz Vlade Srbije, međutim, HNB odlučuje poslati Tesla banku u stečaj, što u slučaju banaka znači i likvidaciju. I to na temelju jednog po mnogočemu minornog vjerovničkog potraživanja, kakvo se inače dade riješiti bez fatalnog istresanja bebe skupa s prljavom vodom iz lavora. Naredni tjedni pokazali su kako rezonira centralna banka u Hrvatskoj, jer dodatna argumentacija etične banke u predstečajnom razdoblju nije uzeta u obzir, iako će se pokazati da potonja raspolaže nužnim kadrovskim potencijalom, kao i kapitalom propisanim za ovu potrebu. Za osnivanje banke zahtijeva se suma od 40 milijuna kuna, dok je za ovu prigodu traženo dokapitalizacijskih 50 milijuna. Ali članstvo Zadruge za etično financiranje zajedno godišnje uprihođuje preko dvije milijarde kuna, pa mu kapital definitivno nije najveći bauk.
Ako biste podržali etičnu banku u Hrvatskoj, podržali biste i usmjeravanje kreditne politike, no to nipošto nije želja hnb-a, koji se naprosto samoisključuje od sudjelovanja u kreditnoj politici i ekonomiji – ističe Neven Vidaković
Bitno većim problemom ispostavila se, uz postupanje HNB-a i sudskih instanci koji će odgurnuti zadrugu i prijedlog za sanaciju Tesla banke, reakcija velikih poslovnih banaka. Tri su među njima odbile molbu za otvaranje namjenskog zadružnog tzv. escrow računa, neophodnog za ovakve svrhe. Tek četvrta banka to dopušta, no s postupkom koji se oteže na mjesec i pol dana čekanja, izravno sabotirajući čitav posao.
- ZEF se u svom četverogodišnjem radu susreo s velikim nerazumijevanjem i otporom najviših krugova financijskog sektora i HNB-a koji su otvoreno skeptični prema modelu etičnog bankarstva smatrajući ga rizičnim, demagoškim i teško provedivim u Hrvatskoj, a sve to bez ikakvih argumenata - kaže upravitelj ZEF-a Goran Jeras.
U razgovoru s Jerasom doznajemo za istraživanja renomiranih sveučilišta i znanstvenih ustanova poput Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja iz Berlina (Deutsches Institut für Wirtschaftsforschung) koja nedvojbeno pokazuju da se radi o trenutno najmanje rizičnom bankarskom modelu na svijetu.
- Jasno je da će u svjetlu zatvorenog bankarskog tržišta poput hrvatskog, u kojem nekoliko stranih bankarskih grupacija drži apsolutni monopol i koje sprečava diversifikaciju bankarskog sektora te potiče njegovo okrupnjavanje, svaki dolazak banke koja bi unijela promjenu i počela provoditi strukturno drugačiju kreditnu politiku naići na otpor svih aktera koji žele zadržati sadašnje stanje. Pritom će koristiti različite oblike diskreditacije i opravdanja za otežavanje ulaska nove banke na tržište. Međutim, benefiti koje etična banka donosi jednostavno su toliko jaki i toliko široki da cijeli spektar društvenih aktera prepoznaje njenu nužnost za Hrvatsku i da je izgledno stvaranje nacionalnog konsenzusa oko nužnosti imanja takve banke koja će prvi put omogućiti građanima, poduzećima i institucijama jasno i transparentno upravljanje njihovim vlastitim sredstvima i usmjeravanje tih sredstava u projekte koji stvaraju novu vrijednost, nova radna mjesta i podižu kvalitetu života dotične zajednice - govori Jeras.
Stoga u ZEF-u i dalje smatraju da osnivanje etične banke u Hrvatskoj nema alternativu. Smatra se da je to jedini način kojim će se kontrola nad novcem građana, poduzetnika i institucija predati u ruke navedene zajednice i taj novac početi koristiti za kreditiranje gospodarskog i društvenog razvoja. A ne primarno za zaduživanje, kao što je slučaj u klasičnim komercijalnim bankama, pa je to i preduvjet rješavanja strukturnih problema ove zemlje – nezaposlenosti, demografskog odljeva, ovisnosti o uvozu hrane i energije, nekonkurentnosti domaće privrede, slabog korištenja dostupnih EU razvojnih sredstava itd. ZEF tako poručuje da odmah nastavlja dalje, još odlučnije. Do kraja ovog mjeseca održat će se zadružna skupština s koje se očekuje jasna poruka o vitalnosti te inicijative, na tragu onoga što je upravitelj ZEF-a objavio netom po vijesti o negativnoj odluci za Tesla banku: ‘Nećemo pristati da se na bilo kojoj razini u društvu odluke donose na način koji nije jasan, transparentan, provjerljiv i koji ne uvažava argumente, nego ovisi o osobnim prosudbama i materijalnom interesu pojedinaca’, dodajući da su se za svoju banku spremni izboriti.
No već i prije nastojanja u praksi, ZEF je promijenio način poimanja financijskog sektora i monetarne politike u ovoj državi, gdje se uslijed neoliberalne indoktrinacije sasvim prestala spominjati mogućnost aktivnog političkog odnosa prema čitavome tom području. Otprilike kao da je umjesto vodstva HNB-a moguće ubaciti i nekakav dovoljno jak kompjutorski program, odrediti ga prema dominantno tehničkim ekonomskim kriterijima i pustiti da radi bez daljnjeg uplitanja tzv. ljudskog faktora. I kad u ZEF-u kažu da je hrvatski bankarski i financijski sustav nespreman i nezainteresiran za praćenje gospodarskih i društvenih potreba građana, čak premalo kažu. Jer u ovoj zemlji govorimo o oko 300 tisuća blokiranih ljudi koji nemaju normalan pristup financijskim uslugama i praktički su isključeni iz gospodarskog razvoja. Struktura kreditiranja izgleda tako da tek 30 posto bankovnih plasmana – temeljenih na oko 300 milijardi kuna hrvatskih depozita – biva usmjereno u sektor poduzetništva te stvaranje novih radnih mjesta i vrijednosti. HNB za to vrijeme od bankarskog sektora stvara okoštalu, pa čak i tržišno inertnu sredinu u kojoj funkcionira samo jedan bankovni model poslovanja i od kojeg dobro žive samo jedni protagonisti ove priče, velike privatne banke.
Kao rezultat imamo izuzetno nisku participaciju građana u investiranju i direktnom stvaranju vrijednosti te strukturu ekonomije koja je preovisna o sektorima trgovine, turizma i graditeljstva, a koji jedini raspolažu s dovoljno klasičnih bankarskih kolaterala da bi bili zanimljivi za financiranje. Pritom stotine milijuna eura namijenjenih Hrvatskoj kroz povoljne financijske instrumente europskih razvojnih banaka (EBRD, EIB, EIF, BCOE) ostaje neiskorišteno. Banke ih ne žele plasirati jer su dobro kapitalizirane i sklonije plasmanu svog novca u potrošačke kredite i državne obveznice na kojima o trošku svih nas ostvaruju veće prinose, negoli usmjeravanju EU-sredstava u hrvatsko gospodarstvo, gdje bi se to moralo plasirati uz niže kamatne stope i s više vlastitog administrativnog rada.
- Mi smo u Hrvatskoj povjerovali da smo siromašni i da ovisimo o novcu koji nam netko da ili posudi – fondovi Europske unije, strani investitori, Svjetska banka i drugi, a istovremeno smo se prešutno odrekli upravljanja svojim vlastitim novcem deponiranim u bankama! Možemo li uopće zamisliti što bi te stotine milijardi kuna značile da se putem banaka ulože u razvoj poljoprivrede i poduzetništva, izgradnju infrastrukture potrebne ljudima za normalan život i ovdašnjim poduzećima za normalno poslovanje? Zbog toga je svaki projekt koji zagovara osnivanje nove banke koja bi imala takvu ulogu, a to je promjena načina na koji se sada naš novac koristi, itekako hvalevrijedan. Neovisno o tome radi li se o projektu koji zagovara pokretanje domaće agrobanke ili banke malog i srednjeg poduzetništva ili pak etične banke koja najbolje obuhvaća elemente koje sam naveo, stvarajući banku koja pokriva sve segmente društvenog razvoja - zaključuje Jeras.
Pitanje je, međutim, mogu li to zamisliti naše političke vlasti i mogu li se odlučiti na aktivniji odnos prema monetarnoj politici ili su bez obzira na sve crnje efekte dosadašnje pasivnosti i dalje sklonije prepuštanju svih poluga moći interesu velikih banaka. Pa, predstojeći izbor guvernera HNB-a svakako je prilika da i to iznova provjerimo.
A dok se tako desperatno uzdamo da će HDZ i njegovi partneri poraditi konačno iole valjano na ovome samom temelju hrvatske ekonomske politike, počujmo što nam je o monetarnoj vlasti rekao Neven Vidaković, profesor u Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta te izvršni direktor za portfelje u fondu Platinum Invest.
- U biti se radi primarno o tome da bi HNB najradije postojao tako da ne mora regulirati nijednu banku i da se kompletan proces regulative prebaci na institucije EU-a. Monetarna politika se ne može odvojiti od kreditne, no upravo je to ono što priželjkuje HNB. Ta institucija provodi monetarnu politiku o kojoj se ne smije razgovarati, dok o kreditnoj ne priča nitko osim mene i tek nekolicine kolega kao što su Guste Santini, Ivan Lovrinović i Dubravko Radošević. Suštinska razlika između članstva nekadašnje udruge Ekonomija moderna i nas ekonomista na drugoj strani jest da bismo mi ekonomijom upravljali - kaže Vidaković.
Drugim riječima, kako nam je dalje objasnio, HNB i društvo iz organizacije Ekonomija moderna – ta fina pjenica hrvatske neoliberalne misli – oni bi dakle da bude kako već ima biti. Našeg sugovornika upitali smo i za etičnu banku.
- Ako biste podržali etičnu banku u Hrvatskoj, podržali biste i usmjeravanje kreditne politike, no to nipošto nije želja HNB-a. Hrvatska centralna banka se naprosto samoisključuje od sudjelovanja u kreditnoj politici i ekonomiji, što se vidi i po njihovu profilu rukovoditelja. Vujčić, Rohatinski, Škreb – ponašaju se i ponašali su se kao da ne žive u Hrvatskoj: upozoravaju na probleme koje bi trebali aktivno rješavati. Rohatinski je nedavno izjavio da treba podržati domaću industriju, ali nije jasno što je onda radio 12 godina na čelu HNB-a, a to sasvim sigurno nije. S takvom centralnom bankom i njezinim neradom te nečinjenjem najbolje su se snašle velike banke koje su težile ostvarivanju dobiti, a ne nužno kreditiranju koje je ekonomski optimalno - ističe Neven Vidaković.
