U galeriji Hrvatskog dizajnerskog društva u Zagrebu u toku je izložba "Naša borba za ljudska prava" koja objedinjuje vaše radove za aktivističke kampanje i projekte od 2000-ih do danas. Koje suradnje posebno pamtite?

Ako bih baš morala izdvojiti neku kampanju, što je vrlo teško jer su mi sve drage, onda je to prvi zajednički projekt sa Sanjom Sarnavkom i udrugom B.a.B.e. "Zašto ih nema među nama?" iz 2003. Plakat prikazuje gradske gužvu u negativu, iz koje su izrezane siluete ubijenih žena. U gornjem dijelu plakata otisnuti su necenzurirani isječci iz crnih kronika. Ista situacija preslikana je i na Trgu bana Jelačića gdje su izložene siluete ubijenih žena u prirodnoj veličini. Taj je događaj izazvao snažne emocije prolaznika koji su ispred silueta ostavljali cvijeće i svijeće. Također bih izdvojila kalendare iz 2006. i 2007. Prvi, "Superjunaci u kućnoj akcij" parodija je u kojoj strip-junaci obavljaju kućanske poslove uz tipične stripovske naslove "Tragom neuhvatljivih grinja", "U zasjedi masnih tanjura", "Povratak crne prašine". Tekstove je napisao Daniel Vuković. Drugi je pak izokrenuta verzija motiva tzv. zidnjaka gdje su stihovi kao "Kuharice manje zbori, da ti ručak ne zagori" zamijenjeni onima koje izgovara muškarac: "Da se draga na mene ne jedi, pod ja čistim, vrijedno kuću redim". Tu je muškarac humoristično prikazan kako mete smeće pod tepih, presvlači dijete s gasmaskom, usisava zapetljan u kabl i slično.

Ima li razlike između komercijalnih agencijskih zadataka i pristupa aktivističkoj kampanji?

Svaka kampanja ima neki cilj. U komercijalnim kampanjama to je najčešće povećanje prodaje, dok je u aktivističkoj kampanji to podizanje svijesti o određenoj temi. Dakle, iako govorimo o totalno različitim područjima, zadatak je isti – izreći poruku ciljnoj grupi kako bi se ostvario cilj. Zato uglavnom pristupam i jednom i drugom tipu projekta na sličan način, koristim sličan jezik i sličan tip vizuala.

Koliko je prema vašem mišljenju rodnih stereotipova još prisutno u mainstream marketinškim i oglašivačkim kampanjama? Ima li pomaka?

U odnosu na početak 2000-ih vidi se pomak. U to vrijeme smatralo se zabavnim vidjeti reklamu poput one s Vlatkom Pokos za RBA banku koja govori stihovima "Ne plači Vlatkice, tu su RBA kartice", vidjeti Martinu Novosel u kožnom crvenom korzetu u reklami za Konzum. Premda još uvijek netko i danas zaluta s nekom reklamom kao što je ona za Ciak starter akumulator s polugolom Lidijom Bačić ili onom Hrvatske Lutrije s plavušom i sloganom "Skini je!", tu su strani brendovi s reklamama u kojima se prikazuju punije žene (Nivea, Victoria Secret, H&M), transseksualne žene (Adidas) koji nam pokušavaju objasniti da je vrijeme stereotipa i rodne neravnopravnosti prošlo. Pitanje je samo da li će sad u svakoj reklami na silu biti ugurana debela žena ili LGBT osoba samo da bi se zadovoljila forma...