Deseci, po nekim izvještajima i sto tisuća građana, protestiralo je prošle nedjelje u Tel Avivu protiv odluke izraelske vlade da provede reformu pravosudnog sustava koja će urušiti demokratske institucije i sekularni karakter države. Što očekujete?
Politička situacija trenutno je zaoštrena tako da postoje samo dvije grupacije, ona koja podržava vladu i ona koja je protiv nje. Pravna reforma, odnosno revolucija koju vlada namjerava provesti svakako jest prijetnja, no glavna motivacija protesta je riješiti se nove vlade Benjamina Netanjahua, najdesnije i najklerikalnije u povijesti Izraela. Je li opozicijski stranački tabor alternativa vladajućima? Nisam siguran, budući da je ta grupacija bila na vlasti posljednjih godinu i po dana, pa nismo vidjeli velike promjene. Vlada je trenutno vrlo tvrda i mali ustupci, čak i ako bi ih bilo, ne bi predstavljali bitnu razliku jer je njezina intencija vrlo jasna - oslabiti i podčiniti pravni sustav izvršnoj vlasti. Ne vjerujem da će vlada od tog smjera odustati, a nema ni potrebe činiti kompromise jer ima većinu i vrlo je odlučna da namjeravano i provede.
Prema izvještajima evropskih medija, protesti su vrlo raznoliki u smislu sudionika?
Protesti su uglavnom spontani, uz podršku većeg broja nevladinih organizacija. No nije točno da su raznoliki. Kada pogledate karakter samih protesta i profil ljudi koji sudjeluju, to je većinom mainstream izraelskog društva; pripadnici sekularne srednje klase, obrazovani, stariji od pedeset godina i uglavnom Aškenazi, dakle Židovi evropskog porijekla, dok oni arapskog porijekla manje sudjeluju.
Osim što je nakonzervativnija, nova vlada je i najviše antipalestinska. Je li palestinsko pitanje relevantno u ovim protestima?
Apsolutno nije, dapače, čini se da prosvjednici bježe od tog pitanja. Ne mislim da će ova vlada biti najgora, jer su sve vlade loše za Palestince i nema puno razlike tko je na vlasti. Sve stranke podupiru nastavak okupacije, sve stranke vjeruju u superiornost Židova i zato su razlike jedino retoričke. Pitanje Palestinaca dakle nije relevantno ni u ovim protestima niti uopće u javnom diskursu, ono praktički više nije na stolu. U tom smislu i sami Palestinci su prema protestima indiferentni, i to s pravom. Za njih nije bitno tko je na vlasti, toliko su očajni da ovo što se događa u Izraelu za njih ne predstavlja ništa bitno.
