Na ulaznim vratima ugodnog kvartovskog restorančića pisalo je: "Nećemo raditi od tog do tog datuma. Otišli na Tajland tražiti radnike". Puno je toga upisano u ovu duhovito-ironičnu, ali i pomalo ciničnu šalu vlasnice restorana. Izjave su naravno uvijek duboko kontekstualno određene, pa je poznavanje elementarnih društveno-povijesnih okolnosti i aktualnosti neophodno kako bi uspješno funkcionirale među onima kojima su, bilo kao informacije ili zezancije, upućene. Adresatima, manje-više redovitim posjetiteljima tog ugostiteljskog objekta, stvar je potpuno jasna i ne treba je dodatno pojašnjavati, pa spomenuti navod već na prvu funkcionira kao gorka šala. No što bi o njegovoj društvenoj umještenosti trebalo reći onima koji, zamislimo takve, iz nekog razloga možda nisu upućeni u kontekstualne podrobnosti?
Netko bi vjerojatno krenuo od početnih zdravorazumskih premisa koje je nemoguće negirati. To su uzajamno isprepleteni i suodnosni fenomeni nacionalne depopulacije, loših demografskih trendova i radnih migracija pod okriljem Evropske unije. Rezultati zadnjeg popisa stanovništva nepobitno su predočili očekivano, broj stanovnika u Hrvatskoj spustio se ispod psihološke granice od četiri milijuna i sudeći prema validnim projekcijama nastavit će i dalje padati. Sukladno tome nacija je, kako se voli reći, sve starija. Integracija u EU istovremeno je stanovništvu omogućila neusporedivo lakšu radnu i životnu migraciju prema većim i bogatijim evropskim zemljama gladnim jeftinije radne snage s istoka, evropske (polu)periferije.
To su opća mjesta u interpretacijama tog fenomena. No opće mjesto, ali ono koje se službeno baš i ne voli isticati, također je i činjenica da je u Hrvatskoj radna snaga debelo potplaćena. Da su nameti i porezi koji opterećuju rad i radnike u Hrvatskoj daleko brojniji i kumulativno veći od onih koji terete kapital. Premda će nam bankari, poduzetnička poslovna klasa i slični ekonomsko-politički akteri, u društvenoj strukturi pozicionirani na strani kapitala, uporno ponavljati suprotno i neprestano se žaliti na "skupu državu" koja je navodno neprijateljski raspoložena prema inicijativama tržišta.
No u cijeloj toj skici potrebno je spomenuti i potrebu za poprilično radikalnim društveno-političkim zaokretom u smislu liberalnijih imigracijskih politika i promjena zakona koji to reguliraju. Neki se pomaci već i golim okom vide. Grupe radnika Nepalaca, koje uvozi uglavnom građevinski sektor, postaju dijelom urbanih slika, zamjenjuju ovdašnje tradicionalne radnike na tim poslovima iz BiH, Srbije, s Kosova... Uskoro ćemo ih susretati i u ugostiteljstvu, u trgovinama i šoping centrima, što možemo samo pozdraviti. Možda zato ni vlasnica restorana s početka ove natuknice neće morati poslom do Tajlanda, već će Tajlanđani dolaziti k njoj.
