Bio je to tek jedan među nekoliko desetaka listova prikačenih za veliku oglasnu ploču u predvorju zgrade. Činilo se da po rubovima već žuti, a da su tekst i popratne sličice-piktogrami na njemu pomalo umrljani. No još su se uvijek jasno razaznavale sve navedene upute u skladu s tzv. epidemiološkim mjerama: kako se ispravno nosi maska na licu, kolika treba biti propisana prostorna distanca među ljudima, pa pomalo infantilni naputci o pravilnom načinu pranja ruku i njihovoj dezinfekciji... Ovaj su list sa svih strana, s lijeva i s desna, odozgo i odozdo, okruživali i prekrivali reklamni flajeri koji oglašavaju salone za masažu, njegu lica i tijela, menije picerija, dostavne službe iz restorana brze prehrane, klupske koncerte i teatarske predstave... Opisana oglasna ploča i marketinški listovi s pripadajućim reklamama, mjesto su na kojem je dakle nakon svega završio famozni list papira s uputama o epidemiološkim mjerama. Tu su, eto, dospjele reprezentacije propisanih mehanizama režima društvene zbilje u okvirima tzv. pandemijske realnosti, koji su nam određujuće oblikovali živote tokom protekle dvije godine. Odabrani motiv ovdje tretiramo kao vizualnu simboliku recentnog tretmana pandemije koja nam je zauvijek i nepovratno promijenila živote.
Gotovo je simpatična, ali i znakovita, lakoća kojom se vizualija sve do jučer omniprezentnih režimskih odredbi, stopila s nizom komercijalno-konzumerističkih produkata. Bio je dovoljan "tek" još jedan besmisleni rat kako bi pošasni virus, njegovi učinci, medijska, politička i zdravstveno-medicinska halabuka i sa svime time povezani društveni antagonizmi na rubu otvorenih sukoba, gotovo preko noći nestali kao rukom odneseni. U redu, jasno da je nekoliko krugova cijepljenja koje nije proteklo bez problema i jakih otpora, te preboljenjima postupno stečen kolektivni imunitet populacije, presudno utjecalo na lagano pripitomljavanje virusa i njegovo stavljanje pod relativnu kontrolu. Tu započinju i završavaju sve znanstvene istine koje su kontrapunkt antivakserskim tlapnjama, podsmijesima i tvrdnjama tipa – "eto vam sad, vidite da smo bili u pravu" – a takve se u ovih zadnjih nekoliko mjeseci mogu čuti s te strane društvenog spektra.
No istovremeno je zapanjujuća brzina kojom je jedna velika svjetska tema u medijima, politici i svjetskoj javnosti potisnula drugu, dotad dominantnu temu. Jesmo li ušli u epohu, povijesni period kada više nećemo imati vremena i prostora za predah, razdoblje u kojemu će se etape haranja novih virusa, ratova koji prijete totalnim razaranjima i prirodne katastrofe uzrokovane planetarnim kapitalističkim ekocidom, smjenjivati u pravilnim razmacima, držeći nas kolektivno u stanju permanentne napetosti i histerije? Ili je horizont budućnosti naprosto takav da će se svi navedeni aspekti problemâ uzajamno preklapati?
