Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je kraj globalnog izvanrednog stanja zbog pandemije Covida-19. U trenutku izlaska ovog broja Vlada je proglasila kraj pandemije. Što to znači za građane?
Svjetska zdravstvena organizacija formalno deklarira globalno izvanredno stanje u slučaju pojave ozbiljne i neočekivane zdravstvene ugroze koja ima značajne globalne javnozdravstvene posljedice i za čije je uspješno rješavanje potrebna brza i koordinirana međunarodna suradnja. Od periodu od 2009. do 2022. Svjetska je zdravstvena organizacija u sedam navrata donosila deklaracije o globalnom izvanrednom stanju, a jedna od njih je i deklaracija o Covid-19 pandemiji koja je donesena prije više od tri godine. Glavna svrha donošenja deklaracija je poziv na koordiniranu međunarodnu akciju sprečavanja širenja bolesti, ali isto tako je i poziv na prilagodbu i ubrzanje procedura koje se tiču odobrenja lijekova i medicinskih proizvoda koji se koriste u zbrinjavanju bolesti kao i primjerice i prilagodbu prava iz zdravstvenog osiguranja. Stoga je važnost proglašavanja kraja globalnog izvanrednog stanja u prvom redu administrativna te ne podrazumijeva da Covid-19 i dalje ne predstavlja određeni zdravstveni rizik.
Proglašenje kraja globalnog izvanrednog stanja svakako označava dugo očekivani simbolički korak prema povratku u pretpandemijsko vrijeme. Proglas ne bi trebao imati značajne implikacije na svakodnevni život. U SAD-u će, primjerice, zbog specifičnosti njihovog sustava zdravstvenog osiguranja, dijelu osiguranika neki medicinski postupci vezani za zbrinjavanje Covid-19 infekcije od sada postati manje dostupni. Od infekcije Covid-19 ljudi, nažalost, i dalje obolijevaju i umiru, ali u značajno manjoj mjeri nego ranije. Svjetska zdravstvena organizacija je u ožujku ove godine donijela dvogodišnju strategiju za dugoročnu održivu prevenciju, kontrolu i upravljanje bolesti COVID-19. Kao i za druge pandemije, stručnjaci očekuju da će ta pandemija s vremenom postati endemija, što podrazumijeva da će infekcija i dalje biti prisutna u regiji ili populaciji. Naučit ćemo živjeti s virusom, njegovo će ponašanje postati predvidljivije, a smrtnost neće značajno rasti.
Virus je ubio najmanje sedam milijuna ljudi širom svijeta. Jesu li mogle biti spriječene sve te smrti?
Dio tih smrti svakako se mogao spriječiti – boljim upravljanjem pandemijom u prvom periodu do dolaska cjepiva, a potom pravednijom raspodjelom cjepiva globalno, no i postizanjem veće procijepljenosti u nekim zemljama. U te zemlje spada i Hrvatska, koja je u samom svjetskom vrhu po broju umrlih od Covida-19. Izgubili smo 18.000 ljudi. Te brutalne posljedice rezultat su izrazito lošeg vođenja pandemije od Plenkovićeve vlade, nepripremljenosti i nefleksibilnosti zdravstvenog sustava i u konačnici politiziranja vladajućih i gubitka povjerenja građana u struku. Taj gubitak povjerenja dao je vjetar u leđa populističkim pokretima i strankama, koje se ne libe širiti lažne vijesti za političku korist, a svoj puni štetni potencijal tog gubitka povjerenja u znanje i struku, vidjet ćemo bojim se, tek u budućim krizama.
Hrvatska je naručila više od 19 milijuna doza cjepiva protiv Covida, a potrošila samo 5,3 milijuna, uz goleme troškove?
Problem viška doza kao posljedicu nepovoljnih ugovora sklopljenih na razini Europske unije imaju i zemlje koje su visoko procijepile svoju populaciju. Zbog toga smo već svjedočili istupima članica koje traže Europsku komisiju da ispregovara povoljnije uvjete za isporuku cjepiva. Hrvatska nije među tim zemljama. No kod nas je upravo zbog izrazito niske procijepljenosti taj problem viškova još izraženiji. Uzroke naše izrazito niske procijepljenosti treba, prije svega, gledati kroz prizmu politikantskog upravljanja pandemijom, koje je dovelo do gubitka povjerenja građana i kroz prizmu izrazito loše kampanje i edukacije građana o koristima cjepiva.
