U svetu obeleženom rastućim nejednakostima, klimatskim promenama i vojnim sukobima, uloga političke levice postaje sve važnija. Ali kako se levica nosi s ovim izazovima? – glasio je poziv na javni razgovor o političkoj levici u Evropi danas, koji je 18. septembra održan u Prostoru Miljenko Dereta u Beogradu, uz goste iz Španjolske, Poljske, Francuske i Njemačke, a sve pod pokroviteljstvom Centra za politike emancipacije iz Beograda, odnosno Rosa Luxemburg Stiftunga i mreže "transform! europe" koju čini 38 organizacija širom Evrope.

Za početak je trebalo definirati prioritete ljevice, što je moderator Vladimir Simović i učinio rekavši da je prioritet ljevice borba protiv kapitalizma, što je moguće činiti kroz različite forme borbe, parlamentarne i vanparlamentarne.

I iskustva su različita. A trenutno najpozitivniji primjer dolazi iz Španjolske, o čemu je pričala Marga Ferré iz Fondacije za kritičke studije, u kojoj ljevica participira u vlasti i to već u drugom mandatu, što je izuzetak u momentu kad desnica polako preuzima Evropu. Za nju je pitanje učešća u vlasti bitno, ali nije nužno i ovisi prije svega o balansu moći, političkom programu, kao i sopstvenom kapacitetu da se implementira politika koja će poboljšati živote ljudi, s akcentom na radničku klasu. Posebno ističe prvi mandat koalicijske vlade koju je činila i radikalna ljevica, za koji napominje da je na njega ponosna jer je taj period promijenio živote ljudi.

- Kad ste u vladi, imate samo dio moći, jer je prava moć u rukama kapitalista i to svi znamo. Ali u prve četiri godine mandata jedan od glavnih ciljeva je bio promijeniti Zakon o radu. Za ljevičarku, a ja sam i sindikalistkinja, to je bilo ključno i u tome smo uspjeli. Promijenili smo taj zakon, i to prvi put u povijesti Španjolske u korist zaposlenih, što je poboljšalo živote 16 milijuna ljudi - istakla je Ferré.

Pojasnila je da je to dalje značilo da su oni koji su bili samo privremeno uposleni nakon usvajanja zakona postali stalno zaposleni, poput vozača Ubera koji su dobili sva prava. Osim toga, podignuta je i minimalna zarada sa 800 na 1500 eura. Posebno ističe feministički zakon "Only yes means yes" (Samo da znači da), koji je načinio Španjolsku jednom od najfeminističkijih država, što je i ogromna kulturološka promjena. Međutim, nijedan od zakona ne bi prošao da podrška nije stigla s ulice, naglašava Ferré.

- Ako nemate punu podršku sindikata, na ulicama, u fabrikama, nemoguće je doći do takvih zakona. "Only yes means yes" jedan je od najnaprednijih feminističkih zakona u svijetu, ali njegovo bi usvajanje bilo nemoguće da nije bilo feminističkog pokreta na ulici. Žene su vršile pritisak i izazivale parlament da ga usvoji - objasnila je.

Poljski slučaj predstavio je Gavin Rae iz Fondacije Naprzod, koji je u startu naglasio otklon od pokušaja da se vlast u Poljskoj predstavi ljevičarskom jer u vladi participira Lewica, vraćajući se na onu definiciju s početka koja kaže da je prioritet ljevice borba protiv kapitalizma. On aktualnu vladu Poljske, koja je smijenila onu konzervativnu nakon izbora 2023., a koju predvodi nekadašnji predsjednik Evropskog vijeća Donald Tusk, ne smatra antikapitalističkom. Naprotiv.

- Nova vlada je došla na valu nezadovoljstva zbog antiabortus i anti-LGBT zakona, što je mobiliziralo mlade ljude, a posebno žene. Nemamo progresivnu vladu, već desničarsku. Ljevica je osvojila tek osam posto glasova, najniže od 1989. godine i prvih izbora, što je katastrofa - objasnio je Rae.

On napominje da je Tuskova vlada nastavila politiku prethodne, najavivši da će 4,7 posto BDP-a ići na nabavku naoružanja, nakon čega je zaključio da to ne može biti ljevičarska vlada jer ona nastavlja kurs prethodne koji traje već 20 godina. Njegova predviđanja su da na narednim izborima ljevica neće ni ući u parlament zbog učešća u sadašnjoj vladi.

Situaciju u Francuskoj, nakon zadnjih parlamentarnih izbora, pojasnio je Yann Le Lann iz organizacije Espaces Marx. Trenutnu situaciju je ocijenio vrlo dobrom u odnosu na onu u kojoj je francuska ljevica bila prije četiri mjeseca, jer se ljevica konačno ujedinila i ostvarila dobar rezultat na izborima. Pobjedu je na kraju ipak ukrao Macron koji je imenovao desničarsku vladu, iako je nakon drugog kruga izbora ljevica bila ta koja je osvojila najviše mandata u parlamentu (Novi narodni front 182 mandata plus 13 ostale ljevičarske stranke, dok je za većinu potrebno 289 mandata).

- Jedinstvo je krhko, ali istina je da smo prije četiri mjeseca bili nigdje, podijeljeni, bez ikakve političke perspektive i tokom ta četiri mjeseca napravljeni su krupni koraci - naglasio je Le Lann. Razloge ujedinjenja ljevice vidi u pokušaju Macrona da ih uništi, u čemu nije uspio.

- Uspjeli smo postati glavni izbor onima koji se žele oduprijeti ekstremnoj desnici, što je i za nas bilo iznenađenje jer nismo bili sigurni da bismo u drugom krugu izbora mogli pobijediti desnicu - dodao je.

- Suočavamo se s ogromnim izazovom jer je Macron spriječio formiranje ljevičarske vlade. Formirao je centrističku vladu i napravio tajni sporazum s ekstremnom desnicom. Znamo da desnica barem prvu godinu neće napadati i slabiti vladu, ali mi imamo veliku šansu jer je postalo jasno da smo glavna opozicija, ako uspijemo ostati na toj radikalno lijevoj bazi i ako održimo jedinstvo - objasnio je Le Lann.

Ljevica je već izašla na demonstracije zbog odabira takve vlade. Le Lann napominje da se ljudima mora objasniti da su im glasovi ukradeni i da se nova vlada mora izazvati na ulici.

Njemačka već se neko vrijeme suočava s porastom desnice i raspadom ljevice koja se podijelila oko glavnih tema, rekla je Cornelia Hildebrandt iz Rosa Luxemburg Stiftunga.

- Imali smo različita mišljenja po pitanju mira. Da li trebamo slati naoružanje, kakva je odgovornost NATO-a u vezi rata u Ukrajini... Naravno, bili smo složni po pitanju Rusije, odnosno agresora, ali koja su rješenja za zaustavljanje, po pitanju migracija i sl. - kazala je.

Naglasila je da se ljevica počela razdvajati 2015., nakon velikog vala izbjeglica, a to se nastavilo za vrijeme pandemije Covida, nakon čega je uslijedio rat u Ukrajini, oko čega se dodatno diferencirala. Ljevica je zapostavila građane u istočnom dijelu Njemačke, njihov poseban identitet i probleme koji su ih zatekli nakon promjene sistema i ujedinjenja, što je otvorilo prostor AfD-u i zato smatra da je ljevici potreban restart i to čim prije, jer već naredne godine slijede novi parlamentarni izbori.

- Moramo naći način da ponovno izgradimo partiju koja će biti narodna, koja će zagovarati mir, ali koja će biti i antisistemska i antikapitalistička - zaključila je.

Podijele po pitanju rata u Ukrajini Gavin Rae još i razumije, ali ono što ne može razumjeti jesu podijele u vezi Gaze, odnosno Palestine.

- Sve te krokodilske suze zbog rata u Ukrajini se pokazuju lažnima jer "zapad" podržava još veći konflikt... To što se dešava u Palestini nije konflikt, to nije rat. To je masakr, genocid i ne mogu razumjeti podijele po tom pitanju. Ako ljevica ne može zauzeti stav, onda ne ispunjava svoj povijesni zadatak - zaključio je.

On smatra da smo trenutno u najopasnijem periodu jer nam prijeti i nuklearni rat. Nadu vidi u spontanim pokretima mladih, podsjetivši na riječi Rose Luxemburg "socijalizam ili barbarstvo".

- S Palestinom klizimo u barbarizam, naglasio je i doveo u pitanje iskrenost podrške Ukrajini jer je poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski rekao da evropska vlada mora povući socijalne benefite za ukrajinske izbjeglice koji se moraju vratiti i boriti se.

- "Stojim uz Ukrajinu" u stvari znači slanje mladića na front u rat koji se ne može dobiti - naglasio je Rae.

Ferré tvrdi da je pitanje rata nametnuto, pa se tako priča o militarizaciji, dok je jedno od ključnih pitanja, poput klimatskih promjena, skrajnuto, posebno unutar "palače", koju je svojevremeno definirao Pasolini.

- Za njega je palača mjesto gdje je moć. I dio moći ima vlada. Pitao se gdje je tu uloga ljevice. On smatra da ljevica mora biti unutar palače jer je tu moć, ali nikad ne smije razmišljati samo unutar palače, već kao da je van palače. Zašto ovo govorim? Parlament je buržoaska institucija koja ljude zatvara u balon. Moramo biti unutar palače, ali razmišljati kao da smo van nje i spajati se s građanima i radničkom klasom jer tamo je realnost - rekla je.

Za klimatske promjene kaže da su tema van palače i da postoji ogroman jaz između mlađe i starije generacije, što smatra novijom pojavom, baš kao i razlike među polovima.

- Žene su više usmjereno lijevo nego većina - zaključila je i dodala da je svaka bitka bitna.

- Bitna je u malim sredinama ako žele povećati iznos za naoružanje, a smanjiti troškove za javne usluge, škole. Važno je ne posustati ni u najmanjim stvarima i sigurna sam da ima dosta prostora za unapređenje jer imamo puno toga da uradimo u narednim desetljećima - dodala je.

"Svaka bitka je važna" je način razmišljanja koji je potreban ljevici, istakao je Le Lann.

- Zaista mislim da možemo graditi novu ljevicu s takvim načinom razmišljanja. Moramo izaći van palače, gdje se traži artikulacija. Ne traži se od nas da biramo, već se traži platforma koja će artikulirati različite borbe - zaključio je Le Lann.

Hildebrandt je nametnula ideju "revolucionarne dobrote" kao početnu točku nove ljevice po kojoj se neće međusobno napadati.

- Pitanje militarizacije s novim valom neoliberalne politike je povezano s gašenjem države blagostanja . upozorila je.

Ona nadu također vidi u mladim ljudima, prije svega ženama, aktivistkinjama, posebno u manjim gradovima i selima. Napomenula je da nam je potreban novi "Komunistički manifest", prikladan novom vremenu.

- Drugačiji svijet je moguć. Dolazim iz istočnog dijela Njemačke i nakon raspada socijalizma uslijedio je val promjena. Nadam se da je sada došao red na novi val, povezan s mirovnim, feminističkim i radničkim pokretima - rekla je na kraju.