Novi saborski zastupnik Mosta Marin Miletić prije tri godine je u opširnom intervjuu za portal Bitno.net pričao o svome životnom putu. Otkrio je, među ostalim, da je kao mladi pripadnik Armade volio navijačko nasilje. ‘S jedne strane sam duboko osjećao da je Crkva prevažna i da vjerujem u Boga, ali volio sam svoje dečke i volio sam se tući’, poručio je. Zahvaljujući poticaju bližnjih, Miletić je doživio preobraćenje. Upisao je teološki fakultet i postao vjeroučitelj. Umjesto boksera, latio se tipkovnice i od tada širi evanđelje među mladima.
Kako to izgleda, osobno sam se uvjerio prije pet godina. U kolovozu 2015. godine kao novinar sam pratio tribinu ‘Drugi rat’ koja se održavala u riječkom Hrvatskom narodnom kazalištu. U organizaciji tadašnjeg intendanta Olivera Frljića, pet žena različitih nacionalnosti opisalo je svoje ratne traume iz ‘Oluje’. Koncept se nije svidio proustaškoj stranci A-HSP i riječkim navijačima iz Armade. Kroz policijski kordon pokušali su se probiti uz povike ‘Ubij Srbina’, ‘Frljiću, svinjo srpska’, ‘Frljiću, Frljiću, govno jedno smrdljivo, pičko četnička, mi te mrzimo, majmune, pederčino’ i ‘Mi Hrvati ne pijemo vina, mi pijemo krv četnika iz Knina’.
Iako su scene bile zastrašujuće, do same eskalacije je došlo nakon tribine. Zatekli su nas na Korzu dok smo čekali autobus za Zagreb. Nad skupinom mirnih građana i građanki, ponajviše žena, inače poznatih mirovnih aktivistkinja i feministkinja, počeli su vršiti teror koji je trajao najmanje deset minuta. Pljuvali su nas, polijevali pivom, gađali kriglama, nazivali četnicima. Jedan je izvadio penis i mlatarao njime u smjeru žena. ‘Vas intelektualke bi četnici trebali jebati u usta’, urlao je drugi. Iako smo mirno stajali, ne želeći dodatno poticati zapjenjeni čopor, ubrzo su prionuli fizičkom nasilju. Dva puta sam udaren šakom u glavu, dok su ozljede drugog posjetitelja tribine naknadno zabilježene u medicinskom kartonu. Policija je iste večeri prepoznala trojicu od sedam počinitelja: Josipa Križanovića, Tihomira Pupovca i Ivana Mavrića. Sva trojica prominentni su članovi Armade. Križanović je bio tajnik, Mavrić član uprave, a Pupovac neka vrsta veteranske legende. Nekoliko mjeseci nakon toga osuđeni su na uvjetnu kaznu od 30 dana zatvora.
Miletić se s ovakvim porukama cijelo vrijeme obraća mladima, u čijem je odgoju domoljublje često naglašavao. Pod geslom ‘Bog, Crkva i Domovina’ godinama je organizirao i kampove katoličkih skauta
Zahvaljujući nizu medijskih izvještaja u kojima su već sutradan objavljene sve relevantne informacije, Marin Miletić dobro je znao što se toga dana desilo u Rijeci. To ga, međutim, nije spriječilo da tri dana poslije napiše odvratnu apologiju fašističkog nasilništva. U tekstu naslovljenom ‘Tomićevo crtanje svastike na Poljudu i Frljićevo rađanje ustaša u Rijeci’ za sve je okrivio Olivera Frljića. Nazvao ga je čovjekom ‘koji ima zadatak uznemiriti, srušiti, proizvesti mržnju i kaos’ te pohvalio ‘branitelje i Armadu’. ‘Igre sjena mogu biti, legitimno je to. Ali legitimna je i reakcija onih koji će se suprotstaviti zlu’, napisao je Miletić. ‘Prošla su davno vremena kada su nas mogli ušutkati. Sada moraju biti spremni i na reakciju’, zaokružio je prijeteću poslanicu.
Svega tri mjeseca od opisanih događaja, u Rijeci je održana komemoracija za žrtve Vukovara, koju je Miletić godinama održavao u suradnji s Armadom i braniteljskim organizacijama. U sklopu cjelodnevnih događaja te je godine sudjelovao i Križanović, koji je one večeri predvodio napad ustašoidnih hijena. Na fotografiji ga vidimo kako u svojstvu predstavnika Armade polaže vijence s vukovarskim braniteljima. Radilo se o lijepom zaokruženju priče: dečki koji se i dalje vole tući sada mirno i dostojanstveno obilježavaju sjećanje na naše žrtve, predvođeni suborcem koji umjesto šaka danas koristi primozak za pravdanje njihovih divljačkih pohoda.
Brojne se pouke mogu izvući iz ove anegdote. Jedna od njih je i da se Miletića posve nepravedno u dijelu javnosti portretira kao redikula zato što mu je, prema njegovom pričanju, mrtvi Padre Pio rekao da prestane nositi uske majice, ili zato što smatra da dobar katolik ne može biti onaj koji prakticira jogu. Riječ je o suženoj percepciji: Miletić je puno više od toga. On nastupa kao fiškal nasilništva, desničarski revizionist i apologet hrvatskih ratnih zločina. Nije riječ o samo jednoj epizodi iz koje se mogu izvući ovakvi zaključci, nego o postojanom višegodišnjem trudbeništvu koje se odvija uz pokroviteljstvo Katoličke crkve i tutorstvo riječkog nadbiskupa Ivana Devčića. Njegovim je blagoslovom Miletić osnovao katoličke skaute, nadzirao komunikaciju cijele nadbiskupije na društvenim mrežama i sve do prije nekoliko mjeseci predavao vjeronauk u riječkoj gimnaziji.
Miletić je na glasu kao karizmatični motivator koji posjeduje dar privlačenja mladih. Tajna je navodno i u nastupu: vješto koristi nove medije, uvijek je otvoren i pristupačan, vozi motor, a vokabular mu krasi suficit riječi poput ‘shearati’, ‘distrojati’, ‘filing’ i ‘fejs’. Odijeva se, k tome, poput dvadesetogodišnjaka, sve sa majicama primjerenih dimenzija i šiltericama koje daju ulični štih. Ispod pokrivala za glavu, međutim, nemalo se puta zadnjih godina rađao skup opasnih rečenica koje su završavale u Miletićevim kolumnama i video-porukama. U većini spornih propovijedi retorika je uvijek ista: najprije oštro osudi nasilje, zazove toleranciju prema različitim manjinskim skupinama i potom otkliže u moralni relativizam.
Povodom prošlogodišnjeg napada huligana na građane srpske nacionalnosti u dva kafića u Đevrskama i Uzdolju kraj Knina, Miletić je uvodno napisao da je protiv nasilja. No onda je u nastavku cijelu priču sveo na puki navijački okršaj. ‘Delije u nekom kafiću nedaleko Knina pjevaju Srbiji i svojoj Zvezdi, Torca napravi glupost jer je fizičkim nasiljem išla rješavati provokacije – odmah mediji – huuuuuuuuu – mržnja, Hrvati prebili nedužne Srbe u Kninu. Poslije se tjednima pisalo, ne po mainstream medijima, kako je vlasnik navedenog kafića baš srpski radikal. Nismo mogli čuti detalje oko ove situacije… Valjda navedeno ne zanima pružatelje usluga vijesti’, poručio je Miletić, dodajući da se radi o sukobu navijačkih skupina, a ne o međunacionalnoj mržnji.
Miletić je na glasu kao karizmatični motivator koji privlači mlade. No ispod pokrivala za glavu nemalo se puta rađao skup opasnih rečenica koje su završavale u njegovim kolumnama i video-porukama
Radilo se o bestidnim lažima. Niti je zabilježeno da je itko pjevao Srbiji, niti se radilo o sukobu navijačkih skupina. U stvarnosti, banda je krstarila po dalmatinskom zaleđu s ciljem da zatuče pokojeg Srbina. ‘Slučaj je okarakteriziran kao kazneno djelo iz mržnje i izazivanje nereda, a krivcima prijeti kazna zatvora od šest mjeseci do maksimalno 5 godina zatvora. U napadu maskiranih mladića najteže je stradao maloljetnik koji je dobio osam šavova uslijed udarca palicom po glavi, dok su ostali uz šok zadobili porezotine i hematome’, izjavio je ravnatelj policije Nikola Milina, dodajući da su prijave podnesene temeljem prijetnji i nasilja na nacionalnoj osnovi. To je objavljeno u brojnim medijima, ali je Miletić svejedno dugo nakon toga ostao pri lažima o pukom navijačkom sukobu. Za sve je pritom okrivio predstavnike srpske manjine u Hrvatskoj. ‘U pozadini svega je naravno srpska vanjska politika i pijuni, poput Pupovca, koji odrađuju stvari koje treba odrađivati’, napisao je Miletić, koji i inače relativizira informacije o etnički motiviranom nasilju tvrdeći da je riječ o podmetanjima međunarodnih i tuzemnih silnica te ljudi koji po njemu mrze sve Hrvatsko.
Takve je teze proširio i na brojne druge teme, od kulturne proizvodnje koja mu ne paše pa do medijskih napisa koji su kritični prema crkvenom licemjerju ili vojnim veteranima. Takvi su po njemu uzrokovali i pravomoćnu presudu protiv Slobodana Praljka, ali i osudu Tuđmanove klike za udruženi zločinački poduhvat u Bosni i Hercegovini. U jednoj od bestidnijih medijskih posveta pravomoćno osuđenom ratnom zločincu, Miletić je Praljka nazvao nevinim i pravednim ratnikom i umjetnikom koji je za slobodu i čast svog naroda bio spreman žrtvovati vlastiti život. Uspio ga je usporediti i sa sinom božjim. ‘I Isus je imao iskustava s nepoštenim sudovima i s izdajnicima iz vlastitih redova. Znamo kako je završio, na montiranom procesu, on Spasitelj prečisti osuđen je na smrt razapinjanjem na drvetu križa. Mi se trebamo zapitati kolika je odgovornost hrvatskih političara koji su svojim diplomatskim neaktivnostima dopustili da se dogode sramotne presude hrvatskim generalima’, poručio je Miletić.
On je prošle godine branio i Ivonu Milinović, tadašnju vijećnicu HDZ-a u Rijeci. Milinović je izašla iz vladajuće stranke nakon oštre reakcije javnosti na njenu izjavu o šovinističkim pjesmama Torcide o građanima Rijeke. ‘Stvarno je neprimjereno pjevati takve pjesme i davati Pupovcu argument da sutradan plače, ‘evo su Hrvati fašisti’. Međutim, evo, ako ćemo biti baš bezobrazni, ljudi trebaju znati da u Rijeci postoji 6,5 posto Srba. Dakle, nama ne trebaju nikakve vrbe. Možda po nekim drugim selima u Dalmaciji gdje ih ima 30-40 posto’, rekla je Ivona Milinović u ekstremističkom Podcastu Velebit. Miletić je pak ustvrdio da je sve izvučeno iz konteksta i da ona nikoga ne mrzi. ‘Pokazala je političku nezrelost, pokazala je da mora biti svjesna da pleše s vukovima i hijenama koji prate svaki njezin korak i koji jedva čekaju da je potaracaju’, izjavio je.
Treba imati na umu da se Miletić s ovakvim porukama cijelo vrijeme obraća mladima, u čijem je odgoju domoljublje često naglašavao. Pod geslom ‘Bog, Crkva i Domovina’ godinama je organizirao i kampove katoličkih skauta. Kako je to izgledalo opisala je prije nekoliko mjeseci jedna bivša polaznica skautskog programa. ‘Išli smo tjedan dana na otok Prvić i tamo smo se morali svaki dan derati ‘Za dom spremni’. Kad god bismo, primjerice, krenuli na plažu ili nešto slično, on bi nas postrojio kao malu vojsku i viknuo ‘Za dom’, a mi smo morali uglas odgovoriti ‘Spremni’. Ja se nisam derala. Nisam tada ni znala što to znači, jednostavno mi se nije sviđalo. On je to primijetio, te je odvojio na stranu moju prijateljicu i mene, te pitao zašto ja ne sudjelujem u tome. Rekla sam da ne znam što to znači i da to ne smatram bitnim. Bio je užasno pasivno-agresivan prema meni, nabrijan i nadrkan, ljutio se jer odbijam vikati ‘Za dom spremni”, otkrila je portalu Index. Miletić je u odgovoru na novinarski upit konstatirao kako se ne sjeća takvih detalja, ali da ne bježi od odgovornosti.
Vjerojatno se sjeća vlastitog udjela u javnoj relativizaciji ustaškog pozdrava. U jednoj kolumni iz 2017. godine, kad je svakome bila jasna historijska geneza toga usklika, dva puta ga je nazvao starim hrvatskim pozdravom koji je nastao prije NDH, kritizirajući prijedloge da se HOS-ova ploča makne iz Jasenovca. Tako je Miletić podučavao skaute patriotski dio svetoga trojstva. Što se tiče Boga i Crkve, te poruke vrijedi spomenuti usput, više zbog leksika nego sadržaja, jer su one puko širenje nauka današnjeg katoličkog mejstrima. Osim što je sudjelovao u Hodu za život, Miletić je 2015. godine nazvao žene koje su se odlučile na pobačaj ‘horor-spodobama koje ubijaju najnevinije stvorenje ovoga svijeta – nerođeno dijete’. Takve osobe, koje su po njemu ‘hranjene agresivnim feminističkim lobijima, nemaju nikakve moralne zakone u sebi’. Iste je godine u drugi tekst uspio ugurati gej brakove, pedofiliju i eutanaziju maloljetnika. Poručio je da bi istospolni brak mogao dovesti do braka u troje. ‘Pa možda za koju godinu, kada budemo još napredniji, u sedmero? I klinci u takvim orgija-brakovima će sigurno odrasti u prave, čestite, moralne, vjerne osobe’, napisao je budući saborski zastupnik, da bi nakon takvih mizoginih i homofobnih budalaština naveo standardne opaske čitateljima da ne treba mrziti gejeve i žene zbog protucrkvenog života.
Na sve potencijalne kritike, Miletić voli posegnuti za konceptom slobode govora. Kao čovjek širokih nazora, dosta je puta branio pravo svojim neistomišljenicima na izražavanje, nakon što bi im na čelo nalijepio etiketu notornih mrzitelja svega hrvatskog. Nerijetko je znao prekoriti ‘ljevicu’ koja takvo pravo pokušava oduzeti širiteljima evanđelja. ‘Ekipice, nećete nam začepiti usta. Kao što vi možete pričati što želite, tako i mi možemo pričati, raditi i djelovati’, poručio je nedavno. Ironijskim obratom, svega nekoliko mjeseci nakon ove izjave ispostavilo se da Miletić ne može pričati što želi. Nisu mu pritom usta začepili ljevičari, nego nadbiskup Devčić. Nakon što je na prosvjedu prosvjetara kritizirao vladu Andreja Plenkovića, odstranjen je s tadašnjeg radnog mjesta. Sloboda govora Marina Miletića tako je pala kao žrtva slizanosti Katoličke crkve i HDZ-a. Nakon svih navedenih Miletićevih javnih ispada, a nabrojali smo omanji dio bogatog repertoara, koje je upražnjavao kao vjeroučitelj i njegov štićenik, nadbiskup ga je smijenio zbog sindikalnih aktivnosti koje se nisu svidjele partiji. Naknadni pomirljivi tekstovi ražalovanog vjeroučitelja, doduše, pokazuju da mu je važnije cjelivati nadbiskupov prsten od slobode govora, koju će uskoro ionako obilato zloupotrebljavati preko saborske govornice.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
