Dan nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, 25. veljače u Saboru se vodila rasprava o usvajanju prijedloga Deklaracije o Ukrajini, kojom je osuđena ruska agresija. U ime Mosta deklaraciju je pozdravio zastupnik Nino Raspudić. Prije nego što je uronio u materiju, njegove prve dvije, ujedno i najvažnije rečenice, bile su sljedeće: "Kolegice i kolege, drago mi je da u Saboru postoji konsenzus oko ove deklaracije, vidjeli smo ga jučer na Odboru za vanjsku politiku. U biti jedino nije bio prisutan klub SDSS-a, ne znam njihovo stajalište, ali evo vidim da je najavljen kolega Pupovac, očekujem da će se i oni pridružiti ovom konsenzusu", poručio je Raspudić. Iako na prvu posve banalne, citirane riječi zapravo su bile reinvencija koncepta izjave o lojalnosti Srba u Hrvatskoj, ovaj put o ruskoj agresiji prema Ukrajini. Srpska manjina ima se očitovati o ovom pitanju. U protivnom, smatrat ćemo da su svrstani uz agresore. S tom mišlju istupio je i drugi zastupnik Mosta, Nikola Grmoja, koji je na spomenutom Odboru također pitao gdje je SDSS, iako ta stranka nema članove u njemu i premda su se kao dio vladajuće koalicije usuglasili o stavovima vezanim uz Ukrajinu.
Njihovu političku podlost je shvatio i šef SDSS-a Milorad Pupovac. Nakon što se u ime stranke pridružio osudama ruskog napada na Ukrajinu, poručio je onima koji pitaju gdje su on ili SDSS da je zadnjih 30 godina u Hrvatskoj i da "danas sluša one koji nas od 1990. naovamo sumnjiče i tretiraju kao petu kolonu". "Ako netko misli da će time pomoći Ukrajini ili bilo kojoj drugoj zemlji, teško se vara i sramoti sve ovo što mi danas radimo", odgovorio je Pupovac.
Da imamo čvrstu vlast kao Putinovu u Rusiji koja je već punoljetna, vjerovali bismo da netko razmišlja strateški u Hrvatskoj, objašnjavao je 2018. u "Petom danu" Nino Raspudić
Dva tjedna poslije, povodom prijedloga odluke o sudjelovanju Oružanih snaga Republike Hrvatske u sklopu aktivnosti ojačane budnosti NATO-a, Raspudić je ponovno govorio u ime Mosta. Ovog puta prekorio je međunarodne snage za mlak odnos prema Rusiji neposredno nakon aneksije Krima. "Godine 2014. bio je već prvi rat na istoku Ukrajine i Rusija je anektirala Krim i uvedene su ove danas, možemo reći, pseudosankcije Rusiji", izjavio je Raspudić, predbacujući pojedinim evropskim zemljama, poput Njemačke, da su obesmislile koncept tadašnjih sankcija izravno dogovarajući poslove o dotoku plina iz Rusije.
Raspudićevi rezolutni moralistički stavovi postaju ponešto zabavni znamo li što je pisao i govorio dok još nije bio u Saboru. Otprilike godinu dana nakon ruske aneksije Krima, u ožujku 2015., Raspudić je u Večernjem listu imao negativan stav o zapadnim sankcijama Rusiji. Nakon što je ukazao na licemjerno imperijalističko ponašanje američke vanjske politike, poručio je: "Koja je naša ekonomska korist od vašeg zaoštravanja i odsijecanja EU od Rusije?" To je pitanje, garnirano neslaganjem oko uvođenja sankcija Rusiji, postavio istim centrima moći koje sada proziva zbog neučinkovitih "pseudosankcija". Tri godine poslije, u ožujku 2018., u emisiji "Peti dan" otišao je korak dalje. Nazvao je Putinove poteze "obrambenim", a ne napadačkim i dodao: "Koliko god ga se prikazivalo kao agresivnog vanjskopolitičkog diktatora, on nije taj. Više su ta agresija i ti potezi dolazili geostrateški gledano sa Zapada iz ovog angloameričkog konteksta." Na kraju je dao opravdanje za rusku vojnu intervenciju na Krimu: "Mi smo imali sa Zapada pokrenute i organizirane takozvane obojene revolucije. Vidjeli smo u kakvu su situaciju dovele Ukrajinu, gdje Putin nije imao izbora nego uzeti ono što može. To je bio istok i Krim koji je direktno anektiran." Ponovimo za čitatelje kojima je možda promaknulo: "Putin nije imao izbora nego uzeti ono što može. To je bio istok i Krim koji je direktno anektiran." Na koncu je zaslinio nad idejom vladavine putinovskog tipa u Hrvatskoj. "Da imamo čvrstu vlast kao Putinovu u Rusiji koja je već punoljetna, vjerovali bismo da netko razmišlja strateški u Hrvatskoj", rekao je.
Koja je dakle razlika između tadašnjeg Raspudića, koji je posve otvoreno pravdao "rusku aneksiju Krima", gunđao zbog sankcija nametnutih Rusiji i u Hrvatskoj priželjkivao vlast čvrstu kao Putinovu, i današnjeg Raspudića, koji govori sve suprotno? Jedina je razlika u tome što u momentu moralne ništavnosti današnji Raspudić sumnjiči druge za ono što je sam do jučer govorio. Degutantno je što se pritom koristi priručnim setom ucjena kojim zadnje tri dekade šoveni u ovoj državi prozivaju predstavnike srpske manjine za nedovoljnu privrženost Hrvatskoj, iz čega neminovno proizlazi njihovo spletkarenje sa Srbijom, odnosno Rusijom. To bi posljedično moglo značiti svašta: uvrede na društvenim mrežama i ulici. Ako se, nedajbože, sukob proširi izvan Ukrajine, onda i kakvo umlaćivanje zbog lojalnosti Beogradu, naime Moskvi.
Neum je hrvatski grad po svemu i trebalo ga je mirno ili nemirno integrirati. Putin bi to riješio za jedno popodne, smatrao je u lipnju 2020. Hrvoje Hitrec
Nije, međutim, Raspudić jedini politički oportunist koji preko ukrajinske tragedije nepodnošljivom dozom hipokrizije pumpa domoljubna čuvstva na račun tuđih leđa. Prije dva tjedna pisali smo o svojevrsnoj epidemiji zaokreta desničarskih persona u Hrvatskoj. Dojučerašnji apologeti Putinovih poteza danas su okrenuli priču iz raznih motiva, uz zajedničko zborno huškanje na različite manjine. Kao najekstremniji primjer naveden je voditelj "Bujice" Velimir Bujanec, koji je zadnjih godina u Putinu pronalazio "velikog gospodina", "pravog ruskog domoljuba" i nositelja "tradicionalnih vrijednosti" koji će spasiti Evropu od dekadencije, te njegovih gostiju, poput zastupnika Domovinskog pokreta Stjepe Bartulice, koji se svega tjedan dana prije napada na Ukrajinu složio s ocjenom da "Putin zastupa tradicionalne kršćanske vrijednosti" i da je zato na udaru globalista.
Pohvale su dakle nizane nakon prve agresije na Ukrajinu 2014. godine. Otkako se nanovo zaratilo, pa sad predmet njihove adoracije želi znatno veći dio Ukrajine, iz istih glasnica nije uslijedila krotka šutnja, kao pokazatelj ljekovite autorefleksije iz koje izvire stid. Takav bi potez naime bio namijenjen moralno upristojenim individuama. No ljudi poput spomenutih i njima sličnih ne mogu mirovati. Umjesto eventualnog kritiziranja dojučerašnjih vlastitih izdanja, njihova verbalna rastresenost je, posve očekivano, usmjerena na tobožnje putinofile u Hrvatskoj, predstavnike srpske manjine, ljevičare, zelene, nevladine organizacije. Oni su, riječima Velimira Bujanca, peta kolona koja veliča Putina, nikako desnica, što je u potpunoj suprotnosti s nebrojenim nalazima evropskih novinara, koji su otkrili financijsku i svaku drugu povezanost Kremlja i desnice na zapadu Evrope, vezano uz antigej histerije, rasturanje EU-a i promicanje neliberalnih ideja.
Hrvoje Hitrec (Foto: Boris Ščitar/PIXSELL)
Unatoč brojnim dokazima, suosnivač HDZ-a Hrvoje Hitrec drži da je na djelu mit o desničarima koji su pali na Putinov šarm. To je, tvrdi, nemoguće jer su desničari "patrioti". "Ma možda je bilo među njima onih kojima se svidjela narav Putinove vlasti, no oni su razumjeli što ljevičari nisu, razumjeli u trenutku kad su se pozabavili do tada nepoznatom im Ukrajinom", napisao je. Kako se Hitrec "pozabavio" Ukrajinom najbolje svjedoči njegov predinvazijski ogled o Putinovom komadanju Ukrajine 2014. godine. Prije svega dvije godine Hitrec je poželio aneksiju Neuma (!) putinovskim metodama. Sve zbog troškova Pelješkog mosta. "Je li se mogla izbjeći njegova gradnja? Jest, pa Neum je hrvatski grad po svemu i trebalo ga je mirno ili nemirno integrirati. Putin bi to riješio za jedno popodne", poručio je Hitrec u lipnju 2020. godine. Negdje u isto vrijeme pohvalio je Putina što se bavi implementacijom zakona o jeziku, za razliku od anacionalne hrvatske izvršne politike. Nakon svježe invazije, Putin je, razumije se, postao barbar i "tipičan diktator načeta uma istih sovjetskih kriminalnih nagnuća" te "plagijator Slobodana Miloševića" zbog stvaranja "dvije proruske SAO krajine". Ako je Putin plagirao Miloševića, onda je naš Hitrec, koji zapjenjeno gleda na Neum, sljednik originalnih ideja srpskog satrapa. Intelektualni doseg bukove građe već u drugom dijelu teksta ustupa mjesto sirovoj hajci. Ondje Hitrec njuši novu "oružanu agresiju na Hrvatsku" i upire prstom u SDSS, odnosno u "posvjedočena, stalna i bezočna pogodovanja srpskoj stranci kojoj je Beograd glavni grad, znači Moskva, a ne Kijev, s kreativnijim namjerama nego što je samo etnobiznis, s položajima u hrvatskoj vlasti na kojima se štošta može doznati i o stanju hrvatske vojske".
Željko Sačić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Kad smo kod vojske, ruska je agresija alarmirala i potaknula desničare na novu militarizaciju. Mnogi muževi iz desnog spektra apeliraju na usmjeravanje milijardi u naoružavanje, plaču zbog mlitavosti hrvatske mladosti i njihovog zazora od strojeva za ubijanje. Saborski zastupnik Hrvatskih suverenista Željko Sačić nedavno je u "Otvorenom" poručio da je Putinov potez "strahovita vojna agresija" na Ukrajinu. Obznanio je da su Suverenisti poslali prijedlog uvođenja obaveznog vojnog roka. "Treba sve napraviti da se hrvatski čovjek osposobi da brani domovinu. Bez čizme nema pobjednika u ratu", bio je rezolutan Sačić, koji je u ime Suverenista "predložio ustrojavanje međunarodnog suda za ratne zločine na području Ukrajine" za Ruse i upozorio da je Putin sada i Hrvatsku označio kao deklariranog neprijatelja. Sačić je, slijedom toga, kao neprijatelje Hrvatske optužio ovdašnje Srbe i "ostale". "Ne vjerujem da će abolirani SDSS i ostali neprijatelji Hrvatske dati potporu služenju vojnog roka", procijenio je. Kao i u prethodnim slučajevima, stvar sa Sačićem sada postaje predvidivo stupidna. Prije tri godine, u kolovozu 2019., prekorio je, u ime Putina, sve pokušaje hrvatske vlade da se petlja oko Ukrajine. Na svom Facebook-profilu objavio je tekst pod nazivom "govor Vladimira Putina narodima". "Neka i ovo pročita naš izgubljeni briselski kmet, anacionalni, nehrvatski slugan, pa mu neće padati na pamet, na štetu Hrvatske u Ukrajini, za tuđi, nehrvatski račun, 'prosvijetljivati' i 'prijetiti' gospodinu Putinu!" napisao je Sačić. Dva mjeseca prije toga, tugaljivim se leksikom direktno obratio "gospodinu Putinu", vezano uz njegovu izjavu da je Evropa pogriješila s migrantima. "Hvala vam, gospodine Putin. I mi Suverenisti u Hrvatskoj tako mislimo. Ali globalisti i protunarodnjaci još drže vlast kod nas. Kleveću nas, omalovažavaju, vele da smo marginalci i mračne sile. Prestrašno (...) Bagra, bezosjećajna, protuhrvatska", napisao je saborski zastupnik, prevalivši, po njegovim kriterijima, u svega tri godine put od marginalne mračne sile do bezosjećajnog nehrvatskog kmeta.
Marin Miletić (Foto: Patrik Macek/PIXSELL)
Ništa manje iznenađenje nismo vidjeli ni kod Marina Miletića, još jednog zastupnika Mosta, koji ovih dana posebno patetično zavija nad Putinovim zločinima i najavljuje čistke svih koji su "radili protiv katoličke vjere, hrvatske kulture i identiteta". Medijima se naime proširio sijaset njegovih objava u kojima je zadnjih desetak godina hvalio Putina zbog širenja vjere i ruske borbe protiv radikalnih islamista. "Živio drug Putin! Taj titan koji vlakovima prevozi parohe po pustopoljinama majke Rusije ne bi li se obratio živalj i primio Krst", napisao je, između ostalog, Miletić. S obzirom na njegovu izjavu o čišćenju Hrvatske od svih koji ne odgovaraju njegovom životnom stilu tinejdžera zarobljenog u tijelu odraslog huškača, reklo bi se da nije odveć odlutao od Putinovih metoda. Slično bi se moglo konstatirati i za Zvonimira Hodaka, fiškala i kolumnista desničarskih medija. Taj je nakon invazije primijetio da su "jugo-nostalgičari, dalmatinska orjuna, staljinisti i titoisti svih boja zanijemili kao da su mrtvi" te da je "jasno da su izabrali stranu". Prije četiri godine, u travnju 2018., kad je iz Hrvatske protjeran ruski diplomat zbog sumnje u trovanje bivšeg ruskog agenta u Velikoj Britaniji, Hodak je cinično doveo u pitanje takvu informaciju te podsjetio da smo "vazalskim odnosom prema EU i Britaniji te ubodom komarca pljucnuli na sve što su nam Rusi učinili za vrijeme rata. Najviše oružja, najbolje cijene i najbrži rok isporuke". Godinu poslije, uoči predsjedničkih izbora, isti je kolumnist podržao Kolindu Grabar-Kitarović. Kao afirmativni argument naveo je i tobožnju otvorenu podršku koju ima kod "Trumpa i Putina". Čini se kako je i Hodak preko noći zaboravio pomoć bratske Rusije, sve kako bi priželjkivani "ubod komarca" usmjerio na "titoiste svih boja".
Milan Ivkošić (Foto: Goran Stanzl/PIXSELL)
Kolumnist Večernjeg lista Milan Ivkošić u veljači prošle godine napisao je da je percepcija Putinove vladavine zapravo posljedica zapadnjačke "propagande", a ne stvarnog stanja. No nakon invazije skanjivao se nad opravdanjima čelništva Ruske pravoslavne crkve koje tvrdi da zapad provodi genocid protiv zemalja koje nemaju gej parade. Ivkošić, koji je još prošle godine smatrao da je ovdašnja slika Putina posljedica perceptivne distorzije sa Zapada, sada je izgubio svaku nadu "da bi se u Rusiji mogao dogoditi preokret i da bi Putin eventualno mogao biti svrgnut ili sam odustati od zločinačkih nauma". Situacija je toliko eskalirala da je čak i jedan Tomislav Sunić, neskriveni simpatizer Vladimira Putina koji je 2019. bio na izbornoj listi Hrvatskih suverenista, izdao dojučerašnjeg uzora. "Da sam Rus, ja bih se isto pitao što je s mojom vladom, zašto nas vodi u rat. Pa što ne bi bilo dobro da napravimo neki udar pa da maknemo Putina i slično", izjavio je nedavno.
Željka Markić (Foto: Davor Javorović/PIXSELL)
Najavljujući ovogodišnje izdanje Hoda za život, koordinatorica Željka Markić u priču je uvela Ukrajinu. Istaknula je da ih ubijanje ljudi u toj zemlji "senzibilizira za potrebu izgradnje kulture života, u kojoj se borimo za svaki ljudski život od njegova početka do njegova kraja". Članica inicijative prvog hrvatskog izdanja Hoda 2016. godine bila je Ana Marija Marković, ujedno predstavnica hrvatskih operacija platforme za konzervativne peticije CitizenGO, u čijoj je upravi tada, kao i sada, sjedio Rus Aleksej Komov, ljubitelj Staljina i intimus Konstantina Malofejeva, ultrakonzervativnog Putinovog oligarha koji je pod sankcijama još od 2014. zbog financiranja i koordinacije ruskih separatista na Krimu. Prema dokumentima sa stranice WikiLeaks, Malofejev je financirao CitizenGo, organizaciju koja je u više navrata, prema istim izvorima, uplaćivala novac udruzi U ime obitelji.
