Božo Petrov, potpredsjednik Vlade i čelnik Mosta, zajedno s premijerom Tihomirom Oreškovićem odlučio je do kraja ustrajati na izazivanju pobune protiv predsjednika Tomislava Karamarka unutar HDZ-a. Odlučio je istjerati HDZ na čistac. Nacionalno vijeće Mosta u srijedu je, prevedeno i pojednostavljeno, odlučilo pozvati HDZ da odustane od parlamentarnog opoziva aktualnog premijera i Vlade, to jest odlučilo je pozvati HDZ-ove saborske zastupnike da otkažu poslušnost Karamarku, koji mora otići iz Vlade, i priklone se razmišljanju Karamarkovog zamjenika Milijana Brkića. U suprotnom, Most će se pridružiti opoziciji u izglasavanju samoraspuštanja Hrvatskog sabora. Ovo drugo, prijetnja priključivanjem oporbenoj inicijativi, tu je u funkciji poruke HDZ-ovcima da se ne trebaju zanositi idejama o sastavljanju nove Vlade, s novom saborskom većinom, nakon što bude srušena Oreškovićeva vlada, jer će Most tada s opozicijom izglasati raspuštanje parlamenta, a to znači izlazak na izbore bez onih trideset dana za sastavljanje nove većine. Most otvoreno poručuje HDZ-ovim saborskim zastupnicima da još jednom vide jesu li sigurni da im se ide na izbore, i to isključivo zbog Karamarkove političke sudbine.

Milijan Brkić prvi je od uistinu moćnih ljudi te stranke – ako ne računamo istup europarlamentarca Andreja Plenkovića na općem saboru pretprošle subote – odlučio napustiti podrum iz kojeg Tomislav Karamarko, okružen ambicioznim klimoglavcima i lišen doticaja sa stvarnošću, nastoji upravljati HDZ-om i političkom situacijom u nadzemlju. Brkić je na sjednici stranačkog Predsjedništva prošle subote samo izgovorio, pa za njim sad ponavljaju i neki drugi, ono što je svakom politički pismenom savršeno jasno: HDZ-u izbori sad nikako ne odgovaraju, jer bi na biralištima prošli slično kao u kasnu jesen 2011. godine, a takozvano preslagivanje parlamentarne većine naprosto nije realno, pa bi za stranku bilo najbolje da se Karamarko, kompromitiran ugovorima svoje supruge Ane s MOL-ovim agentom Josipom Petrovićem, povuče s funkcije prvog potpredsjednika Vlade i da, nakon toga, HDZ-ova i Mostova vlada, na čelu s premijerom Oreškovićem, nastavi trajati dok se HDZ ne oporavi, dok se ne riješi Karamarka i instalira Plenkovića, ukratko, dok ne bude spremniji za izbore. Na Brkićevu pragmatičnost i zdrav razum Karamarko i njegovi ljudi u vodstvu stranke uzvratili su maglovitom tezom da HDZ više ne smije dozvoliti da ga se ponižava, jer je od Mosta i Oreškovića već pretrpio dovoljno poniženja. Brkić i njegova, zasad malobrojna sljedba, tada su izgubili prvi boj, ali pravi unutarstranački rat tek je započeo.

Pravo je pitanje s koliko će zastupničkih ruku raspolagati Karamarko za tjedan dana, kad na red dođe parlamentarno glasanje o povjerenju Vladi, ali koliko god da mu ih ostane, šef HDZ-a nikako ne može srušiti ‘svoju’ Vladu bez opozicijskih, ponajprije SDP-ovih glasova

Odluka Tomislava Karamarka da (zasad) ne odstupi i da se ‘bori do kraja’ nije proizišla iz političke srčanosti i uvjerenja o ispravnosti vlastitog puta: radi se o egocentrizmu povezanom sa slabim dodirom s realnošću. Predsjednik HDZ-a godinama čvrsto drži začelje rejting-liste domaćih političara, a posljednjih tjedana dodatno se srozavaju postoci koji govore o njegovom ugledu u javnosti. Prema posljednjim istraživanjima, najmanje 70 posto ispitanika traži Karamarkov odlazak iz Vlade. Trebalo bi se odjednom zbiti neobjašnjivo čudo da Karamarko politički uskrsne: njegovo aktualno batrganje na krajnje suženom manevarskom prostoru nije dokaz živosti i odlučnosti nego samo nespremnosti da se suoči s činjenicom svoje političke propasti.

Što Karamarko poduzima i što namjerava poduzimati u idućih sedam-osam dana, premda je vrlo vjerojatno da o ovome drugom ni on sam ne zna baš mnogo? Ukratko, i dalje namjerava izbjeći parlamentarno glasanje o svom opozivu s položaja prvog potpredsjednika Vlade tako što će prije toga u parlamentu srušiti vladu Tihomira Oreškovića. Nadao se da će potom imati trideset dana za pokušaj stvaranja nove parlamentarne većine i nove Vlade, u kojoj bi premijer bio Karamarko ili netko od njegovih ljudi, poput Domagoja Miloševića, no planove mu je poremetio Mostov ultimatum iznesen u srijedu. HDZ će, ako ne bude novih obrata ili ako se Karamarko ne slomi i ne podnese ostavku, uspjeti u naumu da se u parlamentu prije glasa o rušenju Vlade nego o Karamarkovom smjenjivanju i o oporbenoj inicijativi za raspuštanje Sabora. Za pad Vlade treba 76 ruku, a šef HDZ-a u ovom času – tekst koji čitate nastaje u srijedu poslijepodne – teško može računati na više od četrdesetak zastupnika, s tim da bi taj broj mogao i dodatno strmoglavo padati. HDZ je, naime, u utorak prikupio 42 potpisa za smjenu premijera Tihomira Oreškovića, jedanaest više nego što je potrebno za pokretanje opoziva. Karamarku je potpise uskratilo sedam ili osam zastupnika HDZ-a, uglavnom odanih nauku Milijana Brkića, te zastupnici HSLS-a, HSS-a, BUZ-a, Bandićeve stranke i – vrlo zanimljivo – hrastovac Ladislav Ilčić. Pravo je pitanje s koliko će zastupničkih ruku raspolagati Karamarko za tjedan dana, kad na red dođe parlamentarno glasanje o povjerenju Vladi, ali koliko god da mu ih ostane, šef HDZ-a nikako ne može srušiti ‘svoju’ Vladu bez opozicijskih, ponajprije SDP-ovih glasova.

‘Premda su mogući još svakakvi preokreti, SDP će, ako do toga dođe, glasati za opoziv premijera Oreškovića, odnosno njegove Vlade, jer bi naša suzdržanost oko toga bila i nelogična i neobjašnjiva: kako bismo obrazložili da zahtijevamo opoziv prvog potpredsjednika Vlade, a ne želimo sudjelovati u smjeni i prvog potpredsjednika i čitave Vlade, za koju mislimo i stalno govorimo da je loša i nefunkcionalna? Najbolji scenarij bilo bi samoraspuštanje Sabora, ali nisam siguran da za to sad možemo naći dovoljno glasova. Kad bismo i uspjeli, kad bi nam se Most priklonio, opet ostaje problem što će se, po svemu sudeći, glasanje o povjerenju Vladi dogoditi prije glasanja o raspuštanju Sabora’, kaže sugovornik ‘Novosti’ iz vrha SDP-a. ‘Naravno da smo svjesni da je HDZ pokrenuo rušenje Oreškovića da bi se izbjeglo vrlo izgledno izglasavanje nepovjerenja Karamarku. Žrtvuju Oreškovića i Vladu zbog Karamarka. To je njihova motivacija, odnosno motivacija Karamarkove većine ili manjine u HDZ-u, i nas se ta motivacija ne treba previše ticati: naš motiv je samo taj da što prije uklonimo jednu štetnu Vladu i da se tako što više približimo raspisivanju izbora.’

Crkva i inozemni krugovi ne vjeruju Karamarku, a Petrov, Orešković, Brkić i Grabar-Kitarović zaduženi su da obave političku egzekuciju. Nemaju puno vremena, ali ni Karamarku vrijeme nije saveznik, jer je pritisak iznutra iz sata u sat sve jači

Zoran Milanović u utorak nije htio decidirano otkriti kako će se SDP postaviti u parlamentu u vezi s opozivom premijera i Vlade: rekao je da će poduzimati korake koji će dovesti do toga da se što prije raspišu izbori. A jasno je da je pad Vlade, pogotovo nakon Mostovog najnovijeg ultimatuma, brži put do izvanrednih izbora nego pad prvog potpredsjednika Karamarka: ne padne li Vlada, Karamarko će nesumnjivo biti opozvan, a to otvara prostor i kupuje vrijeme za nastavak ove Vlade, za pacificiranje Karamarka i njegovo micanje, te za odgodu izbora na najmanje godinu dana. Ako Vlada padne i ako se Most bude držao svog najnovijeg ultimatuma, to znači brzo izglasavanje odluke o raspuštanju Sabora i raspisivanje izbora. Za samog Karamarka su i prijevremeni izbori bolja opcija od opoziva u Saboru i od daljnje izloženosti udarcima sa svih strana, pogotovo zato što dobro zna da je preslagivanje većine nemoguća misija: stranka bi se donekle homogenizirala na tri-četiri mjeseca, ujedinila bi ih želja za vlašću, a poslije izbora – što bog da, možda i ne bude katastrofa, možda ostane prostora za pregovaranje i nagovaranje… Karamarku je postizborno vrijeme ionako daleka i nedogledna budućnost: on se na dnevnoj bazi, na više fronti, bori za opstanak. Ali koliko je HDZ-ovaca u Saboru spremno ponašati se u skladu s logikom privatnog spašavanja predsjednika stranke? Koliko je njih voljno otisnuti se u neizvjesnost izbora zbog sudbine jednog čovjeka?

A Božo Petrov i Most? Evidentno je da je Petrov odavno sklopio savez s premijerom Oreškovićem i još je evidentnije da se njima dvojici ne ide na izbore. Evidentno je, također, da iza Oreškovića, Mosta, Hrasta, Kolinde Grabar-Kitarović i Brkićeve narastajuće grupacije u HDZ-u, koja uključuje i europarlamentarce predvođene Andrejom Plenkovićem i Davorom Ivom Stierom, te organizacija poput U ime obitelji, stoje utjecajni krugovi u ovdašnjoj Katoličkoj Crkvi, a vjerojatno i neki konzervativni krugovi u Europi i SAD-u. Njihova je nakana da kombiniranim metodama dubinski promijene hrvatsko društvo, oni su na dugoročnom poslu osovljavanja hrvatskog društva na temelje u vidu nazadno shvaćenog katoličanstva i radikalno shvaćenog tržišnog kapitalizma koji se u svojoj političkoj dimenziji pojavljuje kao agresivni antikomunizam, a pod agresivnošću se misli na isključivost i prepoznavanje komunističkih tragova na svakom koraku i u svemu i svačemu. Oni znaju koliko je važno biti na vlasti da bi se ostvarili njihovi ciljevi. Tomislav Karamarko ne uklapa se sasvim u tu priču: kaptolski katil-ferman, uostalom, Karamarku je potpisan još u prosincu prošle godine, kad mu nije dopušteno da bude predsjednik Vlade. Crkva i inozemni krugovi ne vjeruju Karamarku, a Petrov, Orešković, Brkić i Grabar-Kitarović zaduženi su da obave političku egzekuciju. Nemaju puno vremena, ali ni Karamarku vrijeme nije saveznik, jer je pritisak iznutra iz sata u sat sve jači.

Rasplet ove drame i igre živaca Bože Petrova i Tomislava Karamarka, rasplet koji se očekuje idući tjedan, zapravo ovisi isključivo o ishodu sukoba koji upravo razdire HDZ, a koji se svodi na pitanje koje smo više puta potegnuli u ovom tekstu: koliko će HDZ-ovih zastupnika u Saboru ostati vjerno Karamarku do idućeg petka, a koliko će ih se prikloniti Brkiću? Odnosno: hoće li se, umjesto očekivanog HDZ-ovog razbijanja Mosta, dogoditi da Most razbije HDZ?

SDP čuva tri saborska mjesta HSS-u

Prema izvorima iz vrha SDP-a, Zoran Milanović ne namjerava, za razliku od prošlih izbora, angažirati ni Alexa Brauna ni bilo koje drugo zvučno ime iz oblasti političkog savjetovanja. Ne kani, međutim, znatnije mijenjati liste s kojima je izišao na izbore u studenome prošle godine. ‘Pojavit će se neka nova imena umjesto onih koji su u međuvremenu otišli iz politike, a koalicija će vjerojatno biti proširena Hrvatskom seljačkom strankom, možda i još nekim na ljevici’, kaže sugovornik ‘Novosti’. SDP je HSS-u spreman dati do tri visoka mjesta na izbornim listama koja garantiraju ulazak u Sabor, no teško je da će Hrvatski laburisti – koje Milanović, ipak, želi zadržati u koaliciji – dobiti tri sigurna parlamentarca, kao što je bilo na izborima u studenome: u SDP-u će još odvagnuti hoće li im ponuditi jedno ili dva zastupnička mjesta, a vaganje će biti otežano činjenicom da je Tomislav Končevski, nedavno izabrani predsjednik Laburista, svoju unutarstranačku kampanju bazirao na izlasku iz koalicije Hrvatska raste.