Od početka školske godine dijeli nas nešto više od tjedan dana, no gotovo se ništa ne zna o organizaciji nastave?
Time se produbljuje ionako neizvjesna situacija i stvara anksioznost kod svih koji su povezani s obrazovnim sustavom, od odgojno-obrazovnih radnika do učenika i roditelja. Država je dužna osigurati okvir koji će se baviti dvjema ključnim stvarima: zdravstvenom sigurnošću učenika i fleksibilnošću kurikuluma te jačanjem autonomije odgojno-obrazovnih radnika. Jako je loša poruka ako država desetak dana prije početka nastave nema odgovore na ova pitanja i ako ne preuzme odgovornost za ono što slijedi.
Treba imati u vidu i to da nisu sve škole u Hrvatskoj jednake niti rade u jednakim uvjetima. U manjim mjestima postoje škole koje rade u jednoj smjeni i imaju mali broj učenika i u tim sredinama je puno lakše osigurati fizički razmak, higijenu, rasporediti učenike u dvije smjene i sl. U Gradu Zagrebu, posebno zbog posljedica potresa, takvi uvjeti neće moći biti ostvarivi. Stoga je nužno da država ima individualiziran pristup za različite gradove i županije i da smjernice razvija zajedno sa osnivačima.
Država je dužna poslati poruku odgojno-obrazovnim radnicima o određenoj fleksibilnosti kurikuluma te pokazati kako ima povjerenja u njih i kako vjeruje da svaka škola i svaki odgojno- obrazovni radnik može odlučiti koje ishode je u ovoj godini nužno postići, ali i osmisliti plan kako će nadoknaditi određene ‘rupe u znanju’ koje učenici nakon tri mjeseca nastave na daljinu nedvojbeno imaju.
S obzirom na svakodnevne novooboljele od koronavirusa, smatrate li da bi roditelji trebali slati djecu u školu?
Obrazovne vlasti moraju osigurati uvjete za onu djecu koja zbog određenih osobnih ili obiteljskih rizika neće moći fizički dolaziti u školu. Taj odgovor mora pružiti roditeljima određenu sigurnost kako svatko u tom lancu zna što radi, preuzima odgovornost za svoje postupke i u konačnici donosi odluke koje su primarno usmjerene na dobrobit djeteta.
Kako će na kraju izgledati nova školska godina?
U lipnju 2020. bivša ministrica obrazovanja Blaženka Divjak i njen tim razvili su Akcijski plan provedbe nastave na daljinu u kojem su razrađena tri modela nastave u ovoj nastavnoj godini. Radi se o dokumentu na kojem treba nastaviti raditi i nadam se da će ga i ovo novo uspostavljeno povjerenstvo uzeti u obzir. Jako je važno da škole, ali i svi ostali, budu spremni na sve moguće scenarije i da znaju što u kojem slučaju rade. Bude li sve prepušteno ad hoc reakcijama i snalaženju svih u sustavu, bojim se da bismo u akademskom, ali i svakom drugom smislu mogli imati jednu jako tešku i frustrirajuću nastavnu godinu.
Važno je uzeti i jednu drugu perspektivu o kojoj se u Hrvatskoj malo govori, a to je mentalno zdravlje učenika i njihove socijalne i emocionalne kompetencije. Treba znati kako se učenici nakon 6 mjeseci izolacije vraćaju u svoje klupe i svojim vršnjacima, da će nekima od njih trebati period resocijalizacije i ponovne uspostave socijalnih odnosa sa svojim vršnjacima, neki se vraćaju s nedovoljno usvojenim gradivom, neki se vraćaju s brigom oko zdravstvenog ili ekonomskog stanja svoje obitelji - sve te aspekte treba uzeti u obzir pri razradi svih modela. Upravo zbog toga će Forum za slobodu odgoja sljedećeg tjedna izaći s publikacijom o tome kako se pripremiti za povratak u škole i kako izraditi tzv. kurikulum oporavka koji će se temeljiti na stvarnim potrebama učenika škole i svima uključenima pružiti osjećaj sigurnosti i nastojati smanjiti razinu brige. Između ostalog to i je uloga škole, djeca se u školi moraju osjećati sigurno.
