Sada već davne 1975. godine Beograd je trebao biti domaćin Univerzijade, ali ju je u posljednjem trenutku otkazao. Umjesto u Beogradu, održana je u Rimu. Zagreb je pak lani obilježio 35. godišnjicu Univerzijade. Mediji su nostalgično podsjećali da je "Zagreb Univerzijadom riješio probleme za koje bi mu normalnim razvojem događaja trebalo vjerojatno dva desetljeća te je iz jedne nekomercijalne sportske manifestacije uspio izvući veliku medijsku i strukturnu dobit" te da je "sport bio samo okosnica za brojne kulturne događaje i samo povod da Zagreb doživi pravu renesansu kad je u pitanju izgradnja novih objekata i obnova starih te rješavanje infrastrukturnih problema".
Univerzijada koja je u Zagrebu održana 1987. godine "oprala je Jugoslaviju od beogradske sramote" i istovremeno je "po svojoj raskoši, a pogotovo po dugoročnim posljedicama bila najveći spektakl održan u Zagrebu u njegovoj devetstoljetnoj povijesti pa u pamćenju Zagrepčana Univerzijada zauzima ono mjesto koje u nekim drugim gradovima poput Sarajeva ili Barcelone imaju olimpijske igre".
Beograd je s Univerzijadom propustio svoju šansu, ali prošloga je mjeseca dobio novu priliku: na Generalnoj skupštini Međunarodnog biroa za izložbe u Parizu izabran je za domaćina Specijalizirane izložbe Ekspo 2027. Beograd je izabran u konkurenciji s Malagom iz Španjolske, Blumingtonom iz američke države Minesote, Puketom iz Tajlanda i San Karlos de Bariloćeom iz Argentine. Vijest o pobjedi Beograda u utrci za Ekspo 2027 objavila je premijerka Ana Brnabić tijekom zasjedanja Narodne skupštine Srbije rekavši da će "Srbija 2027. godine biti centar sveta".
U priču o značaju i koristima koje će Beograd i Srbija imati od Ekspoa premijerki Brnabić ubrzo su se pridružili i predsjednik Aleksandar Vučić i ministar financija Siniša Mali. Vučić tvrdi da će "ukupan ekonomski efekat biti oko 1,1 milijardu evra. Hotelijerstvo, ugostiteljstvo – bukvalno će sve da procveta. Aerodrom Beograd, naš nacionalni avio-prevoznik bukvalno sve". Vučić je najavio i izgradnju 100 do 130 novih hotela u Beogradu radi smještaja očekivanih do tri milijuna posjetitelja beogradskog Ekspoa.
Mali je prisustvovao početku pripremenih radova za održavanje Ekspoa u beogradskoj općini Surčin. Najavio je da će "Ekspo izložba biti održana pored budućeg Nacionalnog stadiona u Surčinu" gdje će biti izgrađen i prostor za Ekspo i novi sajam. Ministar financija dodao je da srpske vlasti očekuju "više do 100 zemalja učesnica, desetak međunarodnih organizacija, od pet do deset korporativnih paviljona".
Najave Vučića i Malog u dijelu medija, međutim, dočekane su na nož. Jedan od žešćih kritičara, konzultant za strana ulaganja dr. Milan Kovačević u izjavi za Vreme kaže: "Organizacija svetske izložbe zahtijeva značajna ulaganja. Kad to urade zemlje koje su sposobne finansijski, koje imaju dovoljno kapaciteta i veliku posetu, iz toga onda proiziđe i pozitivan ekonomski efekat. Mi ne spadamo u zemlje te veličine pa je vrlo teško verovati da možemo izvršiti tako velika ulaganja sa jedne strane, a sa druge kad se završi ta izložba, ako se napravi toliki smeštajni kapacitet, onda će doći do pogoršanja njihovog poslovanja jer neće imati dovoljno gostiju".
Kovačević smatra da je prije nego što se "ušlo u takav poduhvat, trebalo napraviti dobru analizu. Takođe, trebalo bi se znati kasnije, ako to bude veliki neuspeh, ko je glavni krivac". Umjesto toga, nastavlja Kovačević, "kod nas inače, vlast pokušava da predstavi stvarnost lepšom nego što jeste, a naročito budućnost. Manje se govori šta je bilo u prošlosti, jer u prošlosti je bilo i uspeha i neuspeha. Tako da ovo deluje kao pokušaj da se ljudima podigne optimizam i to može biti korisno za neke naredne izbore. Sa ovim može da se desi i da se odustane od organizacije, kao što se već događalo u prošlosti sa nekim zemljama." Stoga bi bilo "korisnije da vidimo kako ćemo podići domaću ekonomiju, nego da tako skočimo u budućnost".
Analitičari magazina Makroekonomska kretanja i trendovi (MAT), koji izdaju Ekonomski institut i Privredna komora Srbije, u novom broju tvrde da će Ekspo 2027 "imati sveobuhvatne ekonomske posledice, ne samo u domenu neposrednih pozitivnih efekata organizacije ovog događaja, već i za širok krug stejkholdera koji učestvuju u realizaciji, onome što će prethoditi događaju u smislu angažovanja građevinske operative i onoga što će ostati kao nasleđe izložbe". I MAT-ovci procjenjuju da će Srbiju "posetiti više od tri miliona ljudi iz 120 zemalja, a da će ukupni ekonomski efekti premašiti milijardu evra".
Analitičari MAT-a dodaju da je "povrh toga dobro da će se samo manji deo izložbenog prostora i paviljona nakon završetka manifestacije prenameniti, dok će ostatak postati moderniji izložbeni prostor Beogradskog sajma koji će se preseliti na lokaciju organizovanja ove izložbe. Ocenjuju da u tome leži bitna ekonomska opravdanost izgradnje velikih kapaciteta koji bi nakon okončanja Ekspoa verovatno ostali bez dovoljnog broja korisnika i dodaju da će se istovremeno, oslobođeni prostor na kome je do sada bio lociran Beogradski sajam koristiti za druge stambeno-komercijalne sadržaje."
O preseljenju Beogradskog sajma u Surčin sasvim suprotno misli bivši beogradski arhitekt Đorđe Bobić koji tvrdi da "za specijalizovanu izložbu, koja će trajati samo tri meseca, nije bilo potrebno graditi nov kompleks i da bi ona mogla kvalitetno da se obavi i na postojećem Beogradskom sajmu. Kada se i ako se taj Ekspo izgradi, proći ćemo kao u Italiji i Nemačkoj gde su ti prostori prosto napušteni. Sajam, kao manifestacija je prevaziđena priča. Ljudi to čine preko interneta, što je efikasnije, jeftinije i mnogo korisnije". Oko preseljenja Beogradskog sajma dodatna prašina se podigla nakon što je N1 televizija s veb stranice irskog arhitektonskog biroa Nil Montgomeri & Partneri prenijela projekat "pejzažne arhitekture za prostor na kom se danas nalazi Beogradski sajam".
Kako je već ranije beogradski gradski menadžer Miroslav Čučković otkrio da će "selidbu u Surčin 'preživeti' samo Hala 1", N1 Televizija zaključuje da je projekt irskog arhitektonskog biroa NMP sukladan toj najavi jer "na vizualizacijama projekta umesto Sajma nalazili su se blokovi zgrada koji okružuju Halu 1". N1 podsjeća i da iako se još uvijek ne zna "šta će zameniti sajam na atraktivnom zemljištu između mosta Gazela i Ade Ciganlije, uz samu reku Savu", ipak se "od kada su se pojavile prve najave o selidbi sajma, u javnosti spekuliše da će se na taj prostor proširiti naselje Beograd na vodi, ali do sada nije učinjen nijedan formalni korak ka privatizaciji Beogradskog sajma niti eventualnoj prodaji zemljišta na kom se sada nalazi".
U svoj toj kakofoniji glasova koja se uskovitlala nakon što je Beograd dobio ogranizaciju Ekspoa 2027, jedva da se čuo Bojan Stanić iz Privredne komore Srbije koji u izjavi za Danas tvrdi da "u ovom trenutku nije moguće govoriti o iznosu kako rashoda, tako i očekivanih prihoda od ove izložbe, jer ekonomske analize još uvek nisu dostupne. Troškovna računica o prihodima i rashodima nije objavljena, te je nezahvalno govoriti o tim procenama".
No Stanić dodaje da "ipak, postoje tri moguće koristi za Srbiju. Prva je rad građevinske industrije koja će biti uključena u pripreme za obezbeđivanje prostorija u kojima će se Ekspo održati. Druga, samo održavanje izložbe, jer će Srbija postati centar ekonomske smotre, što samo po sebi predstavlja svojevrstan prestiž. Treća korist su kasniji, dugoročni benefiti u smislu prepoznatljivosti Srbije kao ubedljivog lidera u regionu i zemlje koja je značajno integrisana u međunarodne ekonomske tokove".
Stanić je uvjeren da će "koristi na duže staze biti neuporedivo veće nego sama ulaganja". Usto, smatra i da će "prostorije koje budu izgrađene biti održive i nakon Ekspoa. Kompleks će imati ekonomsku namenu, te se može koristiti za kancelarije ili kao izložbeni prostori, pa čak i kao stambeni objekti. Takođe, nakon izložbe Beograd će imati deo grada koji možemo nazvati poslovnim distriktom. U pitanju je dugoročna korist Srbije, u kojoj se postavlja kao učesnik u zajedničkom predstavljanju regionalne privrede." Osim ako ne doživi sudbinu prije pola stoljeća otkazane beogradske Univerzijade.
